Evo i citata iz knjige, mozda bude od pomoci:
Citiraj:
Druga godina
PERIOD STALNIH PROMENA
Posle prvog rodendana, dete vise nije odojce. Ono ima mnogo energije, radoznalo je i brzo hoda, trci, penje se uz stepenice, koristi kasiku i solju, maze da pije na slamku, igra se hranom umesto da jede. Tokom druge godine uspostavlja kontrolu nad sopstvenim telom i pocinje da izgraduje svoju jedinstvenu licnost. Vrlo je aktivno i ne zeli da bude prekidano u istrazivanju i otkrivanju sveta necim tako ovozemaljskim kao sto je obrok. Postaje nezavisnije i zeli da jede bez pomoci drugih. Jelo je za njega jednostavno kao igra, ono lupka, mase kasikom i stavlja je u usta - to je normalan i neophodan deo razvoja. Ova "igra" mu pomaze da nauci da rukuje kasikom pravilno i efikasno. U drugoj godini dobija vise zuba, sto mu pomaze da bude nezavisno u ishrani. Koordinacija ruka - oci se izuzetno poboljsava. Ne sarno da sada lakse stavlja hranu u usta, bez "brljanja", vec kontrolise koliki komad moze da stavi. Jede najrazlicitiju hranu, bez opasnosti da ce se zagrcnuti.
Trenutak je, dakle, za takozvanu "stonu hranu" koja podrazumeva vecu raznovrsnost, vece porcije i slozenu hranu koju treba zvakati. Zubi su sada izuzetno vazni, jer sto ih je vise lakse se zvace, ali su dovoljna i dva, tri zuba da bi se ova hrana savladala.
U drugoj godini rast se znatno usporava (telesna tezina deteta se povecava za trecinu u odnosu na tezinu na kraju prve godine). Malisanu tog uzrasta je potrebno znatno manje energije za rast nego odojcetu, ali mu je zato neophodna za njegovu neprestanu aktivnost. Posto raste sporije, potrebno mu je manje kalorija nego u prvoj godini, kad je rast mnogo brzi. Deca u drugoj godini imaju prirodno manji i haoticniji apetit od odojcadi, ona su probirljiva, sitnicava pri jelu, ili nervozna. Roditelji koji forsiraju hranu mogu da proizvedu jos vecu tvrdoglavost. Moguce resenje je - ekvivalentna zamena istog nutritivnog nivoa - ponuditi namirnicu iste hranljive vrednosti koju dete bolje prihvata. Deca ovog uzrasta zahtevaju slobodu sopstvenag izbora. Roditelji, dakle, moraju shvatiti da njihov malisan maze da ima neobicne navike u ishrani: jednog dana ce jesti velike kolicine, a sledeceg vrlo malo. Takode ce prolaziti kroz period vrlo jednolicne hrane, pa ce duzi period zeleti da jede sarno povrce, na primer. Ponekad ce da odbija meso u nekom vaznom obroku, sto ne treba da vas brine - ako to nadoknadi drugom namirnicom iz iste kategorije, u sledecem obroku. U redu je i da preskoci po koji obrok, i da prekine da jede. Dete ce samo traziti da jede kad bude gladno. Sve dotle dok nastavlja da raste normalno (pokazatelj su visina i tezina na lekarskom pregledu), roditelji mogu biti sigurni da jede dovoljno. Ponekad malisani bukvalno trpaju hranu u usta zbog manuelne nezrelosti (teze kontrolisu manuelne pokrete), ali im nemojte otezavati vasom nervozom. Ohrabrite njihovu nezavisnost, postujuci napor da samostalno jedu.
Jednogodisnjak moze da jede ribu koju jedu odrasli, samo manje kolicine i manje komade. Treba mu ponuditi voce, povrce, mahunarke, proteinsku hranu. Razlicite kombinacije ce stvoriti dobre nutritivne navike i pomoci detetu da zavoli razlicite ukuse. Najvaznije je da se zadovolje njegove energetske potrebe, a serviranje raznovrsne hrane razlicitog sastava i boja zadovoljice njegov smanjeni apetit. Uzimanje hrane zavisice i od porodicnih navika i ukusa. Rano iskustvo u ishrani imace znacajnog uticaja na ono sto ce voleti da jede, ili odbijati kasnije u zivotu.
Ako ste se odlucili za kravlje mleko posle dvanaest meseci, treba davati "celo" mleko (punomasno), jer je detetu potrebna mlecna mast. Ako se opredelite za pozeljniju i adekvatniju varijantu - adaptiranu formulu sa oznakom 3, mozete je malisanu davati takom citave druge godine. Ako je dete na prirodnoj ishrani, savrseno je prihvatljivo da se dojenje nastavi tokom druge godine, a trajanje dojenja je individualno. Ako i majka i dete uzivaju u tome, vecernji podoj je dobar nacin da se zavrsi dan.
Dete u drugoj godini treba da nauci da pije iz solje, tim pre sto deca vise vole da piju mleko i druge napitke iz solje nego iz bocice. U ovom uzrastu neki malisani piju suvise mleka, pa je ponekad neophodno ograniciti njegov unos, da bi se sacuvao apetit za drugu hranu i smanjio rizik od deficita gvozda. U tim situacijama treba ograniCiti koliCinu mleka izmedu obroka, a ponuditi vodu aka je dete zedno.
Izbegavati prekomerno davanje vocnih sokova. Kao i odojcad, i deca u drugoj godini nemaju realnu potrebu za sokovima, pa njihov unos treba ograniciti kako bi se sacuvao apetit za drugu hranu. Prekomerna upotreba maze dovesti do dijareje, jer secer iz soka ne moze biti kompletno apsorboyan iz gastrointestinalnog trakta u krv.
Ako treba birati izmedu soka i mleka, mleko ima prednost, jer ako ga dete ne unosi, skoro da nema sanse da unese kalcijum i vitamin D. Potrebe za ovim elementima ostaju visoke tokom citavog perioda rasta, a uspostavljanje dobrih navika u uzimanju mleka omogucice dobar razvoj i cvrstinu kostiju.
Pozdrav,
Natasa