GENITALNI HERPES - potraga za vakcinom pri kraju?
Uzrokuju ga tip 1 (poznat i kao uzročnik groznice nosa i usana) i tip 2 humanog herpes simplex virusa (HSV).
Glavni je uzrok pojave genitalnih ulceracija u mlade polno aktivne populacije i česta koinfekcija u HIV pozitivnih osoba. U rizične skupine spadaju prostitutke (prevalencija 60-90 posto) i homoseksualni muškarci (prevalencija 80-95 posto).
Oko 80 posto inficiranih su kliconoše bez simptoma, u 20 posto inficiranih česti su recidivi, a 60 posto ima blagu, atipičnu bolest.
Stručnjaci procenjuju da je 50 posto ljudi u svetu zaraženo jednim ili oba tipa.
Klinička slika - Nakon infekcije kože i/ili sluznice, virus kroz ranicu ulazi u nervne završetke i putuje do korena kichmene moždine, gdje je doživotno miran ili se povremeno aktivira u stanjima pojačana stresa, fizičkog napora, izlaganja suncu, imunodeficita, postojanja drugih bolesti, neodgovarajuće prehrane.
Kod recidiva virus "putuje" istim putem natrag i izbija u području kožne inervacije istoga ili susednoga nervnog završetka kroz koji je i ušao (dva, šest, pa i deset puta godišnje).
Kod prve infekcije simptomi nastupe za dva do deset dana i traju dva, tri nedelje. Na mestu izbijanja promena koža i sluznica svrbe ili peku, nastanu bolovi u nogama, kichmenoj moždini, stražnjici, regiji spolovila i rektuma te peckanje kod mokrenja.
Kožni mehurići za nekoliko dana pucaju, stvaraju zamućenja i krastice. Mogući su isedak iz vagine, osjećaj pritiska u trbuhu, povišena temperatura te povećanje i bolnost limfnih čvorova u preponama. Ranice zarastu za oko dva nedelje. Simptomi kod recidiva su blaži i kraće traju.
Većina inficiranih nakon primoinfekcije neće više imati simptome, niti posumnjati da su kliconoše, što je razlog za oprez jer su potencijalno zarazni svim budućim partnerima. U zaražene trudnice aktivna infekcija se tokom poroda može preneti na novorođenče, uz rizik od upale pluća, sepse i smrti deteta.
Dijagnostika - Dokaz virusne DNA metodom PCR, dok je provera statusa antitela od sekundarne vrednosti jer ih većina ljudi ima.
Lečenje - Osobe sa simptomima treba lečiti. Lekovima (aciklovir, valaciklovir, famciklovir) se može smanjiti težina i trajanje bolesti te broj recidiva. U osoba koje imaju šest i više recidiva godišnje, supresivna terapija smanjuje rizik od prenosa za 75 posto.
Vakcina kompanije GSK pokazalo je relativno visoku zaštitu od infekcije (74 posto), dobru imunogeničnost i slabu neželjenu reaktivnost kod žena čiji partneri imaju genitalni herpes, ali je potpuno nedelotvorno kod muškaraca.
U međuvremenu, osnovna prevencija ostaje apstinencija tokom klinički aktivne bolesti, pranje ruku i zaštita barijernim sredstvima. Virus ne prolazi kroz latex kondome, ali kondom ne pokriva celo područje genitalnih organa, pa stoga nije potpuno sigurna zaštita.
KLAMIDIJSKA INFEKCIJA - tiha bolest opasnih posledica
Najčešća polna bolest koja uzrokuje 50 posto svih nespecifičnih upala mokraćne cevi i više od 50 posto svih epididimitisa u muškaraca.
Serotipovi L1, 2 i 3 uzrokuju lymphogranuloma venereum, a serotipovi A, B, B1 i C trahom, koji je uz kataraktu i glaukom najčešći uzrok slepoće u svetu.
U svetu se godišnje registruje oko 90 milijuna, a u Europi oko 10 miliona novih slučajeva, od čega 600.000 upala jajovoda, a 120.000 završi sterilitetom.
Zato je Svetska banka proglasila klamidiju ekonomski najvažnijom spolnom bolesti nakon HIV-a.
Infekcija se naziva tihom jer 50 posto muškaraca i 70 posto žena nema simpoma, pa nisu svesni da su izvor zaraze. Klamidija se prenosi svim načinima polnog opshtenja i sa zaražene majke na dete, a i inkubacija je prosečno 7-21 dan.
Simptomi u žena su iscedak, peckanje, slabije krvarenje izvan menstrualnog ciklusa, bol u maloj karlici i kod mokrenja.
U muškaraca se javlja učestalo mokrenje, uz žarenje i pečenje pri mokrenju u mokraćnoj cevi i spolovilu, vodenast, prozirni isedak iz mokraćne cevi te bol u testisima i prostati.
Važno ju je prepoznati i lečiti zbog opasnih posledica: u muškaraca sterilitet i hronični prostatitis, a u žena upala organa male karlice, neplodnost i izvanmaternične trudnoće.
Terapija je antibiotska, ali ne daje uvek dobre rezultate zbog neredovita uzimanja leka, prekidanja terapije, nelečenja svih zaraženih partnera i nepridržavanja uputa o zaštiti i apstinenciji za vreme i nakon lečenja još sedam dana. Vakcina je prvoj fazi kliničkih ispitivanja, a osobito će biti korisno u prevenciji neplodnosti.
Test na klamidiju prema CDC preporukama trebaju napraviti jednom godišnje sve polno aktivne žene mlađe od 25 godina; spolno aktivne žene starije od 25 godina ako imaju novog partnera u poslednja tri meseca ili neredovito koriste kondom; trudnice u prvom trimestru (kod rizičnih trudnoća ponoviti test u trećem trimestru) i pre svake intrauterine manipulacije te ponoviti test tri, četiri meseca nakon lečenja.
Kontrolno testiranje trebaju nakon terapije obaviti oba partnera, muškarci najranije nakon mesec dana, a žene mesec dana nakon prve menstruacije posle terapije.
GONOREJA - polna bolest iz starog zaveta
Gonoreja se može uspešno lečiti, ali je zbog promiskuiteta opstala vekovima. Dok se u svetu godišnje registruje do 300 miliona novih slučajeva, u nas je sve ređa, kao i u većini europskih zemalja.
Muškaraci obolijevaju tri do pet puta više od žena.
Uzročnik se prenosi sekretima, svim vrstama polnih odnosa i sa zaražene majke na dete.
Nakon inkubacije od jednog do 14 dana, u 90 posto zaraženih muškaraca razvije se upala mokraćne cevi, semenika i prostate, uz gnojni iscedak i bol kod mokrenja, odnosno svrbež rektuma, isedak i bol kod defekacije kod analne infekcije.
U žena se javlja uretritis, cervicitis i upala u maloj karlici, uz bol pri mokrenju, žut ili krvav isedak, krvarenje između ciklusa i bol u trbuhu. Visok je i rizik od neplodnosti, ektopičnih trudnoća, Bartholinitisa i apscesa, konjuktivitisa, perihepatitisa i diseminirane infekcije.
Kod zaraze oralne sluznice moguća je grlobolja.
Moguće su i upale oka, ždrela i rektuma.
Dijagnostika - Metoda izbora je PCR dokaz bakterijske DNA iz obriska, a mikroskopski pregled preparata bojenog po Gramu važan je za brzu orijentaciju. Kultura bakterije radi se kao potvrda dijagnoze postavljene mikroskopom.
Terapija je antibiotska. Lečiti se moraju oba partnera, a do izlečenja suzdržavati se od polnih odnosa ili koristiti kondom.
SIFILIS - veliki imitator
Uzročnik sifilisa je bakterija Treponema pallidum, koja izvan ljudskog organizma brzo ugine jer je izuzetno osetljiva.
Otkrićem antibiotika, nakon II. svetskog rata broj slučajeva se smanjuje, pa je u Europi krajem 20. veka gotovo iskorenjen, ali poslednjih godina doživljava "renesansu".
Treponema ulazi kroz oštećenu kožu i sluznice tokom polnog kontakta. Dovoljan je već poljubac.
Nakon inkubacije od tri nedelje, na mestu infekcije nastaje primarna lezija - papula čije se dno raspada i nastaje bezbolna ranica (ulcus durum), koja spontano nestane za mesec dana.
Sekundarni sifilis nastaje nakon rasapa bakterije krvlju i limfom u tkiva i organe. Nastaje osip na koži i sluznici usne šupljine, a makule su jako zarazne i pune bakterija.
Povećane su i tonzile.
Od opshtih simptoma javlja se povišena temperatura, umor, glavobolja, bolovi u kostima, mišićima i zglobovima. Tercijarni sifilis nastaje nakon tri do pet godina kod nelečene infekcije.
Javljaju se promene na koži (čvorovi i veće, dublje tvorbe), promene na krvnim žilama, srcu, kostima i nervnom sastavu.
Prenosom s majke na dete moguć je sifilis konatalis.
Dijagnoza se postavlja pretragama krvi i likvora i mikroskopiranjem u tamnom polju te direktnim dokazom uzročnika PCR metodom. Lek izbora je penicilin. Lečenog bolesnika treba još neko vreme laboratorijski pratiti zbog moguće reaktivacije bolesti.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|