Simo: Ako je tinitus na nervnoj bazi (sto bi se narodski reklo "iz glave") onda svakako treba leciti stres a ne drzati pacijenta na Bromazepamu (dokle? jos pola godine? jos 3 godine? zauvek dok je neko u stresu? do kraja zivota - jer zivot je stres?!), svakako ne duze od par meseci: stres se leci na druge nacine, zato i jesmo prva evropska nacija po konzumaciji anksiolitika jer trosimo Bensedin za svaku glupost. Javite se nekom psihoterapeutu pa poradite na tome da naucite da se nosite sa stresom. Ukoliko je tinitus organskog porekla, Bromazepam ga svakako nece umanjiti. Takodje saradjujte sa ORL specijalistom po pitanju eventualnog organskog uzroka (neurolog takodje).
Danka, prepisivanje anksiolitika u velikim dozama (3x2mg Bensedina je decja igra za ono sto se radi) nema nikakvo opravdanje, sem kod terminalnih pacijenata. To sto se radi ( ne pricam uopste o tvjoj svekrvi vec globalno kod nas) je odraz neadekvatne brige za pacijente i otaljavanja posla - nesaradnje kolega razlicitih specijalnosti, i sagledavanje coveka kroz organ a ne kao celine. I bolnice a i domovi zdravlja imaju kako kardiologa tako i psihijatra - nije ga tesko pozvati na konsultaciju, zar ne? (Ili bilo kog drugog kolegu). Zasto to niko ne radi, i zasto se svi zapanjuju kad se neko 'drzne' da trazi konsultaciju (pa jos ispadne glup u drustvu jer zaboga trazi necije drugo misljenje a ne misli da je hodajuci Bog Sveznanja Medicinskog) - to vec ne mogu da objasnim nicim sem pregoleme sujete i cestog poremecaja licnosti medj belim mantilima.
To sto je svekrva pozivela kolko je pozivela zasluzna je kardioterapija veliko angazovanje adekvatnih i dobrih strucnjaka kako i sama kazes (d ali je i jedan bio psihijatar?) ali svakako ne Bensedin (tvrdim), a da li neko hoce ili nece da se leci adekvatno ili ima svoju volju pa ce onako kako on hoce a ne kako racionalna medicina predlaze - to je vec druga stvar.
Uzasava me koriscenje psihofarmaka kao 'pomocnog sredstva' kad god neki 'somaticar' nema organsku dijagnozu za svog pacijenta on mu da malo anksiolitika - pa APP!? Neverovatno. Nigde se to ne radi tako u svetskoj medicini sem kod nas. Ja se primera radi veoma dobro razumem u kardiologiju (nesrecnim sledom okolnosti jer mi je otac do smrti bio preteski srcani bolesnik, a i majka je jos uvek), vrlo dobro znam kardioloske lekove, i ne bi mi u zivotu palo na pamet da nekome mom pacijentu za koga utvrdim da se ne radi o psihickom vec o organskom problemu, ordiniram malo - kardioloske terapije! Zasto bi samo kardiolog mogao da prepise neki lek za pritisak - svi smo mi polozili farmakologiju zar ne, pa ajd ja malo da zbog lupanja srca dam tu i tamo po neki propranolol - sto da ne? Ima razloga sto da ne, kao sto ima razloga sto - sem na zaista kratke staze (a to znaci nedelju, dve) kardiolozi ne treba da prepisuju anksiolitike. I kad ovo pricam, pricam o pacijentima do 60 godina, dakle o populaciji koja nije gerontoloska, i nije terminalno bolesna, o populaciji koja stvara i stvori zavisnost koja a) zahteva nekad mucno skidanje i tezak posao psihijatra, i b) u najvecem broju slucajeva pogorsava stanje pacijenta kada dodje do tolerancije, povecavanja doze i psiholoskog i fizickog vezivanja za lek.
A sto se tablica Bensedina tice: tendenciozno kazem da je ekvivalente nemoguce odrediti (u Srbiji bar), iz prostog razloga sto na zalost nase domace fabrike osljare sa lekovima, i nivo aktivne supstance apsolutno nije ni jednak niti adekvatan niti standardan u nasim lekovima, pa su te tablice kod nas potpuno bezvredne. Inace, naravno da znam za te tablice, jer se kod skidanja pacijenata sa anksiolitika cesto koristi tehnika (ne svuda i ne protokolarno ali cesto, posebno u Engleskoj) da se anksiolitik koji je stvorio zavisnost menja Bensedinom u odredjenoj dozi. Kod nas se to retko radi (bar u drzavnim ustanovama koje ja znam, ali znam neke privatne ambulatne koje to rade), moje licno iskustvo govori protiv toga (ali samo o svom iskustvu pricam sa pacijentima koje sam ja skidala), u praksi se cesto mnogo boljim pokaze prosto skidanje sa onog anksiolitika koji je stvorio zavisnost uz odredjene lekove drugih grupa (psihostabilizatore cesto itd) a ukoliko je tabletomanija izrazena pacijenti se hospitalizuju zbog monitoringa apstinencijalne krize. Uz to naravno najbolje efekte daje psihoterapija pacjenta kao i porodicna terapija po potrebi. NO to je sve stvar individulanog pristupa, Englezi se primera radi kunu u to skidanje zamenom Bensedinom, kazem kolko ja znam ovde s eto redje ili nikad ne praktikuje. Moj jedan poznanik se nedavno rasturio u pastinecijalnu krizu jer je uzimao ogromne kolicine bas Boromazepama, na primer 30 mg dnevno (!) i na IMZu hteli da ga hospitalizuju i skinu onako kako oni to rade, a on nije hteo, otiso u nekakvu privatnu ambulantu gde su ga skidali zamenom Bensedinom, sto se zavrsilo tako sto se decko psihoticno dekompenzovao i eno ga sad u Lazi: em ga skidaju sa Broma em ga lece od psihoze. Uzas.....
|