[quote="gupika]Baneb, hvala ti na podršci!!! Moj problem je izmedju ostalog, i to što svoj problem sa panikom skrivam od okoline, evo već četvrtu godinu. Živim sa mužem samo, tako da je samo on upoznat sa stanjem u kom sam, i on mi je ogromna podrška. Ne znam kako bih bez njega ni do sada pregurala. Ostatak sveta lažem
i izmišljam raznorazne razloge, uključujući roditelje, i to mi stvara dodatan osećaj griže savesti. Lažem, jer ne želim da brinu, a i jer mi je neprijatno. Znam da si potpuno u pravu kad kažeš da to nije nešto čega se treba stideti, ali budimo realni...ljudi su uglavnom neupoznati sa terminom panični poremećaj, i svaku psihičku tegobu trpaju u isti koš...vrlo brzo te okarakterišu kao nekog ko je ''pukao''...znaš kako to ide. A ja ne bih baš svima da objašnjavam kako zaista stoje stvari. Sve se nadam da ću to nekako pregurati, pa će biti kao pre.
Vidim da mnogi ljudi sa ovim problemom pamte sebe ''od pre'' i čeznu da ponovo postanu ta stara osoba; kad malo bolje razmislim, možda nije ni loše što nas ovo ipak promeni, mislim, da je bilo dobro kakvi smo ranije bili, do ovoga ne bi ni došlo. Znači ipak nešto kod sebe treba menjati. Sve najbolje saborici!!! Pozdrav Baneb![/quote]
Cao,
moram da ti dam jednu primedbicu. Kazes da ni roditelji ne znaju. Moze da ne zna komsija, moze da ne zna prijetelj ali roditelji moraju da znaju. Iz prostog razloga sto nemas nikoga na ovom svetu blizeg i na kraju boljeg prijatelja od roditelja. Verovatno zivis odvojeno od njih sa muzem. Da li zbog panicnih napada izostaju posete roditeljima? Ako je to tako - onda budi sigurna da gresis. Meni je moja porodica jako velika podrska, mada jos uvek za svih ovih 5 godina nisu prodrli u sustinu problema, kao na primer moja zena, ali pomazu mi.
Sa jednom stvari se ne bih slozio sa tobom:
"mislim, da je bilo dobro kakvi smo ranije bili, do ovoga ne bi ni došlo."
Kod mene, ne da je bilo dobro, nego ne znam sta bih dao da moze da mi se vrati stari Bane... Zao mi je i to ne mogu da prezalim sto me supruga ne poznaje kao starog... da sam mogao da joj pruzim barem 20% od svoje energije koju sam nekada imao... Mada nema predaje ni sada.
Imam nju i svoju malu cerkicu od 9 meseci, pa kome drugom trebam zdrav i ok, ako ne njima?
Zato borba! Pa da vidimo koja je strana jaca. Ona zeljna za zivotom ili ona koja nas zakiva u sobu i povlaci u sebe. Vise razloga imamo na prvoj strani i zato verujem da ce ona pobediti.
Pozdrav saborci moji !!!