COPY/PASTE SVAŠTARA
Moderatori: mr ph. Silvio, moderato, admin, vlada99
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
SPLAT - JOD
Efikasna kombinacija Spiruline platensisi ekstrat morske alge fucus vesiculosus
Razrađeno u skladu sa kompleksnim programom preventive deficita joda kod stanovništva
Preporučuje se kao sredstvo za jačanje organizma, izvor joda i betakarotina; pri oboljenjima vezanim sa poremećaj rada štitne žlezde; kod oslabljenog imuniteta.
Dejstvo :
- Utiče na sprečavanje deficita joda u organizmu ;
- Deluje preventivno u sprečavanju pojave kancerogenih oboljenja, arterioskleroze, endemske gušavosti i hormonalnih poremećaja ;
- Utče na jačanje imuniteta ;
- Stimuliše izbacivanje štetnih materija iz organizma : teških metala, radionuklida, toksina ;
- Čisti organizam pušača od stroncijuma i kadmijuma ;
- Utiče na normalizaciju holesterola i šećera u krvi ;
- Utiče na poboljšanje rada srčanih sudova i želudačno-crevnih organa.
Način upotrebe : po 2 tablete 3 puta dnevno za vreme jela. Napraviti kuru od 60 dana.
Efikasna kombinacija Spiruline platensisi ekstrat morske alge fucus vesiculosus
Razrađeno u skladu sa kompleksnim programom preventive deficita joda kod stanovništva
Preporučuje se kao sredstvo za jačanje organizma, izvor joda i betakarotina; pri oboljenjima vezanim sa poremećaj rada štitne žlezde; kod oslabljenog imuniteta.
Dejstvo :
- Utiče na sprečavanje deficita joda u organizmu ;
- Deluje preventivno u sprečavanju pojave kancerogenih oboljenja, arterioskleroze, endemske gušavosti i hormonalnih poremećaja ;
- Utče na jačanje imuniteta ;
- Stimuliše izbacivanje štetnih materija iz organizma : teških metala, radionuklida, toksina ;
- Čisti organizam pušača od stroncijuma i kadmijuma ;
- Utiče na normalizaciju holesterola i šećera u krvi ;
- Utiče na poboljšanje rada srčanih sudova i želudačno-crevnih organa.
Način upotrebe : po 2 tablete 3 puta dnevno za vreme jela. Napraviti kuru od 60 dana.
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
SPIRULINA PLATENSIS
SPLAT–ZA SRCE
PRIRODNI PREPARAT PROIZVEDEN NA BAZI PLAVO-ZELENE ALGE SPIRULINE PLATENSIS I KRIOPRAŠKA PLODOVA JAREBIKE I CRNE RIBIZLE.
DEJSTVO:
-POVOLJNO UTIČE NA SMANJENJE VISOKOG KRVNOG PRITISKA , PREVENTIVNO DELUJE KOD HIPERTENZIJALNIH KRIZA.
-UTIČE NA POBOLJŠANJE ISHRANE SRČANOG MIŠIĆA
-POVOLJNO DELUJE NA SMANJENJE HOLESTEROLA
-DELUJE PREVENTIVNO U SPREČAVANJU POJAVE ARTERIOSKLEROZE, SRČANO-VASKULARNIH OBOLJENJA
-DELUJE PREVENTIVNO U SPREČAVANJU KANCEROGENIH OBOLJENJA
-JAČA IMUNITET ORGANIZMA I PREVENTIVNO DELUJE U SPREČAVANJU RESPIRATORNO-VIRUSNIH INFEKCIJA ...
NAČIN PRIMENE: ODRASLIMA I DECI STARIJIM OD
12 GODINA PO 2-3 TABLETE 3 PUTA NA DAN, ZA VREME JE-
LA .NAPRAVITI KURU OD 30 DANA, 3-4 PUTA GODIŠNJE.
SPLAT–ZA SRCE
PRIRODNI PREPARAT PROIZVEDEN NA BAZI PLAVO-ZELENE ALGE SPIRULINE PLATENSIS I KRIOPRAŠKA PLODOVA JAREBIKE I CRNE RIBIZLE.
DEJSTVO:
-POVOLJNO UTIČE NA SMANJENJE VISOKOG KRVNOG PRITISKA , PREVENTIVNO DELUJE KOD HIPERTENZIJALNIH KRIZA.
-UTIČE NA POBOLJŠANJE ISHRANE SRČANOG MIŠIĆA
-POVOLJNO DELUJE NA SMANJENJE HOLESTEROLA
-DELUJE PREVENTIVNO U SPREČAVANJU POJAVE ARTERIOSKLEROZE, SRČANO-VASKULARNIH OBOLJENJA
-DELUJE PREVENTIVNO U SPREČAVANJU KANCEROGENIH OBOLJENJA
-JAČA IMUNITET ORGANIZMA I PREVENTIVNO DELUJE U SPREČAVANJU RESPIRATORNO-VIRUSNIH INFEKCIJA ...
NAČIN PRIMENE: ODRASLIMA I DECI STARIJIM OD
12 GODINA PO 2-3 TABLETE 3 PUTA NA DAN, ZA VREME JE-
LA .NAPRAVITI KURU OD 30 DANA, 3-4 PUTA GODIŠNJE.
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Sokovi od povrća spolja i iznutra
Virusi vrebaju na sve strane, retko ko može da im se odupre i izbegne “prehladu” ili grip. Naravno, protiv virusa ne postoji lek, ali ima načina kako da sebi olakšate čim se pojave prvi simptomi koji pokazuju da ste ih “zakačili”. Tu će pomoći drevno narodno iskustvo, koje preporučuje razne čajeve, ali i ono što je možda nešto manje poznato – sokove od povrća. I to ne samo za piće!
Na primer, sluzokoža nosa može da se namaže svežim sokom od šargarepe ili cvekle, a njima se može i isprati zapaljeno grlo – podrazumeva se da ih potom treba progutati, jer su bogati vitaminima i mineralima, kojih, u slučaju prehlade ili gripa nikad nije suviše. To je i razlog zbog čega treba piti limunadu ili sok od narandže, grejpfruta. Limun će pomoći i u kombinaciji s medom: u šoljici za kafu pomešati kašiku meda sa sokom jednog limuna i to popiti.
Ako imate povišenu temperaturu (iznad 38 stepeni) i treba da se preznojite, pomoći će vam čajevi od zove, zaslađen slatkom od malina, od lipe zaslađen medom ili od peteljki višnje (može se i zasladiti slatkom od iste voćke). Poslužiće i čaj od kantariona, kamilice, nane, šipka, maline ili crne ribizle. Naravno, čajevi treba da budu vreli, a čim ih popijete, treba da se dobro utoplite.
Ako baš nikako ne volite čajeve, opredelite se za vrelo mleko, s medom i slatkom pavlakom, ili s medom, žumancetom i kašičicom rastopljenog putera.
Virusi vrebaju na sve strane, retko ko može da im se odupre i izbegne “prehladu” ili grip. Naravno, protiv virusa ne postoji lek, ali ima načina kako da sebi olakšate čim se pojave prvi simptomi koji pokazuju da ste ih “zakačili”. Tu će pomoći drevno narodno iskustvo, koje preporučuje razne čajeve, ali i ono što je možda nešto manje poznato – sokove od povrća. I to ne samo za piće!
Na primer, sluzokoža nosa može da se namaže svežim sokom od šargarepe ili cvekle, a njima se može i isprati zapaljeno grlo – podrazumeva se da ih potom treba progutati, jer su bogati vitaminima i mineralima, kojih, u slučaju prehlade ili gripa nikad nije suviše. To je i razlog zbog čega treba piti limunadu ili sok od narandže, grejpfruta. Limun će pomoći i u kombinaciji s medom: u šoljici za kafu pomešati kašiku meda sa sokom jednog limuna i to popiti.
Ako imate povišenu temperaturu (iznad 38 stepeni) i treba da se preznojite, pomoći će vam čajevi od zove, zaslađen slatkom od malina, od lipe zaslađen medom ili od peteljki višnje (može se i zasladiti slatkom od iste voćke). Poslužiće i čaj od kantariona, kamilice, nane, šipka, maline ili crne ribizle. Naravno, čajevi treba da budu vreli, a čim ih popijete, treba da se dobro utoplite.
Ako baš nikako ne volite čajeve, opredelite se za vrelo mleko, s medom i slatkom pavlakom, ili s medom, žumancetom i kašičicom rastopljenog putera.
- jesy
- Stalni član
- Postovi: 2010
- Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: tu u vashoj blizini
- Kontakt:
Sinusi
Pošto su u najtešnjoj vezi sa nosnom šupljinom, na sinuse se odražava skoro svako njeno oboljenje. Oboljenje sinusa može da bude i posledica drugih oboljenja i bolesti, kao što su grip, šarlah, male i velike boginje, tubrkuloza itd.
Razne povrede, kupanje u hladnoj, pogotovo zagađenoj vodi, prehlada, preterani zamor, loši stambeni uslovi i drugo, mogu takođe da budu uzrok oboljenja sinusa.
Ima više znakova po kojima se utvrđuje zapaljenje sinusa. Zajednički znaci su povišena temperatura, glavobolja, bol lokalizovan među međama, zapušenost nosa, izlučevine iz nosa, a po koji put i otok u predelu obolelog sinusa.
Za sunus vilice karakterističan je bol ispod jabučice lica, preosetljivost nekih delova lica nad sinusom, ređe i otok obraza. Za zapaljenje čeonog sinusa karakterističan je bol lokalizovan u predelu čela koji je jači pre podne, ređe i otok očnog kapka. Za ostale sinuse značajan je bol iza očiju, pojačan prilikom saginjanja.
U lečenju se koriste različiti antibiotici. Protiv bola se daje acetisal i drugi slični lekovi, i stavljaju tople obloge.
Pošto su u najtešnjoj vezi sa nosnom šupljinom, na sinuse se odražava skoro svako njeno oboljenje. Oboljenje sinusa može da bude i posledica drugih oboljenja i bolesti, kao što su grip, šarlah, male i velike boginje, tubrkuloza itd.
Razne povrede, kupanje u hladnoj, pogotovo zagađenoj vodi, prehlada, preterani zamor, loši stambeni uslovi i drugo, mogu takođe da budu uzrok oboljenja sinusa.
Ima više znakova po kojima se utvrđuje zapaljenje sinusa. Zajednički znaci su povišena temperatura, glavobolja, bol lokalizovan među međama, zapušenost nosa, izlučevine iz nosa, a po koji put i otok u predelu obolelog sinusa.
Za sunus vilice karakterističan je bol ispod jabučice lica, preosetljivost nekih delova lica nad sinusom, ređe i otok obraza. Za zapaljenje čeonog sinusa karakterističan je bol lokalizovan u predelu čela koji je jači pre podne, ređe i otok očnog kapka. Za ostale sinuse značajan je bol iza očiju, pojačan prilikom saginjanja.
U lečenju se koriste različiti antibiotici. Protiv bola se daje acetisal i drugi slični lekovi, i stavljaju tople obloge.
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
SUŠI
Sastojci
- pirinač za suši (mora da se kupi baš taj jer je lepljiv)
- sirće od pirinča (takođe, mora da je sirće od pirinča, a može i ono gde piše za suši)
- umeboši (obavezno, to su prezervirane šljivice u teglici)
- paket-dva norija (morska trava u koju se uvija suši. Mnogi često mešaju nori misleći da je koža od tune ili neke druge ribe jer ima morski miris i po ukusu podseća na riblju kožu)
- džindžer u sirćetu (obavezno, kupuje se u teglici, pripremljen, kiseo je i ružičast)
- beni-shogu
- wasabi, krema (obavezno, to je ona zelena pasta od rena ljuta k´o otrov bez koje se ne može zamisliti umakanje sušija)
- soja sos (sa što manje šećera i soli u njemu!)
- avokado (zreo)
- šargarepa
- japanski ili engleski krastavac (zato što nema semenke)
- spanać
- može i asparagus umesto krastavca ili spanaća.
- bambus podmetač (vrlo neophodan detalj za savijanje u rolat!)
Kasnije ćete sami dodavati sastojke po ukusu i sta se nađe u frižideru.
Priprema
Pirinač skuvati u kuvalu za pirinač, a ako ga nemate onda na tradicionalni način. Odnos vode i pirinča je isti kao i kod običnog.
Kada je skuvan (lepljiv je) doda se sirće (po ukusu, zavisi od smese), morska so, i zgnječen 1 češanj belog luka.
Za to vreme upalite ringlu i nad usijanom ringlom zamahnite listom nori-ja da ´pozeleni´. To traje sekund, kao lepezom.
Skuvali ste šargarepu, isekli uzduž na tanke (manje od 1cm. trake) isekli ste oljušteni krastavac na isto tako tanke režnjeve, uzduž očistili i oljuštili avokado i isekli uzduž na tanke režnjeve takođe skuvali očišćen spanać, skuvali očišćen asparagus (obavezno skinite zadnji deo drške tako što ćete rukom otkinuti deo koji se pod pritiskom sam odvoji).
Podelite na dva dela šljivice.
Postavite nori na podmetač od bambusa i vlažnim rukama od vode zahvatite količinu koja je potrebna da pokrije taj kvadratić norija, s tim što ćete ostaviti gornji deo netaknut (3 cm).
Debljina je nekoliko milimetara, samo da pokrije nori.
Na razdaljini od 5 santimetara od donje strane norija sa pirinčom ređate horizontalno red šargarepe, red krastavca, red avokada, malo spanaća.
Sve to kao rolat uvijete, kontrolišući bambusom čvrstoću rolata.
Nori se od vlage i toplog pirinča odmah smekša i kao koža prione na rolatIskoristite 2/3 pirinča za rolate.
Od ostatka pirinča (ruke moraju da budu vlažne!) pravite kuglice veličine šljive (naše, ali najmanje veličine) i u utisnutu prstom rupu u sredini stavite polovinu šljivice i zatvorite, tako da sada imate lopticu od pirinča.
Nori isecite na 4 dela, da dobijete 4 trake. Svaku kuglicu obavijete nori trakom i zaravnate vrh i dno.
I tako redom dok ne potrošite pirinač.
Stavite rolat ponovo na bambusov podmetač i oštrim nožem sečete komadiće širine 3-4cm.
Sastojci
- pirinač za suši (mora da se kupi baš taj jer je lepljiv)
- sirće od pirinča (takođe, mora da je sirće od pirinča, a može i ono gde piše za suši)
- umeboši (obavezno, to su prezervirane šljivice u teglici)
- paket-dva norija (morska trava u koju se uvija suši. Mnogi često mešaju nori misleći da je koža od tune ili neke druge ribe jer ima morski miris i po ukusu podseća na riblju kožu)
- džindžer u sirćetu (obavezno, kupuje se u teglici, pripremljen, kiseo je i ružičast)
- beni-shogu
- wasabi, krema (obavezno, to je ona zelena pasta od rena ljuta k´o otrov bez koje se ne može zamisliti umakanje sušija)
- soja sos (sa što manje šećera i soli u njemu!)
- avokado (zreo)
- šargarepa
- japanski ili engleski krastavac (zato što nema semenke)
- spanać
- može i asparagus umesto krastavca ili spanaća.
- bambus podmetač (vrlo neophodan detalj za savijanje u rolat!)
Kasnije ćete sami dodavati sastojke po ukusu i sta se nađe u frižideru.
Priprema
Pirinač skuvati u kuvalu za pirinač, a ako ga nemate onda na tradicionalni način. Odnos vode i pirinča je isti kao i kod običnog.
Kada je skuvan (lepljiv je) doda se sirće (po ukusu, zavisi od smese), morska so, i zgnječen 1 češanj belog luka.
Za to vreme upalite ringlu i nad usijanom ringlom zamahnite listom nori-ja da ´pozeleni´. To traje sekund, kao lepezom.
Skuvali ste šargarepu, isekli uzduž na tanke (manje od 1cm. trake) isekli ste oljušteni krastavac na isto tako tanke režnjeve, uzduž očistili i oljuštili avokado i isekli uzduž na tanke režnjeve takođe skuvali očišćen spanać, skuvali očišćen asparagus (obavezno skinite zadnji deo drške tako što ćete rukom otkinuti deo koji se pod pritiskom sam odvoji).
Podelite na dva dela šljivice.
Postavite nori na podmetač od bambusa i vlažnim rukama od vode zahvatite količinu koja je potrebna da pokrije taj kvadratić norija, s tim što ćete ostaviti gornji deo netaknut (3 cm).
Debljina je nekoliko milimetara, samo da pokrije nori.
Na razdaljini od 5 santimetara od donje strane norija sa pirinčom ređate horizontalno red šargarepe, red krastavca, red avokada, malo spanaća.
Sve to kao rolat uvijete, kontrolišući bambusom čvrstoću rolata.
Nori se od vlage i toplog pirinča odmah smekša i kao koža prione na rolatIskoristite 2/3 pirinča za rolate.
Od ostatka pirinča (ruke moraju da budu vlažne!) pravite kuglice veličine šljive (naše, ali najmanje veličine) i u utisnutu prstom rupu u sredini stavite polovinu šljivice i zatvorite, tako da sada imate lopticu od pirinča.
Nori isecite na 4 dela, da dobijete 4 trake. Svaku kuglicu obavijete nori trakom i zaravnate vrh i dno.
I tako redom dok ne potrošite pirinač.
Stavite rolat ponovo na bambusov podmetač i oštrim nožem sečete komadiće širine 3-4cm.
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
SEITAN
Seitan je idealan kao zamena za šnicle od crvenog mesa. Može da se kupi u prodavnicama zdrave hrane i supermarketima kao sirovi ili prženi, koji odmah može da se jede kao gotovo jelo. Seitan možete, ako imate volje, i sami da pripremite kod kuće.
Od 1 kg brašna tipa 850 umesi se testo s vodom. Gustina testa nije toliko bitna, onako da bude kompaktno i bez grudvica. Stavi se u posudu, prelije toplom vodom(da celo bude prekriveno). Može se ostaviti i kraće vreme ali dobro je preko noći. Nakon toga lagano se mesi i ispira u toj vodi. Zatim se ponavlja ispiranje jednom u toploj vodi jednom u hladnoj dok se ne ispere skrob i voda ne postane prozirna. Ako počne da se raspada upotrebiti cediljku. Kada je ispiranje gotovo u pliću a širu posudu stavi se da provri voda(visine oko 5cm) u koju mogu da se dodaju začini po ukusu(dosta soja sosa, đumbira, trakica kombu alge, ili prosto kocka sa povrtnu supu...) ili so. Ubaci se seitan koji je prethodno podeljen na 4 ili više komada. Smanji se vatra i kuva na laganoj oko 45 minuta do sat vremena.
Tako pripremljeni seitan je sirovi seitan, i može da se čuva u frižideru u posudi naliven vodom u kojoj se kuvao.
Dalje se prži, dinsta ili peče isto kao i crveno meso.
Sejtan je inače visoko kvalitetna namirnica koja je mnogo zdravija od mesa. Samim tim što je biljnog porekla lakši je za ljudsku ishranu i prirodnije je da jedemo sejtan i slične prerađevine od žitarica nego meso. Dostupan je u prodavnicama zdrave hrane tako ga je lako napraviti i u kućnoj varijanti uz malo truda. Koliko je humana namirnica mogu ga konzumirati deca već od tri meseca starosti. Od sejtana se mogu praviti razna ukusna i zdrava jela što ga čini vrlo zanimljivom vegeterijanskom namirnicom
Seitan je idealan kao zamena za šnicle od crvenog mesa. Može da se kupi u prodavnicama zdrave hrane i supermarketima kao sirovi ili prženi, koji odmah može da se jede kao gotovo jelo. Seitan možete, ako imate volje, i sami da pripremite kod kuće.
Od 1 kg brašna tipa 850 umesi se testo s vodom. Gustina testa nije toliko bitna, onako da bude kompaktno i bez grudvica. Stavi se u posudu, prelije toplom vodom(da celo bude prekriveno). Može se ostaviti i kraće vreme ali dobro je preko noći. Nakon toga lagano se mesi i ispira u toj vodi. Zatim se ponavlja ispiranje jednom u toploj vodi jednom u hladnoj dok se ne ispere skrob i voda ne postane prozirna. Ako počne da se raspada upotrebiti cediljku. Kada je ispiranje gotovo u pliću a širu posudu stavi se da provri voda(visine oko 5cm) u koju mogu da se dodaju začini po ukusu(dosta soja sosa, đumbira, trakica kombu alge, ili prosto kocka sa povrtnu supu...) ili so. Ubaci se seitan koji je prethodno podeljen na 4 ili više komada. Smanji se vatra i kuva na laganoj oko 45 minuta do sat vremena.
Tako pripremljeni seitan je sirovi seitan, i može da se čuva u frižideru u posudi naliven vodom u kojoj se kuvao.
Dalje se prži, dinsta ili peče isto kao i crveno meso.
Sejtan je inače visoko kvalitetna namirnica koja je mnogo zdravija od mesa. Samim tim što je biljnog porekla lakši je za ljudsku ishranu i prirodnije je da jedemo sejtan i slične prerađevine od žitarica nego meso. Dostupan je u prodavnicama zdrave hrane tako ga je lako napraviti i u kućnoj varijanti uz malo truda. Koliko je humana namirnica mogu ga konzumirati deca već od tri meseca starosti. Od sejtana se mogu praviti razna ukusna i zdrava jela što ga čini vrlo zanimljivom vegeterijanskom namirnicom
- jesy
- Stalni član
- Postovi: 2010
- Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: tu u vashoj blizini
- Kontakt:
SCABIES-SUGA
Uzročnik oboljenja je Sarcoptes scabiei var. hominis koji pripada rodu Sarcoptes iz familije Sarcoptidae. Odrasla ženka je dugačka 0,4 a široka 0,3 mm, dok je mužjak manjih dimenzija, dužine 0,2 a širine 0,14 mm. Oplođena ženka buši kanale (ductuli) u rožnatom sloju epiderma i u njima odlaže dnevno 3-4 jaja. Larve se izlegu za 4-5 dana i kroz stvorene otvore izlaze na površinu. Za potpuni razvoj odraslog parazita je potrebno oko 3 nedelje. Mužjak živi na površini kože i ugine ubrzo posle oplođenja ženke. Kod nekomplikovanog scabiesa na obolelom se nalazi oko 12 parazita. Van čovečjeg tela uzročnik scabiesa ugine za oko 5-7 dana, a za desetak minuta na temperaturi od 50°C.
Infekcija nastaje dužim kontaktom sa bolesnom osobom (spavanjem), ili kontaktom sa garderobom ili posteljinom obolelog. Zbog toga je bolest najčešće porodična ili grupna u uslovima kolektivnog smeštaja. Oboljenju pogoduju loši uslovi življenja (zbijenost, neadekvatna higijena, loši socijalno-ekonomski uslovima, niska opšta i zdravstvena kultura). Bolest je česta u ratnim i posleratnim uslovima i u uslovima većih elementarnih nepogoda (poplave, zemljotresi).
Klinička slika
Klinička slika bolesti je polimorfna. Inkubacioni period je duži kod prve infekcije (2-6 nedelja), a kraći kod ponovne (1-3 dana). Posle ovog perioda javljaju se vidljive promene na koži. Bolesnici su zarazni i u inkubacionom periodu.
Patognomoničan subjektivni simptom je svrab, naglašeniji noću, ili pri boravku u toploj prostoriji. Morfološki patognomonične promene su kanalići (ductuli, vijugavi, sivkasto-mrki, oblika latiničnog slova S, dugi do 15 mm, na čijem se kraju nalazi sitna vezikula ili pustula). Na koži se takođe vide i papule, vezikule, erozije, kruste, brojne tačkaste ekskorijacije, i česta sekundarna piodermizacija. Kanalići su posledica direktnog delovanja parazita, dok su papule i vezikule posledica alergijske senzibilizacije na antigene parazita. Predilekciona mesta za pojavu promena su koža trbuha, gluteusa, butina, laktova, ručje, interdigirtalni prostori, abdomen, prednji zid aksila, perimamilarna regija, koža skrotuma i korpusa penisa. Promene su simetrične. Koža lica, vrata i leđa je kod odraslih najčešće pošteđena. Kod male dece promene se mogu razviti na čitavoj koži, a karakteristična je zahvaćenost kože dlanova i tabana.
Scabies često može biti sekundarno piodermizovan (diseminovani folikulitis, impetigo, furunkuloza). Takođe može doći i do ekcematizacije. Noduli scabiei predstavljaju perzistentne čvoriće do veličine zrna graška, mrke boje, praćene jakim svrabom. Najverovatnije su posledica hipersenzitivne reakcije na antigene partikule parazita. Nisu znak aktivnosti bolesti i nisu kontagiozni, mogu se zadržati izvesno vreme po izlečenju scabiesa.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu epidemiološke anamneze i kliničke slike a potvrđuje se mikroskopskim dokazivanjem parazita u kožnim promenama.
Lečenje
Oboljenje je izlečivo pod uslovom da se lečenje pravilno sprovede. Obavezno je istovremeno i na isti način lečenje svih osoba koje su u kontaktu sa obolelim, bez obzira da li i kod njih postoje promene ili ne. Lečenje se sprovodi aplikovanjem antiskabioznih (preparati sumpora, benzil benzoat, permetrin) preparata na kožu čitavog tela. Rublje, odeća i posteljina se moraju iskuvati ili hemijski očistiti.
Uzročnik oboljenja je Sarcoptes scabiei var. hominis koji pripada rodu Sarcoptes iz familije Sarcoptidae. Odrasla ženka je dugačka 0,4 a široka 0,3 mm, dok je mužjak manjih dimenzija, dužine 0,2 a širine 0,14 mm. Oplođena ženka buši kanale (ductuli) u rožnatom sloju epiderma i u njima odlaže dnevno 3-4 jaja. Larve se izlegu za 4-5 dana i kroz stvorene otvore izlaze na površinu. Za potpuni razvoj odraslog parazita je potrebno oko 3 nedelje. Mužjak živi na površini kože i ugine ubrzo posle oplođenja ženke. Kod nekomplikovanog scabiesa na obolelom se nalazi oko 12 parazita. Van čovečjeg tela uzročnik scabiesa ugine za oko 5-7 dana, a za desetak minuta na temperaturi od 50°C.
Infekcija nastaje dužim kontaktom sa bolesnom osobom (spavanjem), ili kontaktom sa garderobom ili posteljinom obolelog. Zbog toga je bolest najčešće porodična ili grupna u uslovima kolektivnog smeštaja. Oboljenju pogoduju loši uslovi življenja (zbijenost, neadekvatna higijena, loši socijalno-ekonomski uslovima, niska opšta i zdravstvena kultura). Bolest je česta u ratnim i posleratnim uslovima i u uslovima većih elementarnih nepogoda (poplave, zemljotresi).
Klinička slika
Klinička slika bolesti je polimorfna. Inkubacioni period je duži kod prve infekcije (2-6 nedelja), a kraći kod ponovne (1-3 dana). Posle ovog perioda javljaju se vidljive promene na koži. Bolesnici su zarazni i u inkubacionom periodu.
Patognomoničan subjektivni simptom je svrab, naglašeniji noću, ili pri boravku u toploj prostoriji. Morfološki patognomonične promene su kanalići (ductuli, vijugavi, sivkasto-mrki, oblika latiničnog slova S, dugi do 15 mm, na čijem se kraju nalazi sitna vezikula ili pustula). Na koži se takođe vide i papule, vezikule, erozije, kruste, brojne tačkaste ekskorijacije, i česta sekundarna piodermizacija. Kanalići su posledica direktnog delovanja parazita, dok su papule i vezikule posledica alergijske senzibilizacije na antigene parazita. Predilekciona mesta za pojavu promena su koža trbuha, gluteusa, butina, laktova, ručje, interdigirtalni prostori, abdomen, prednji zid aksila, perimamilarna regija, koža skrotuma i korpusa penisa. Promene su simetrične. Koža lica, vrata i leđa je kod odraslih najčešće pošteđena. Kod male dece promene se mogu razviti na čitavoj koži, a karakteristična je zahvaćenost kože dlanova i tabana.
Scabies često može biti sekundarno piodermizovan (diseminovani folikulitis, impetigo, furunkuloza). Takođe može doći i do ekcematizacije. Noduli scabiei predstavljaju perzistentne čvoriće do veličine zrna graška, mrke boje, praćene jakim svrabom. Najverovatnije su posledica hipersenzitivne reakcije na antigene partikule parazita. Nisu znak aktivnosti bolesti i nisu kontagiozni, mogu se zadržati izvesno vreme po izlečenju scabiesa.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu epidemiološke anamneze i kliničke slike a potvrđuje se mikroskopskim dokazivanjem parazita u kožnim promenama.
Lečenje
Oboljenje je izlečivo pod uslovom da se lečenje pravilno sprovede. Obavezno je istovremeno i na isti način lečenje svih osoba koje su u kontaktu sa obolelim, bez obzira da li i kod njih postoje promene ili ne. Lečenje se sprovodi aplikovanjem antiskabioznih (preparati sumpora, benzil benzoat, permetrin) preparata na kožu čitavog tela. Rublje, odeća i posteljina se moraju iskuvati ili hemijski očistiti.
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
- jesy
- Stalni član
- Postovi: 2010
- Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: tu u vashoj blizini
- Kontakt:
Сифилис
Сифилис је заразна полна болест коју изазива бактерија спирохета, коју је открио Шаудин 1905. године. Сифилис се може добити сексуалним путем или путем додира са неким ко је инфициран. Шири се преко отворених рана и осипа које садрже бактерије које могу проћи кроз мукозне мембране гениталија, уста или ануса као и других делова тела на којима је кожа повређена. За разлику од других заразних болести, сифилис не ствара трајни имунитет па је могуће заразити се њиме поново. Треба имати у виду да коришћење кондома смањује ризик од заразе али не штити од њега у потпуности.
Развој болести
Примарни стадијум: После три недеље, колико траје период инкубације, од заражења јавља се безболан чир који се назива тврди шанкр. Обично се јавља на гениталијама или близу места продора бактерије. Убрзо се јављају промене на околним лимфним жлездама које отекну, али су безболне. Мада се може десити да овај први стадијум прође без приметних симптома, посебно код жена јер се може десити да се овај чир сакрије у унутрашњости вагине тако да остане потпуно непримећен. У примарном стадијуму шанкр је јако заразан.
Секундарни стадијум: Овај стадијум се јавља између једне недеље и шест месеци, када почиње секундарни развој. До тада се бактерија проширила по целом организму. На кожи јављају оспе, најпре ружичасте, затим тамно црвене и мрке, после којих долазе чворићи, а онда све то ишчезне.
Латентни стадијум: Након неколико година, обично 6-10, почиње терцијарни стадијум. У овој фази не постоје видљиви знаци болести, али бактерија је највероватније већ почела да напада срце, мозак и друге унутрашње органе.
Касни стадијум: У овој фази већ постоји нека од следећих болести: озбиљно срчано обољење, слепило, прогресивна парализа, чак и ментални поремећаји. У овој фази сифилис није преносив. Међутим, данас ретко ко долази у ову фазу захваљујући успешној примени медикамената.
Дијагноза и лечење
До проналаска пеницилина Сифилис је био смртоносна болест. Лечио се живом. Од њега су умрли многи великани и љубавници из прошлих времена.
Сифилис се може дијагностицирати и лечити у било ком стадијуму болести. Лечи се пеницилином. Пошто се болест понекад поново јавља и да би се избегли пропусти, препоручљиво је да се након лечења тест на сифилис понови бар још два пута. Прва три стадијума се лече у потпуности без икаквих трајних оштећења, а у последњем стадијуму могу се зауставити даља оштећења.
Сифилис је заразна полна болест коју изазива бактерија спирохета, коју је открио Шаудин 1905. године. Сифилис се може добити сексуалним путем или путем додира са неким ко је инфициран. Шири се преко отворених рана и осипа које садрже бактерије које могу проћи кроз мукозне мембране гениталија, уста или ануса као и других делова тела на којима је кожа повређена. За разлику од других заразних болести, сифилис не ствара трајни имунитет па је могуће заразити се њиме поново. Треба имати у виду да коришћење кондома смањује ризик од заразе али не штити од њега у потпуности.
Развој болести
Примарни стадијум: После три недеље, колико траје период инкубације, од заражења јавља се безболан чир који се назива тврди шанкр. Обично се јавља на гениталијама или близу места продора бактерије. Убрзо се јављају промене на околним лимфним жлездама које отекну, али су безболне. Мада се може десити да овај први стадијум прође без приметних симптома, посебно код жена јер се може десити да се овај чир сакрије у унутрашњости вагине тако да остане потпуно непримећен. У примарном стадијуму шанкр је јако заразан.
Секундарни стадијум: Овај стадијум се јавља између једне недеље и шест месеци, када почиње секундарни развој. До тада се бактерија проширила по целом организму. На кожи јављају оспе, најпре ружичасте, затим тамно црвене и мрке, после којих долазе чворићи, а онда све то ишчезне.
Латентни стадијум: Након неколико година, обично 6-10, почиње терцијарни стадијум. У овој фази не постоје видљиви знаци болести, али бактерија је највероватније већ почела да напада срце, мозак и друге унутрашње органе.
Касни стадијум: У овој фази већ постоји нека од следећих болести: озбиљно срчано обољење, слепило, прогресивна парализа, чак и ментални поремећаји. У овој фази сифилис није преносив. Међутим, данас ретко ко долази у ову фазу захваљујући успешној примени медикамената.
Дијагноза и лечење
До проналаска пеницилина Сифилис је био смртоносна болест. Лечио се живом. Од њега су умрли многи великани и љубавници из прошлих времена.
Сифилис се може дијагностицирати и лечити у било ком стадијуму болести. Лечи се пеницилином. Пошто се болест понекад поново јавља и да би се избегли пропусти, препоручљиво је да се након лечења тест на сифилис понови бар још два пута. Прва три стадијума се лече у потпуности без икаквих трајних оштећења, а у последњем стадијуму могу се зауставити даља оштећења.
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
- jesy
- Stalni član
- Postovi: 2010
- Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: tu u vashoj blizini
- Kontakt:
Spirometrija
Spirometrija je ispitivanje ventilacijske funkcije pluća, odnosno ispitivanje nekih statičkih i dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta.
Aparati kojima se danas koristimo za izvođenje spirometrije toliko su jednostavni da je dovoljno upisati podatke o pacijentu, pacijent maksimalno udahne vazduh iz okoline, a zatim najbrže što može i do kraja izdahne iz pluća u aparat. Nakon toga aparat sam računa sve ostale potrebne volumene i kapacitete. Pritom je važna saradnja pacijenta i pravilna tehnika. Radi tačnosti, najvažnije je da se kod spirometrije ne diše na nos i da se vazduh u celosti izdahne iz pluća. Radi veće tačnosti, testiranje se izvodi tri puta za redom.
Spirometrija može neposredno da ukaže na dijagnozu kada su u pitanju bolesti gde dominiraju poremećaji funkcije. Bitna je u proceni podobnosti bolesnika da se podvrgne agresivnim dijagnostičkim i terapijskim postupcima, praćenju toka bolesti, evaluaciji učinka lečenja i proceni radne sposobnosti ispitanika. Koriste se u dijagnostici bolesti drugih organa, koje mogu da utiču na disanje.
Spirometrijska ispitivanja
Spirometrijskim ispitivanjem se određuju plućni volumeni (disajni volumen, inspiratorni rezervni volumen, ekspiratorni rezervni volumen) i kapaciteti (vitalni kapacitet, inspiratorni kapacitet), kao i disajni volumeni u funkciji vremena (forsirani ekspiratorni volumeni).Tokom manevra forsiranog ekspirijuma dobija se vitalni kapacitet, koji se u ovom slučaju obeležava kao forsirani vitalni kapacitet (FVC) i forsirani ekspirijumski volumen tokom prve sekunde (FEV1) kao i brzine protoka u krivoj protok/volumen.
FEV1 je vrednost koja se često koristi za ocenu prolaznosti disajnih puteva, kao i odnos FEV1 i FVC. Vrednosti dobijene tokom spirometrijskih testova porede se sa referentnim vrednostima za određen pol, uzrast i visinu i izražavaju se u procentima ostvarenja predviđenih vrednosti.
Tumačenjem dobijenih rezultata spirometrije razlikujemo normalno disanje od opstruktivnog ili restriktivnog tipa disanja. Donja granica normale je 80% referentnih vrednosti za vrednosti parametra FVC i FEV1. Kod bronhoopstrukcije smanjene su vrednosti FEV1 i FVC, a procena težine bronhoopstrukcije vrši se na osnovu odnosa FEV1 i FVC i snižen je ukoliko je vrednost ispod 70%. U restriktivnim bolestima pluća smanjene su vrednosti FVC, a odnos FEV1 i FVC može da ima normalnu ili blago povećanu vrednost. Pri tumačenju rezultata treba biti veoma oprezan.
Kao najvažniji parametar bronhoopstrukcije uzima se FEV1, jer je najreproducibilniji. Spirometrijskim ispitivanjem pre i posle delovanja bronhodilatatora ili bronhokonstriktornih supstanci može da se otkrije bronhospastički mehanizam u bolestima sa opstrukcijom disajnih puteva, odnosno da se ustanovi bronhijalna hiperreagibilnost (BHR).
Spirometrija je ispitivanje ventilacijske funkcije pluća, odnosno ispitivanje nekih statičkih i dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta.
Aparati kojima se danas koristimo za izvođenje spirometrije toliko su jednostavni da je dovoljno upisati podatke o pacijentu, pacijent maksimalno udahne vazduh iz okoline, a zatim najbrže što može i do kraja izdahne iz pluća u aparat. Nakon toga aparat sam računa sve ostale potrebne volumene i kapacitete. Pritom je važna saradnja pacijenta i pravilna tehnika. Radi tačnosti, najvažnije je da se kod spirometrije ne diše na nos i da se vazduh u celosti izdahne iz pluća. Radi veće tačnosti, testiranje se izvodi tri puta za redom.
Spirometrija može neposredno da ukaže na dijagnozu kada su u pitanju bolesti gde dominiraju poremećaji funkcije. Bitna je u proceni podobnosti bolesnika da se podvrgne agresivnim dijagnostičkim i terapijskim postupcima, praćenju toka bolesti, evaluaciji učinka lečenja i proceni radne sposobnosti ispitanika. Koriste se u dijagnostici bolesti drugih organa, koje mogu da utiču na disanje.
Spirometrijska ispitivanja
Spirometrijskim ispitivanjem se određuju plućni volumeni (disajni volumen, inspiratorni rezervni volumen, ekspiratorni rezervni volumen) i kapaciteti (vitalni kapacitet, inspiratorni kapacitet), kao i disajni volumeni u funkciji vremena (forsirani ekspiratorni volumeni).Tokom manevra forsiranog ekspirijuma dobija se vitalni kapacitet, koji se u ovom slučaju obeležava kao forsirani vitalni kapacitet (FVC) i forsirani ekspirijumski volumen tokom prve sekunde (FEV1) kao i brzine protoka u krivoj protok/volumen.
FEV1 je vrednost koja se često koristi za ocenu prolaznosti disajnih puteva, kao i odnos FEV1 i FVC. Vrednosti dobijene tokom spirometrijskih testova porede se sa referentnim vrednostima za određen pol, uzrast i visinu i izražavaju se u procentima ostvarenja predviđenih vrednosti.
Tumačenjem dobijenih rezultata spirometrije razlikujemo normalno disanje od opstruktivnog ili restriktivnog tipa disanja. Donja granica normale je 80% referentnih vrednosti za vrednosti parametra FVC i FEV1. Kod bronhoopstrukcije smanjene su vrednosti FEV1 i FVC, a procena težine bronhoopstrukcije vrši se na osnovu odnosa FEV1 i FVC i snižen je ukoliko je vrednost ispod 70%. U restriktivnim bolestima pluća smanjene su vrednosti FVC, a odnos FEV1 i FVC može da ima normalnu ili blago povećanu vrednost. Pri tumačenju rezultata treba biti veoma oprezan.
Kao najvažniji parametar bronhoopstrukcije uzima se FEV1, jer je najreproducibilniji. Spirometrijskim ispitivanjem pre i posle delovanja bronhodilatatora ili bronhokonstriktornih supstanci može da se otkrije bronhospastički mehanizam u bolestima sa opstrukcijom disajnih puteva, odnosno da se ustanovi bronhijalna hiperreagibilnost (BHR).
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
- jesy
- Stalni član
- Postovi: 2010
- Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: tu u vashoj blizini
- Kontakt:
SANYALICA-SNOVI-SPAVALICA
Svi mi nešto sanjamo, ali da bismo saznali što ti snovi znače pomoći će nam sanjarica.
Značenjem i tumačenjem snova ljudi se bave od najstarijih vremena. Tumačenje snova je umjetnost razjašnjavanja značenja (ili mogućeg značenja) simboličkog sadržaja snova. Ova umjetnost je veoma stara i spominje se u Starom zavjetu, gdje Josip tumači faraonove snove (sedam debelih i sedam mršavih krava). Isto u Starom zavjetu Danijel je također imao dar tumačenja snova za koje on tvrdi da "Bog s neba okriva svoje tajne".
Ljudi u tijeku dana percipiraju stvari kojih nisu svjesni, ali ih se sjete u snu, jer tada su tijelo i duh potpuno opušteni. Zato nam se odgovori na naša pitanja i rješenja za naše probleme pojavljuju upravo tada. Stoga snove ne smijete zanemariti. Zašto ne iskoristiti ono što vam poručuje vaša podsvijest?! Ipak, ponekad snovi nemaju neko duboko značenje. Mogu biti tek neke banalne slike, sjećanja upotpunjena našom maštom.
Općenito
Već smo mnogo puta čuli, vidjeli ili pročitali kako nam trećina života otpada na noćno izležavanje u krevetu, poznatije kao spavanje. A što se točno događa u tom periodu nismo ni čuli, ni vidjeli, ni pročitali, vjerojatno zato što se točan odgovor na to pitanje još ne može dati. Spavanje je vrlo zanimljiva pojava za istraživače, te se ono istražuje u brojnim centrima diljem svijeta i evo što su oni uspjeli doznati.
Spavanje se sastoji od dvije velike faze – nonREM i REM faze spavanja. U nonREM fazi postoji još 4 faze, koje se razlikuju po električnoj aktivnosti mozga, a kada nonREM spavamo tada nam se smanjuje brzina disanja, brzina rada srca, a i manje smo osjetljivi na podražaje iz okoline. Druga faza, REM spavanje, svoje je ime dobila zbog karakterističnog brzog pomicanja očnih jabučice (Rapid Eye Movement). Popratne pojave REM spavanja su trzanje rukama i nogama, potpuno opuštanje mišića, nepravilan rad srca i nepravilno disanje. REM i nonREM faza se izmjenjuju u pravilnim devedesetominutnim intervalima tijekom noći. Mnogi ljudi često izjavljuju da ne sanjaju, no to nije točno. Svi mi sanjamo svake noći, i to po nekoliko puta, točnije, skoro svaki put kada smo u REM fazi, mi sanjamo, a snova se sjećamo jedino ako se probudimo direktno iz REM faze spavanja. 90 % ispitanika je izjavilo u istraživanjima da su sanjali, ako ih se probudilo iz REM faze spavanja, dok buđenje iz nonREM faze nema takve popratne pojave. Isto tako, suprotno čestom mišljenju, snovi ne traju dvije do tri sekunde, neko mogu trajati i do 45 minuta.
A zašto uopće spavamo i sanjamo? Postoje dva odgovora na pitanje zašto spavamo. Jedan kaže da je to prilagodba organizma za očuvanje energije u trenucima dana kada bi inače bili neaktivni. Druga teorija pretpostavlja da se naš organizam tijekom perioda spavanja zapravo obnavlja.
A zašto sanjamo i što su to uopće snovi? To je pitanje koje jako zanima i stručnjake i laike, a pravog i jednostavnog odgovora na ovo pitanje, nažalost, još uvijek nema. Freud smatra da su snovi zapravo potisnute želje (iz ove pretpostavke proizišle su zapravo mnoge teorije ili proročanstva o tome što znači sanjati određenu stvar), a druge teorije govore da su snovi rad mozga na organiziranju svih informacija koje primamo tijekom dana. Općenito se smatra da je REM faza odmaranje mozga i da ima velike veze sa učenjem i pamćenjem, a nonREM faza odmaranje tijela. Tu pretpostavku potvrđuju i istraživanja o tome koliko pojedine faze sna sadrži san određenih skupina ljudi – tako male bebe, kao i studenti imaju mnogo veći udio REM spavanja tijekom noći. Ove dvije skupine karakterizira učenje – male bebe uče i upijaju ogromnu količinu informacija i zapravo u prvim godinama života usvoje ogroman broj informacija, dok su studenti skupina koju karakterizira stalno učenje novih informacija.
Ovo su samo neke od informacija vezanih uz spavanje. Kao što rekoh, prave i jedine istine o svrsi spavanja nema, jer je to fenomen (kao i mnogo drugih fenomena u psihologiji) koji se ne može niti jasno definirati niti istražiti. No malo misterije oko spavanja i sanjanja je rasvijetljeno, tako da se ono ne smatra, kao što se davno prije smatralo, znakom bogova ili oblikom komunikacije sa bogovima i duhovima.
Noćne more
Snovi su blagoslov koji smo dobili rođenjem (pa čak i prije njega) ali, u isto vrijeme, slabo iskorišten dar koji smo mi, “civilizirani” ljudi, zaboravili koristiti pa ih najčešće zanemarujemo i gledamo na njih kao na neke čudne slike koje naš mozak svaku noć bez ikakvog logičnog slijeda, nasumično odabere. Mnoge poruke koje dolaze putem snova ljudi brzo pospreme u neku od ladica svoga sjećanja koja se neće otvoriti mjesecima pa i godinama. Svjesno ih zaborave zanemarujući činjenicu da podsvijest pamti i da nas neće ostaviti na miru sve dok ne riješimo neki problem i dok ga ne osvijestimo.
A podsvijest je ta u koju ćemo, kao na stari tavan, pospremiti neke davne traume, obrasce koje smo kroz život preuzeli a ne koriste nam u našem razvoju, emocije koje nismo odradili i kojih se čak sramimo ili emocionalne povrede najranije životne dobi i sve ono s čim još nismo spremni suočiti se. Sve to lijepo pospremimo na naš tavan ne shvaćajući da imamo samo privid čiste i uredne kuće, ne shvaćajući da nema napretka sve dok se stare stvari ne raščiste i pobacaju jer će nas pratiti do kraja našeg ovozemaljskog života, pa i dalje.
Svjesni dio sebe možemo prevariti ali svoju podsvijest ne. Ona strpljivo čeka i uporno nam šalje znakove, svaki dan, kako u budnom stanju tako i u snovima. Ona ne zaboravlja i uporno nas tjera da je pročistimo, da konačno pogledamo u skrivene stvari i da shvatimo. Podsvijest je najupornija onda kad imamo problem koji stoji na putu našem duhovnom razvoju -tada nam šalje snove koji se ponavljaju, koji sliče jedan drugome a sadrže jednu te istu poruku. Ako tu poruku ne shvatimo, nakon nekog vremena možemo sanjati nešto što se zove noćna mora.
Tako nam se dogodi da se probudimo vrišteći, znojni, ubrzanog rada srca - sanjajući san koji je snažno emocionalno nabijen i iz kojeg se budimo imajući osjećaj da se to stvarno dogodilo. Sanjamo da nam netko želi nauditi, u strahu bježimo od nekoga ili nečega, skrivamo se, ne želimo se suočiti ili ne uspijevamo pustiti glas, borimo se s čudovištima kojih se ne bi postidio niti neki horor film, i uglavnom nas preplavljuje strah ili neka druga vrlo neugodna emocija.
Noćne more imaju jedan vrlo neugodan prizvuk na nešto negativno i ljudi se trude da ih što prije zaborave, a ustvari, jedina njihova svrha je ta da nam pomognu, da nas razdrmaju, probude iz začaranog kruga bježanja od samoga sebe.
Noćne more ne predstavljaju majku koja nas pogladi po kosi i zaželi nam dobro jutro, već oca koji nas savjetuje i pokušava nam pomoči da riješimo problem, a mi ga jednostavno i namjerno ignoriramo i ne čujemo. Onda on zaurla i to samo zato da skrene pažnju na sebe i na savjete koje nam daje da nam pomogne.
Mnogih noćnih mora ljudi se prisjete te one isplivaju na površinu svijesti tek kad se osoba prihvati rada na sebi i rada na snovima, kad poželi rasti, shvatiti sebe i dalje se razvijati. Noćne more i snovi koji se često ponavljaju su snovi kojima bismo se trebali prvo pozabaviti ako želimo potražiti odgovore i pomoć putem snova, jer takvi snovi govore o srži i izvoru nekog našeg problema.
Moj savjet je da ne gledate na takve, emocijama snažno nabijene snove, kao na nešto negativno i uznemiravajuće već kao na blagoslov i pokušaj pomoći na vašem putu unutarnjeg rasta.
Zato prije spavanja zamolite za san koji ćete moći lagano protumačiti, izrazite svoju želju za rješavanjem određene situacije, problema ili emocije, i najvažnije, recite sami sebi da ste za to spremni. Onog trena kad osvijestite problem, kad poradite na njegovom rješavanju i kada taj problem konačno nestane, noćne more i opetovani snovi se neće više pojavljivati. Moći ćete se posvetiti nekim mnogo ugodnijim stvarima vezanim uz snove, naravno, ako tako poželite.
ključ za tumačenje i rad sa snovima je u vašim rukama i samo ako vi to želite možete ga odmah upotrijebiti.
Svi mi nešto sanjamo, ali da bismo saznali što ti snovi znače pomoći će nam sanjarica.
Značenjem i tumačenjem snova ljudi se bave od najstarijih vremena. Tumačenje snova je umjetnost razjašnjavanja značenja (ili mogućeg značenja) simboličkog sadržaja snova. Ova umjetnost je veoma stara i spominje se u Starom zavjetu, gdje Josip tumači faraonove snove (sedam debelih i sedam mršavih krava). Isto u Starom zavjetu Danijel je također imao dar tumačenja snova za koje on tvrdi da "Bog s neba okriva svoje tajne".
Ljudi u tijeku dana percipiraju stvari kojih nisu svjesni, ali ih se sjete u snu, jer tada su tijelo i duh potpuno opušteni. Zato nam se odgovori na naša pitanja i rješenja za naše probleme pojavljuju upravo tada. Stoga snove ne smijete zanemariti. Zašto ne iskoristiti ono što vam poručuje vaša podsvijest?! Ipak, ponekad snovi nemaju neko duboko značenje. Mogu biti tek neke banalne slike, sjećanja upotpunjena našom maštom.
Općenito
Već smo mnogo puta čuli, vidjeli ili pročitali kako nam trećina života otpada na noćno izležavanje u krevetu, poznatije kao spavanje. A što se točno događa u tom periodu nismo ni čuli, ni vidjeli, ni pročitali, vjerojatno zato što se točan odgovor na to pitanje još ne može dati. Spavanje je vrlo zanimljiva pojava za istraživače, te se ono istražuje u brojnim centrima diljem svijeta i evo što su oni uspjeli doznati.
Spavanje se sastoji od dvije velike faze – nonREM i REM faze spavanja. U nonREM fazi postoji još 4 faze, koje se razlikuju po električnoj aktivnosti mozga, a kada nonREM spavamo tada nam se smanjuje brzina disanja, brzina rada srca, a i manje smo osjetljivi na podražaje iz okoline. Druga faza, REM spavanje, svoje je ime dobila zbog karakterističnog brzog pomicanja očnih jabučice (Rapid Eye Movement). Popratne pojave REM spavanja su trzanje rukama i nogama, potpuno opuštanje mišića, nepravilan rad srca i nepravilno disanje. REM i nonREM faza se izmjenjuju u pravilnim devedesetominutnim intervalima tijekom noći. Mnogi ljudi često izjavljuju da ne sanjaju, no to nije točno. Svi mi sanjamo svake noći, i to po nekoliko puta, točnije, skoro svaki put kada smo u REM fazi, mi sanjamo, a snova se sjećamo jedino ako se probudimo direktno iz REM faze spavanja. 90 % ispitanika je izjavilo u istraživanjima da su sanjali, ako ih se probudilo iz REM faze spavanja, dok buđenje iz nonREM faze nema takve popratne pojave. Isto tako, suprotno čestom mišljenju, snovi ne traju dvije do tri sekunde, neko mogu trajati i do 45 minuta.
A zašto uopće spavamo i sanjamo? Postoje dva odgovora na pitanje zašto spavamo. Jedan kaže da je to prilagodba organizma za očuvanje energije u trenucima dana kada bi inače bili neaktivni. Druga teorija pretpostavlja da se naš organizam tijekom perioda spavanja zapravo obnavlja.
A zašto sanjamo i što su to uopće snovi? To je pitanje koje jako zanima i stručnjake i laike, a pravog i jednostavnog odgovora na ovo pitanje, nažalost, još uvijek nema. Freud smatra da su snovi zapravo potisnute želje (iz ove pretpostavke proizišle su zapravo mnoge teorije ili proročanstva o tome što znači sanjati određenu stvar), a druge teorije govore da su snovi rad mozga na organiziranju svih informacija koje primamo tijekom dana. Općenito se smatra da je REM faza odmaranje mozga i da ima velike veze sa učenjem i pamćenjem, a nonREM faza odmaranje tijela. Tu pretpostavku potvrđuju i istraživanja o tome koliko pojedine faze sna sadrži san određenih skupina ljudi – tako male bebe, kao i studenti imaju mnogo veći udio REM spavanja tijekom noći. Ove dvije skupine karakterizira učenje – male bebe uče i upijaju ogromnu količinu informacija i zapravo u prvim godinama života usvoje ogroman broj informacija, dok su studenti skupina koju karakterizira stalno učenje novih informacija.
Ovo su samo neke od informacija vezanih uz spavanje. Kao što rekoh, prave i jedine istine o svrsi spavanja nema, jer je to fenomen (kao i mnogo drugih fenomena u psihologiji) koji se ne može niti jasno definirati niti istražiti. No malo misterije oko spavanja i sanjanja je rasvijetljeno, tako da se ono ne smatra, kao što se davno prije smatralo, znakom bogova ili oblikom komunikacije sa bogovima i duhovima.
Noćne more
Snovi su blagoslov koji smo dobili rođenjem (pa čak i prije njega) ali, u isto vrijeme, slabo iskorišten dar koji smo mi, “civilizirani” ljudi, zaboravili koristiti pa ih najčešće zanemarujemo i gledamo na njih kao na neke čudne slike koje naš mozak svaku noć bez ikakvog logičnog slijeda, nasumično odabere. Mnoge poruke koje dolaze putem snova ljudi brzo pospreme u neku od ladica svoga sjećanja koja se neće otvoriti mjesecima pa i godinama. Svjesno ih zaborave zanemarujući činjenicu da podsvijest pamti i da nas neće ostaviti na miru sve dok ne riješimo neki problem i dok ga ne osvijestimo.
A podsvijest je ta u koju ćemo, kao na stari tavan, pospremiti neke davne traume, obrasce koje smo kroz život preuzeli a ne koriste nam u našem razvoju, emocije koje nismo odradili i kojih se čak sramimo ili emocionalne povrede najranije životne dobi i sve ono s čim još nismo spremni suočiti se. Sve to lijepo pospremimo na naš tavan ne shvaćajući da imamo samo privid čiste i uredne kuće, ne shvaćajući da nema napretka sve dok se stare stvari ne raščiste i pobacaju jer će nas pratiti do kraja našeg ovozemaljskog života, pa i dalje.
Svjesni dio sebe možemo prevariti ali svoju podsvijest ne. Ona strpljivo čeka i uporno nam šalje znakove, svaki dan, kako u budnom stanju tako i u snovima. Ona ne zaboravlja i uporno nas tjera da je pročistimo, da konačno pogledamo u skrivene stvari i da shvatimo. Podsvijest je najupornija onda kad imamo problem koji stoji na putu našem duhovnom razvoju -tada nam šalje snove koji se ponavljaju, koji sliče jedan drugome a sadrže jednu te istu poruku. Ako tu poruku ne shvatimo, nakon nekog vremena možemo sanjati nešto što se zove noćna mora.
Tako nam se dogodi da se probudimo vrišteći, znojni, ubrzanog rada srca - sanjajući san koji je snažno emocionalno nabijen i iz kojeg se budimo imajući osjećaj da se to stvarno dogodilo. Sanjamo da nam netko želi nauditi, u strahu bježimo od nekoga ili nečega, skrivamo se, ne želimo se suočiti ili ne uspijevamo pustiti glas, borimo se s čudovištima kojih se ne bi postidio niti neki horor film, i uglavnom nas preplavljuje strah ili neka druga vrlo neugodna emocija.
Noćne more imaju jedan vrlo neugodan prizvuk na nešto negativno i ljudi se trude da ih što prije zaborave, a ustvari, jedina njihova svrha je ta da nam pomognu, da nas razdrmaju, probude iz začaranog kruga bježanja od samoga sebe.
Noćne more ne predstavljaju majku koja nas pogladi po kosi i zaželi nam dobro jutro, već oca koji nas savjetuje i pokušava nam pomoči da riješimo problem, a mi ga jednostavno i namjerno ignoriramo i ne čujemo. Onda on zaurla i to samo zato da skrene pažnju na sebe i na savjete koje nam daje da nam pomogne.
Mnogih noćnih mora ljudi se prisjete te one isplivaju na površinu svijesti tek kad se osoba prihvati rada na sebi i rada na snovima, kad poželi rasti, shvatiti sebe i dalje se razvijati. Noćne more i snovi koji se često ponavljaju su snovi kojima bismo se trebali prvo pozabaviti ako želimo potražiti odgovore i pomoć putem snova, jer takvi snovi govore o srži i izvoru nekog našeg problema.
Moj savjet je da ne gledate na takve, emocijama snažno nabijene snove, kao na nešto negativno i uznemiravajuće već kao na blagoslov i pokušaj pomoći na vašem putu unutarnjeg rasta.
Zato prije spavanja zamolite za san koji ćete moći lagano protumačiti, izrazite svoju želju za rješavanjem određene situacije, problema ili emocije, i najvažnije, recite sami sebi da ste za to spremni. Onog trena kad osvijestite problem, kad poradite na njegovom rješavanju i kada taj problem konačno nestane, noćne more i opetovani snovi se neće više pojavljivati. Moći ćete se posvetiti nekim mnogo ugodnijim stvarima vezanim uz snove, naravno, ako tako poželite.
ključ za tumačenje i rad sa snovima je u vašim rukama i samo ako vi to želite možete ga odmah upotrijebiti.
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
-
- Stalni član
- Postovi: 1893
- Pridružio se: Čet Avg 28, 2008 10:24 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Suplementi grupe H
Lentinula edodes - Šii take je na Dalekom Istoku poznata već 2000 godina, a kontrolisano se uzgaja 500 godina u Kini i Japanu. Pre pedesetak godina počela se uzgajati i u Americi, a u novije vreme i u Evropi. Po proizvodnji gljiva u svetu zauzima drugo mesto. Izuzetno je cenjena zbog svojih konzumnih i lekovitih svojstava.
Napomena: Najstariji zapis o iskustvima tradicionalne japanske medicine u lečenju gljivama vezan je uz godinu 199. n.e., kada je japanski car Chuai dobio shiitake na poklon od jednog domorodačkog plemena.
Aktivne materije u Shii-take: Japanski i Američki istraživači su pokažali da ova vrsta gljiva poseduje određen broj biološki aktivnih jedinjenja koja inhibiraju ćelijsku degeneraciju. Među ovim supstancama naročito se ističu dva zaštitna polisaharida - lentinan i AC2P. Lentinan stimuliše imuni sistem kod iznemoglih osoba kao i produkciju interferona (Mori et al, 1987). Deluje aktiviranjem ćelija ubica i pomoćnika T ćelija. Drugi polisaharid AC2P ometa kolonizaciju i razvoj nepoželjnih mikroorganizama. U združenom delovanju predstavljaju značajan element zaštite organizma.
Lentinan: beta 1,3 glukan je značajan zbog antitumornog delovanja. Vršena su istraživanja na životinjama gde se utvrdila značajna efikasnost inhibicije rasta tumora (sarkoma) nakon čega su usledila i klinička istraživanja, te je 1986 godine lentinan uveden u klinike kao antitumorno sredstvo.
Eritadenin: derivat butanske kiseline, a delovanje mu je registrovano kao antiholesterolemik (smanjuje količinu holesterola u krvi), te prevenira arteriosklerozu, infarkt i dr.
Shiitake je dobar izvor minerala: kalcijuma (Ca), fosfora (P), gvožda (Fe), kalijuma (K) i magnezijuma (Mg). Bogata je i vitaminima iz grupe B: B1 (tijamin), B2 (riboflavin), B3 (nijacin), B5 (pantenol), B6 (peridoksin), B11 (folna kiselina), B12 (kobalamin), D (kalciferol) dok ostale sadrži u manjem procentu. takođe sadrže sve esencijalne amino kiseline i biljna vlakna (deo biljnih ćelija koji ne podleže varenju) koja imaju važnu ulogu za probavni sistem.
Azijski narodi koriste plod shiitake vekovima u narodnoj ili tradicionalnoj medicini. Savremena medicina koristi mnogo prečišćenije, koncentrovanije derivate shiitake. Prema tradicionalnoj japanskoj i kineskoj medicini shi-take značajno povećava snagu i vitalnost organizma i omogućava telu da se bolje odbrani od velikog broja organskih poremećaja (Stamet, P., 1993).
Lentinula edodes - Šii take je na Dalekom Istoku poznata već 2000 godina, a kontrolisano se uzgaja 500 godina u Kini i Japanu. Pre pedesetak godina počela se uzgajati i u Americi, a u novije vreme i u Evropi. Po proizvodnji gljiva u svetu zauzima drugo mesto. Izuzetno je cenjena zbog svojih konzumnih i lekovitih svojstava.
Napomena: Najstariji zapis o iskustvima tradicionalne japanske medicine u lečenju gljivama vezan je uz godinu 199. n.e., kada je japanski car Chuai dobio shiitake na poklon od jednog domorodačkog plemena.
Aktivne materije u Shii-take: Japanski i Američki istraživači su pokažali da ova vrsta gljiva poseduje određen broj biološki aktivnih jedinjenja koja inhibiraju ćelijsku degeneraciju. Među ovim supstancama naročito se ističu dva zaštitna polisaharida - lentinan i AC2P. Lentinan stimuliše imuni sistem kod iznemoglih osoba kao i produkciju interferona (Mori et al, 1987). Deluje aktiviranjem ćelija ubica i pomoćnika T ćelija. Drugi polisaharid AC2P ometa kolonizaciju i razvoj nepoželjnih mikroorganizama. U združenom delovanju predstavljaju značajan element zaštite organizma.
Lentinan: beta 1,3 glukan je značajan zbog antitumornog delovanja. Vršena su istraživanja na životinjama gde se utvrdila značajna efikasnost inhibicije rasta tumora (sarkoma) nakon čega su usledila i klinička istraživanja, te je 1986 godine lentinan uveden u klinike kao antitumorno sredstvo.
Eritadenin: derivat butanske kiseline, a delovanje mu je registrovano kao antiholesterolemik (smanjuje količinu holesterola u krvi), te prevenira arteriosklerozu, infarkt i dr.
Shiitake je dobar izvor minerala: kalcijuma (Ca), fosfora (P), gvožda (Fe), kalijuma (K) i magnezijuma (Mg). Bogata je i vitaminima iz grupe B: B1 (tijamin), B2 (riboflavin), B3 (nijacin), B5 (pantenol), B6 (peridoksin), B11 (folna kiselina), B12 (kobalamin), D (kalciferol) dok ostale sadrži u manjem procentu. takođe sadrže sve esencijalne amino kiseline i biljna vlakna (deo biljnih ćelija koji ne podleže varenju) koja imaju važnu ulogu za probavni sistem.
Azijski narodi koriste plod shiitake vekovima u narodnoj ili tradicionalnoj medicini. Savremena medicina koristi mnogo prečišćenije, koncentrovanije derivate shiitake. Prema tradicionalnoj japanskoj i kineskoj medicini shi-take značajno povećava snagu i vitalnost organizma i omogućava telu da se bolje odbrani od velikog broja organskih poremećaja (Stamet, P., 1993).