Jao Dea, baš mi je žao

,ma razumem te potpuno ,kad mi je uginuo papagajčić, nisam mogla da se obuzdam deset dana sam bila kao u agoniji od plača kad god pogledam kavez.
Pošto imam i staru kucu (14 godina) a vezana sam kao i za sve moje u porodici tako i za nju, počela sam da sanjam kako ću to preživeti, stvarno se tako loše osećam i pri pomisli da se to može dogoditi(a svesna sam da je matora i da mora doći do toga, ali...

)
Ne znam kako da ti pomognem,ali znam da u takvim situacijama čovek traži rešenje od nekog ko je prošao tako nešto i očekuje savet kako svoju ol da olakša, ali ja nemam neki pametan savet ,jer bi i ja volela da čujem ,ko god je od nas vezan za svog ljubimce prolaziće kroz ovo ( vezan, ali iskreno)
Želim ti da probaš da prebrodiš ovo što pre i da te prođe ta tuga ipak još malo pa bebica je tu, pa kad malo beba ojača ti joj kupi jednog zeku koji je sličan tvom bio (znam,znam da ne može da se zameni)
Pozdrav i guraj napred