Ne znam kako uspevam. Mislim znam, imam logistiku i finansijske mogućnosti da obezbedim pomoć u kući.
Muž preuzima puno obaveza na sebe, kad ne radi.
Trenutno mi je tu i mama.
Ali opet, iscrpljujuće je fizički a i psihički.
Ipak bar ove dve starije imaju jedna drugu, i to im baš puno znači, a ja se topim kad vidim kako se maze i vole
Sa bebom sam pre podne, i tad sam sto posto njena, nosim je u slingu čak i dok obavljam nešto po kući, vučem je svuda, u prodavnicu, na predavanja ili seminare...
Srednja je do 12h u nekoj kao školici, kad je polupimo beba i ja zajedno, dam im ručak i legnem da ih uspavam. Onda ja ručam na miru (jednom u danu, sve ostalo je na nogama) a moja mama dovede najstariju iz škole (ili schoolbus). Tu obavezno stavim male na stand - by i imam malo vremena sa najstarijom.
Uglavnom sve obavljam u trku, osim maženja i ljubljenja, i pred spavanje je obavezno da smo muž i ja sa njima, spremamo ih za spavanje, starije devojčice se kupaju, muž ih nadgleda, ja bebu istuširam, na siku, i dok ona siki i drema, svi smo u krevetu, tata čita priču.... To su mi najlepši trenuci u danu, ali kratko traju.
Ali drugačije je sa više dece, najstarija ćera, dok je bila jedinica tražila me je puno, i sad me traži. A ove dve ni ne znaju šta znači da me imaju 100% za sebe, možda je tužno, ali ja se tešim da je neprocenjivo to što imaju jedna drugu (i treću hihihi).