ALAPACE
Moderatori: mr ph. Silvio, moderato, admin, vlada99
- Dj.Olivera
- Stalni član
- Postovi: 2917
- Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm




Večeras budite u sali za vežbanje. ponesite opremu i uvežbajte korake dok ja ne dođem. Znate ono : 1 levo, napred 2..spremi seee i kreniii
http://www.youtube.com/watch?v=qXKd7uuehlw
Ove utiske mi je Sanyalica poslala na pp,da ne verujete koliko je skromna.Takav naucnik a uziva u sledecem:
Ermans je poslednje mesto u Švajcarskoj na toj obali, udaljeno nekih 17 kilometara od centra Ženeve. Mnogi ga smatraju najlepšim švajcarskim seocem na Ženevskom jezeru. U Ženevskom kantonu zasigurno. Seoce je smešteno na malom uzvišenju sa koga puca pogled na jezero, a spušta se do same vode i ima lepu luku i plažu. Najstarije zidine potiču iz trinaestog veka, a u mestu jos stoje neke srednjevekovne kuće.
Nastavak opisa cu zadrzati za sebe,ali cisto da vidite cime je ona fascinirana.Puno,puno,puno je pozdravljam i jedva cekam da vidim
slike 
Ermans je poslednje mesto u Švajcarskoj na toj obali, udaljeno nekih 17 kilometara od centra Ženeve. Mnogi ga smatraju najlepšim švajcarskim seocem na Ženevskom jezeru. U Ženevskom kantonu zasigurno. Seoce je smešteno na malom uzvišenju sa koga puca pogled na jezero, a spušta se do same vode i ima lepu luku i plažu. Najstarije zidine potiču iz trinaestog veka, a u mestu jos stoje neke srednjevekovne kuće.
Nastavak opisa cu zadrzati za sebe,ali cisto da vidite cime je ona fascinirana.Puno,puno,puno je pozdravljam i jedva cekam da vidim


- sanyalica
- Stalni član
- Postovi: 2263
- Pridružio se: Pon Mar 31, 2008 1:52 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: crno-beli svet
Gravitaciju prenose gravitoni a ne Higsov bozon iz jednostavnog razloga što tako teška èestica (ne razumem kako je proglašavate za najlakšu) nebi dozvolila da se vidi ni jedna zvezda na nebu. Suprotno uobièajenom mišljenju da gravitacija deluje neogranièeno daleko, imam neoborive dokaze da je dejstvo gravitacije ogranièeno. Jedan od tih dokaza je upravo slika galaksija u sudaru koju pokazujete u ovom broju AM umesto slike Meseca. Takve su sve slike 338 pekularnih galaksija koje je sakupio Halton Arp u svom atlasu. Iako nisam astronom, veæ geolog, potpuno se slažem sa njim, da je svaka galaksija, kada se malo bolje pogleda, pekularna. Isto tako se slažem sa njim da Doplerov efekat nije uzrok crvenom pomaku i da postoji neko trenje u kosmosu. Hablova konstanta ni izdaleka nije konstanta i pokazuje ustvari gubitak energije elektromagnetnog zraèenja svetlosti zbog susreta sa gravitonima u kosmosu. Sumnjam da ni jedna èestica, sem fotona, nije bez mase, ma koliko ona bila mala, praktièno nemerljiva za našu tehniku. Kako izmeriti masu gravitona, koji je (po mome raèunu) težak 2.1845x10 -73kg ili 4.17x10 -42 (Feynmanov broj) mase elektrona ili pozitrona? Graviton je tako mali da svetlosno zraèenje prema njemu izgleda kao najveæi morski talas prema virusu ili još više. Kada svetlosni zrak putuje 60 miliona godina kroz gravitacione talase u kosmosu on mora "platiti kartu" za to što prolazi preko silnih gravitona. Gravitoni i antigravitoni neprekidno nastaju svakim kružnim kretanjem usled gravitacije. Svako kružno kretanje je ubrzano i proizvodi gravitone i antigravitone koji glatko prolaze ne samo kroz prostor veæ i kroz materiju zato što su tako beskrajno mali. Gravitaciju samu izazivaju gravitoni jer ih, kao i svaku drugu masu, privlaèi kako mala tako i velika masa. Razume se da mnogo više gravitona i antigravitona masa privlaèi nego što ih zraèi njeno kružno kretanje. Opšti zakon gravitacije se mora dopuniti zraèenjem gravitona i antigravitona usled kružnog kretanja koje je ubrzano.
Cela fizika se mora preraditi zbog gravitona i antigravitona. To isto važi i za kosmologiju. Gravitacijski talasi odlaze veoma daleko kao gravitoni i antigravitoni koji se vraæaju u svojoj težnji da se ponovo spoje i nestanu. Ista težnja je u svakom atomu materije. Gravitacijski talasi ne samo da su polarizovani veæ u galaksijama vidimo i cirkularnu polarizaciju u vidu ogranaka sa više zvezda i gušæom materijom nego u drugim delovima iste galaksije. U pravcu upravnom na ravan galaksije gravitacijskih talasa skoro da nema a verovatno nema ni gravitacije. Broj èestica u Kosmosu je nemoguæe izraèunati iz dva razloga:
Prvi je da je Njutn bio u pravu kada je predvideo zaista beskonaèan Kosmos, a ne Ajnštajn sa svojom teorijom o zakrivljenom i konaènom prostoru. Kosmos nije predmet, to je svojstvo prostora, neprekidno nastaje i nestaje, bez poèetka i kraja kako u vremenu tako i u prostoru. Nedavno preminuli Fred Hojl je bio u pravu mada mu objašnjenja nisu bila baš prava. Teorija o Big-bangu, kosmièkom jajetu, pozadinskom prazraèenju, Doplerovom efektu, bezglavom bežanju galaksija od nas i meðusobno su sve pogrešna objašnjenja za svakodnevne pojave u Kosmosu zato što sva ta objašnjenja ne vode raèuna o gravitonima i antigravitonima u Kosmosu. Takva objašnjenja vuku koren iz hrišæansko-jevrejskog mita o postanku Kosmosa koji je pomeren za 17 milijardi godina unazad. Savremena nauka o Kosmosu u bitnom nema razlike sa crkvenom dogmom da je neko, nekada davno," okrenuo prekidaè" , ili naredio da se upali svetlo.
Drugi razlog zbog koga je nemoguæe izraèunati broj èestica u Kosmosu je to što one upravo sada nastaju i nestaju. Èak i kad samo mahnete rukom, razdvojili ste prostor na gravitone i antigravitone a njima je potrebno u praznom prostoru oko 16 milijardi svetlosnih godina da se ponovo sretnu i ponište. U meðuvremenu postoji svet, teèe vreme i mi raspravljamo o postanku Kosmosa. Od svega što ste napisali u Vašem èlanku o broju èestica u Kosmosu, dobro je jedino ono što nauka nije potvrdila a to je da je broj èestica i antièestica u Kosmosu jednak. Greška je što mislite da je antimaterija negde daleko u Kosmosu. Ona je tu, u nama, materija i antimaterija su jedinstvene u samoj materiji. To je svojstvo gravitona i antigravitona da traže jedan drugog. Kada se naðu, recimo elektron i pozitron, ili 4.17x10 42 gravitona i antigravitona, èestica i antièestica, vidimo bljesak pretvaranja materije u elektromagnetno zraèenje, tj. neko je upalio svetlo i to je sve.
Cela fizika se mora preraditi zbog gravitona i antigravitona. To isto važi i za kosmologiju. Gravitacijski talasi odlaze veoma daleko kao gravitoni i antigravitoni koji se vraæaju u svojoj težnji da se ponovo spoje i nestanu. Ista težnja je u svakom atomu materije. Gravitacijski talasi ne samo da su polarizovani veæ u galaksijama vidimo i cirkularnu polarizaciju u vidu ogranaka sa više zvezda i gušæom materijom nego u drugim delovima iste galaksije. U pravcu upravnom na ravan galaksije gravitacijskih talasa skoro da nema a verovatno nema ni gravitacije. Broj èestica u Kosmosu je nemoguæe izraèunati iz dva razloga:
Prvi je da je Njutn bio u pravu kada je predvideo zaista beskonaèan Kosmos, a ne Ajnštajn sa svojom teorijom o zakrivljenom i konaènom prostoru. Kosmos nije predmet, to je svojstvo prostora, neprekidno nastaje i nestaje, bez poèetka i kraja kako u vremenu tako i u prostoru. Nedavno preminuli Fred Hojl je bio u pravu mada mu objašnjenja nisu bila baš prava. Teorija o Big-bangu, kosmièkom jajetu, pozadinskom prazraèenju, Doplerovom efektu, bezglavom bežanju galaksija od nas i meðusobno su sve pogrešna objašnjenja za svakodnevne pojave u Kosmosu zato što sva ta objašnjenja ne vode raèuna o gravitonima i antigravitonima u Kosmosu. Takva objašnjenja vuku koren iz hrišæansko-jevrejskog mita o postanku Kosmosa koji je pomeren za 17 milijardi godina unazad. Savremena nauka o Kosmosu u bitnom nema razlike sa crkvenom dogmom da je neko, nekada davno," okrenuo prekidaè" , ili naredio da se upali svetlo.
Drugi razlog zbog koga je nemoguæe izraèunati broj èestica u Kosmosu je to što one upravo sada nastaju i nestaju. Èak i kad samo mahnete rukom, razdvojili ste prostor na gravitone i antigravitone a njima je potrebno u praznom prostoru oko 16 milijardi svetlosnih godina da se ponovo sretnu i ponište. U meðuvremenu postoji svet, teèe vreme i mi raspravljamo o postanku Kosmosa. Od svega što ste napisali u Vašem èlanku o broju èestica u Kosmosu, dobro je jedino ono što nauka nije potvrdila a to je da je broj èestica i antièestica u Kosmosu jednak. Greška je što mislite da je antimaterija negde daleko u Kosmosu. Ona je tu, u nama, materija i antimaterija su jedinstvene u samoj materiji. To je svojstvo gravitona i antigravitona da traže jedan drugog. Kada se naðu, recimo elektron i pozitron, ili 4.17x10 42 gravitona i antigravitona, èestica i antièestica, vidimo bljesak pretvaranja materije u elektromagnetno zraèenje, tj. neko je upalio svetlo i to je sve.
Draga Jesy,na zapadu nista novojesy napisao:ma blago njoj neka uzhiva i josh sluzhbeno,shto nece meni da se ukazhe ta prilika,martat shta ima novo po BGu???


Sta se desava kod tebe?
sanyalica napisao:Znas ti, Martatice,koliko ces ti imati posla u tom kosmosu kada ga mi sada preuredimo jbte![]()
![]()
Draga,pa ja tebe dozvala.Veruj da sam mislila da veceras neces moci da nam se javis.Extra sto si tu.Znam da si super i izguraj to do kraja.Pa nece valjda tamo neki sarlatani da osporavaju toju teoriju.
Sto se mog Kosmosa tice,radicemo na tome
