Imam 38 godina. Od 2003. imam dioptriju 2,0 na oba oka. Pre dve godine, kada sam se zalila na nemogucnost citanja (zamucivanje teksta), dobila sam 2,5 za rad. One mi nisu prijale, i dalje mi se mutio vid dok citam, pa sam izbegavala da ih nosim. Posto sam u medjuvremenu postala vozac, otisla sam na pregled kod dr. Marjanovica na kontrolu, i da uradim neke naocari sa obojenim staklima za voznju i ulicu (umesto suncanih). Pregled je obavljen uz pomoc kompjutera, i gledanjem u slova na tabli. Zenice nije sirio, osim sto je gledao u oko nekom lampicom. Doktor je odlucio da za sada ne uzimam naocari za rad, vec da pokusam jos godinu dana ostanem sa jednim parom. Kada sam juce otisla po naocari dozivela sam sok. Sto zbog subjektivnog utiska (koji ne umem da opisem - neprijatno mi je dok gledam kroz njih citav dan, kao da su prejake), sto zbog saznanja da mi je dioptrija na jednom oku 3,5, a na drugom 2,75. Ja stvarno nisam imala utisak u svakodnevnom zivotu (osim dok citam ili hocu nesto da usijem) da mi je vid tako drasticno ostecen. Sta mi savetujete, da li da nosim naocari (da nastavim sa privikavanjem), da li je ovakav utisak normalan, ili da odem u Optiku na jos jedno kompjutersko odredjivanje dioptrije?
|