Sinobi je napisao:
Molim za odgovor, ili bar neku smernicu u vezi sa ovim pitanjem.
Radi se o dečaku (14 god.) koji trenutno doživljava pubertet. U fizičkom smislu, sve uobičajeno svima dobro poznato tipa: malje, razvoj mišića itd.
Ali veliki problem je njegova neverovatna agresivnost u svakoj raspravi. Da se razumemo, nisam nikakav paranoik ili previše osetljiva osoba pa da samo meni to izgleda previše agresivno. Najčešće sve počne oko priče o školi (izuzetno malo uči,ocene su jako loše), kada on počinje da urla tako i da komšije lupaju o zid. Nikako se ne može smiriti, i ne pada mu na pamet da uopšte nekog sasluša.
Vrhunac koji me je izuzetno zabrinuo pa Vam se obraćam bio je kada je usred svog veoma besnog nastupa pljunuo u lice jednog člana porodice !
Girl from nowhere je u osnovi ispricala nacin kako danasnja mlada generacija razmislja i reaguje i pruzila vam je neke od smernica u kom pravcu treba razmisljati.
Ma kako deca u pubertetu danas izgledala robusnije i agresivnije, oni su u sustini jako osetljivi. Preosetljivi. Ono sto se ne sme ciniti, jeste da se na njih vrsi pritisak. Naravno, vas osecaj da li vrsite pritisak i njegov osecaj tog pritiska su razlicite stvari. Pitanja „Sta je bilo u skoli“?, itd. samo ga dodatno razdrazuju. Kao i svi mladi kada dodju u pubertet, i sadasnje generacije se osecaju samostalnim, a da to u stvari nisu. Oni zele da ih tretirate kao sebi ravne i da sa sebe odbace balast detinjstva i roditeljske zavisnosti. Jasno je da za to jos nisu spremni.
Probajte da razgovarate sa njim, ali ne da ga „drzite na uzici“. Dete mora da oseti samostalnost koja proizilazi iz roditeljskog poverenja, a ne kao proizod zelje za kontrolisanjem necijeg zivota i postupaka. Njegov nacin da odbrani svoj integritet se nalazi u nekonstruktivnom ponasanju, cime vam on jasno stavlja do znanja da na takav nacin necete moci da doprete do njega i da ga pridobijete.
Dajte mu malo predaha (ne mislim da dane i nedelje, vec na vreme u toku dana). Iako vas nagriza uspeh u skoli, ne postavljate stalno to pitanje, jer je i on toga svestan i zato zeli da izbegne razgovor na tu temu. To ne znaci da cete na taj nacin zanemariti taj problem, vec cete i sebi i njemu dati manevarski prostor za kasniji razgovor.
Za pocetak, stvorite adekvatan prostor za delovanje, a to znaci vremenski okvir u kome ce tenzije popustiti. Razgovarajte sa njim, ali o stvarima za koje procenite da se njemu svidjaju. Pokazaite interesovanje za ono sto njega interesuje. Samo neka to ne bude napadno, jer ce to shvatiti kao providan nacin za uspostavljanjem dijaloga. Na pr. ako ga interesuju racunari, zamolite ga da vam pomogne da pripremite neki dopis i sl. (ili da vam isprogramira tv kanale, da vam pokaze neke stvari oko moblinog telefona i sl.). Samo, to nemojte raditi ako je iritiran.
Na ovaj nacin biste trebali da redukujete postojece tenzije na relaciji vi - on.
Ako osetite da tenzija pada, predjite na ostvarivanje kontakta koji se odnose na problem (ucenje). Proverite sta je radio u skoli i ponudite mu pomoc. Analogija: vesti prodavci nikada nece prisiljavati musteriju, vec ce joj ostaviti dovoljno prostora da samostalno bira, a ako joj nesto zatreba, stavice joj do znanja da joj mogu pomoci i da se nalaze tu. Njemu je potrebna pomoc, vi to znate i on to zna, ali ne moze da je trazi jer je rastrzan izmedju potrebe da razvije sliku o sebi kao „zreloj i samostalnoj“ osobi i saznanja da je jos dete. To ne treba da vas cudi, jer se radi o razvojnoj fazi kroz koju prolaze adolescenti.
Dakle, ponudite mu pomoc. Ali, svoju, iskrenu pomoc. Ne angazovanje profesora za dodatne casove. I ovde treba biti taktican. Ne nastupajte sa predlogom: „Vidim da ti treba pomoc“, ili „Vidim da ti je tesko (da se mucis)“...., jer on nikako ne zeli da se to vidi. U vezi sa ovim je jako bitno da ne insistirate na poredjenju sa drugim osobama koje su bolje u skoli o njega. Pitajte ga da li su skoli radili neku oblast (prethodno se uputite u to sta je presao - bilo da cete to videti po njegovim zabeleskama, ili cete saznati od roditelja njegovih drugova i drugarica, jer ako pricati sa njegovim drugovima oni ce mu to sigurno saopstiti, a onda ste nacini vise stete nego koristi). Ako vam ne odgovori, nema problema. Samo ga nemojte pitanjem proveravati da li je bio u skoli (to mozete proveriti kod razrednog staresine). Drugi put pitajte za neki drugi predmet i prokomentarisite, vise za sebe - da se toga jos uvek secate, rec dve o toj oblasti, tek da nasluti). Pazite samo da se ne uplatkate i da kazete da nesto dobro znate, a da on zna da to nije tacno. Ili, pitajte ga da vam pozajmi knjigu u toku dana (naravno, ne onu iz koje treba da radi). Na pr. geografija, jer vam treba za popunjavanje ukrstenih reci (ili ga pitajte da li on zna za neke pojmove).
Razgovarajte sa njim, o svemu sto moze da ga interesuje. Pokazite radoznalost za ono sto radi. Ali neka ne bude tako da ga ometa, ako se igra.
Ako podbaci u rezultatima, pokazite razumevanje (nikako nemojte vikati) i razgovarajte. Pitajte ga sta on misli da bi bilo najbolje. On mora da uvidi svoju gresku a ne da mu je vi „natrljate na nos“, kako biste pokazali da ste u pravu.
Ako pristupate kazni, ona mora da bude adekvatna ucinjenom delu i da se dosledno primenjuje, sto znaci da bude racionalno obrazlozena, uz naglasak da bi propust trebalo popraviti da se vise ne ponavlja. Kaznu uvek treba sprovoditi postepeno i vremenom je intenzivirati, ako ne daje rezultate. Cin pljuvanja jednog clana porodice je morao biti sankcionisan. To nije morao biti samar, vec odlucan razgovor u cetiri oka. Pretanja da se takav postupak nikada vise nece tolerisati. Najbolje je da je otac reagovao. Osim pretnje, on je tada morao biti kaznjen, na pr. neizlaskom sa drugovima.
Vi mu morati pruzati nesebisnu podrsku, ali isto tako pokazati nepopustljivost (doslednost, ne drskost), ako on pokaze odbijanje ili ugrozavanje vaseg integriteta.
Adolescenti su kao ajkule: cim osete krv (slabost), iskoristice je na svaki nacin u svoju korist. Njima je najvaznije da se osete prihvacenim i da im se pokaze razumevanje za njihove postupke, a kada osete da toga nema u porodici, okrenuce se vrsnjacima. A niko ne zeli da drugari postanu zamena za porodicu.
• Sustina citave price je da se njemu mora pruziti podrska. Nacin za to je kroz razvijanje uzajamnog poverenja. On mora razumeti da za mnoge stvari jos nije spreman i da su oko njega ljudi koji mu mogu pomoci, a da se on pri tome ne oseti ugrozen.
Imajte strpljenja.
Destrukcija nigde ne vodi, a izgradnja dobrih odnosa i poverenja je uvek teska, ali na duge staze daje dobre rezultate.
________________________________________________
Jos samo jedna sitnica: sta biste mu kupili za rodjendan?
Razmislite, jer odgovor na ovo pitanje ima za cilj da proverite koliko ga dobro poznajete.
Kada ljudi ne poznaju jedni druge, oni daruju cvece, cokoladu, pice, novac, jer se boje da razocaraju primaoca i znaju da nece puno pogresiti. Ili, u krajnjoj liniji, kupuju ono sto se njima svidja.
Iz nepoznavanja proizilaze brojni problemi u komunikaciji.
Aktiviranjem njegovih interesovanja, priblizicete ga sebi. Posle ce sve biti lakse.
Izvinjavam se ako sam bio preopsiran.
Pozdrav,
mr M.