Pozdrav.
Kompjuter mi je bio u kvaru do danas, jos nisam sve popravio, a i malo sam bolestan, bronhitis... Zato se izvinjavam sto kasnim sa odgovorom/komentarom.
Imamo komoru koja je formirana ove godine, uzeli su nam po 100 evra za licence i dace nam ih na 7 godina do febrara, mozda marta sledece godine. a onda ce da nas oderu za bodove za obnovu licence...
Niko ne zna sata tacno mora i sme da radi lekar u PZZ. Niti je formiran osnovni paket usluga, niti je prihvacen bilo kakav nacionalni program rada ili bilo sta slicno - smernice, opredeljenja, ista tome nalik - sto bi licilo na WONCA smernice ili sto bi rasvetlilo i narodu i lekarima (i ministru!) sta treba da radi lekar u PZZ. Ideja o porodicnom lekaru je izgleda potpuno zaboravljena, jos jedan dim oduvan u kovitlacu nevidjenih "reformi" na koje su potrosene pare i vreme...
Kapitaciju ce da pretvore u predmet svadje medju lekarima i pacijentima, a sa stepenom informaticke "podrske" (citajte: administrativnog haosa i prebukiranosti), najbolje ce zaradjivati oni koji najbrze piskaraju, a ne oni koji najbolje lece.
Plata specijaliste opste medicine u Srbiji (bez dezurstva) je oko 650 evra, zavisno od kursa dinara, kao i u zavisnosti od duzine radnog staza...
Specijalista opste medicine ne sme, prema odlikama na nivou lokalnih zdravtvenih centara i na nivou drzave, da samostalno ordinira insulin, ne sme da daje svoje misljenje o potrebi tudje nege i pomoci, ne sme da se mesa u ocenu radne sposobnosti tokom obrade za penziju (osim ako nije subspecijalista upravo bas u tome), nema pravi da zahteva CT glave, vrata, grudnog kosa, abdomena,..., nema pravo da zahteva Doppler krvnih sudova, nema pravo da zahteva mamografiju, nema pravo da zahteva ultrazvuk srca, gastroskopiju, bilo sta sto subspecijalisti interne medicine drze pod kontrolom, nema pravo da radi ginekoloske preglede, nema pravo da radi repozicije luksacija ili fraktura, ne stavlja nikakve gipsane imobilizacije, nema pravo da trazi banjsko lecenje od komisije, nema pravo da pise pola lekova koji se nalaze na takozvanoj "pozitivnoj listi" lekova, nema pravo na subspecijalizaciju u bilo kojoj internistickoj oblasti (ne racunajuci reumatologiju i gerijatriju, ali to su interdisciplinare oblasti svejedno), nema pravo na bilo kakvo usavrsavanje tipa sestomesecnih EEG, EMNG i Doppler kurseva od kojih debelo zaradjuju neurolozi, nema pravo na sticanje licenci za funkcionalne dijagnosticke procedure (na primer, tumacenje Holter EKG-a, Bruce's threadmil stress test, UZ srca...), nema pravoi na licenciranje u oblasti endoskopija (gastroskopija, rektoskopija, bronhoskopija...), nema pravo da zahteva MR, nema pravo da indikuje bilo kakvu operaciju, na sopstveni rizik izvodi bilo kakvu ambulantnu hirursku proceduru - jer nije nikako regulisano sta se i dokle se moze raditi, itd, itd, itd...
Uglavnom - mi pisemo recepte i upute, zvrljamo po kartonima, popunjavamo obrasce i trosimo hemijske olovke. Znamo napamet sifre lekova za mamutski recept koji je osmislio neko zreo za psihijatriju (na receptu se mora upisati ID broj lekara, iako je broj deo drzavnog pecata svakog lekara ovlascenog da pise recepte). Recept sadrzi sifru leka razlicitu za svaku fabriku i lekar stalno mora da gleda u sifrarnike i da polako (spontano) otupljuje, jer pamti sve ove besmislene brojeve, sto sigurno potiskuje druga znanja, ili makar zauzima memorijske kapacitete, koji su svakako ograniceni - osim ako nam ne ugrade neku eksternu memoriju?!!)
Toliko za sada.
...a bice i gore