E pa ljudi ja uradih ovo!!!
Ovako operisala sam se na VMA, radila sam septorinoplastiku, znaci korekciju septuma i estetiku. Operisao me je dr. Bjelic uz asistiranje plasticnog hirurga, ime mu nisam zapamtila, rekli su mi kad sam jos bila osamucena od anestezije hehehe

. Elem, operisala sam se u utorak 23.09., evo me kuci sada jos uvek imam masku, ali mi je doca rekao da je bezbedno da lezim i kuci samo da se ne naprezem i sve ce biti ok. Skidaju mi masku u sredu 01.10. i jedva cekam da vidim moj novi nosic ili ti nesto sto ce liciti na moj novi nosic.
Sto se same operacije tice, najtezi je dan pre - zbog nervoze i sam dan operacije tj. budjenje iz anestezije. Recimo ja sam sve to dobro podnela, pred operaciju su me ukokali bensedinom, sto je normalno i preporucuje doktor anesteziolog. Onda su me odvezli dole u salu... Cudan je osecaj, kao u filmovimo prolaze svetla, tisina, belo sve, malo scary ali dobro... U sali su svi izuzetno prijatni, mene su zasmejavali sve vreme, doktor mi se smejao zato sto cim spomenu neku hranu meni se ubrza puls hehe (inace, ne upucenima, ne jede se nista 12 sati pred oper). I onda su me uspavali i tako sam lepo sanjala, da sam bila besna i plakala sam kad su me probudili iz anestezije... Malo je neprijatno vadjenje tubusa, berem meni bilo, jer su radili to dok sam bila polusvesna. Znaci iz anestezije vas bude u sali, a onda ispred postoji soba za budjenje gde vas stave jos pola sata da se fino probudite i pricaju sa vama... Mene je moj doca obisao par puta tu i poljubio me u celo ko tata, jawww bas sam se raznezila. Doktor je fenomenalan. Kaze on meni "Mala napravio sam cicu od tebe, sad imas sladak prcast nosic"

. Operacija je trajala jedno 45 minuta. E, kad su me probudili opet su me odvezli u sobu i ja sam bila noramalna, nije mi se mantalo, nije me jako bolelo (mislim bolelo je, ali ne tako nepodnosljivo) pa nisam ni trazila bocu za bolove, odmah sam zvala sve prijatelje i porodicu... Svi su se cudili jer je proslo samo sat vremena od operacije. Uglavnom najteze u celoj prici je to sto se tesko dise na usta, sto se tesko zvace prvih par dana, i sto se spava na visokom zbog otoka. E da otoci... Ja nisam puno natecena, samo mi je malo modro oko ociju, videcemo kako cu izgledati kad mi skinu masku.
E tako udavi vas ja, ali ajde, jos jedno iskustvo ne moze da skodi... Ko god ima neki kompleks ili smetnje neka slobodno uradi operaciju, prezivi se sve to, a posle mirne glave nastavljas svakodnevni zivot... Idem ja sada da odspavam malo, vec me hvata umor, koga nesto zanima neka me pita, a ja cu pisati opet posle skidanja maske... pozdrav!!!