MERIMA
Mene je pre 5 godina takodje iz vedra neba iznenadio napad panike i to
na poslu medju kolegama i masom stranaka!!!!!!
Neopisiv osecaj,
zavrsila sam u hitnoj pomoci a pre toga 10 godina nisam bila kod lekara!
Da ne zamaram puno prosla sam sve ko i drustvo sa ovog foruma(od jednog doktora do drugog dok me moj lekar opste prakse maltene nije izbacio iz ordinacije ukoliko ne budem prihvatila da koristim flunirin (domaci prozak) uz preporuku da se obratim psihijatru.Objasnio mi je da
se mom organizmu moze desiti mnogo veca steta ako duze vreme budem
u takvom stanju( lupanje srca,gusenje,itd.,itd....) tj.da mogu zaraditi povisen pritisak ili neki drugi fizicki poremecaj uzrokovan panicnim napadima.Usledile su 4 godine koristenja flunirin-a sa xalolom ,stanje se prilicno normalizovalo i ja sam resila da se pokusam snaci ovom ludom
zivotu bez da se krijem iza lekova.Za to sam potrazila pomoc psihijatra,
prvenstveno da mi pomogne sto se tice rasporeda odvikavanja od lekova,
to mi je bila namera kad sam se prvi put obratila psihijatru.Naravno da mi je bilo jasno da to nece ici tako jednostavno pa smo krenuli sa psihoterapijom i prelaskom na Rexetin(KOJI KOSTA 30 EURA).Po dokto-
rovoj semi odvikla sam se za 3 meseca od xalola,nastavljamo sa psihoterapijom i po doktoru se ispostavi da je za sve moje nevolje kriv
moj suprug posto sam imala dosta problema s njim ,bukvalno ja sam tempirana bomba adrenalina kojeg moj organizam vise nezna gde da usmeri pa mi se desava sve ovo.Caka je u tome sto sam ja u stvari
sve to vec i sama znala ,a od psihijatra sam bukvalno tim recima dosla
da me nauci kako da zadeblja ta moja preosetljiva koza i sta JA mogu da
ucinim da poboljsam svoj zivot!Odgovor je skoro bukvalno bio RAZVOD.
Da li opet iz kukavicluka neznam ali ubrzo sam prestala da odlazim na psihoterapiju u ubedjenju da se nakon 13 godina braka ipak nesto valjda
moze uraditi da se situacija popravi.Nisam bas sigurna da sam ucinila
pametnu stvar.Preuzela sam stvar u svoje ruke i u roku od 3 meseca
uspela da se skinem i sa flunirina na sta sam bila ponosna cela 3 dana.
Nakon ta tri dana pocinje opet napetost ,probadanje u grudima i osecam se veoma krhko sto se tice moje psihicke stabilnosti,opet sam tempirana
bomba i hvata me strah od ponovnih napada lupanja srca i gusenja.
Neznam da li da se borim i dalje sama ili da se ponovo obratim psihijatru
za pomoc,a sramota me jer sam napustila terapiju bez objasnjenja.
Celih 10 dana sam bez ikakvih lekova i pokusavam da se izborim sa
neprijatnim mislima i razocaranjem sto problemi nisu nestali ni nakon
5 godina.Pokusacu nekako sama bez lekova .Citajuci o tvom problemu
moja reakcija je bila SUZE NEMOCI I BESA,da li je moguce da iz tog
zacaranog kruga nema izlaza????