PODLIVI PO TIJELU MOGU BITI I PRVI ZNAK POREMEĆAJA U ORGANIZMU Modrice mogu da donesu brigu
Često se dešava da na rukama i nogama primijetimo modrice ili podlive, a ne znamo kako smo ih "zaradili"? Kako uopšte nastaju modrice? Modrice su rezultat izlivanja krvi iz malih krvnih sudova, kapilara i najčešće se javljaju usljed, takozvane, fizičke traume, kao što su udarci i nagnječenja. Kod nekih osoba modrice će se pojaviti samo nakon snažnih udaraca, toliko jakih da nema šanse da ih ne osjete, dok kod drugih, modrica se može javiti i usljed najslabijeg pritiska. I jedno i drugo je sasvim normalno - radi se samo o varijacijama različitih organizama, ni o kakvom poremećaju.
Međutim, postoje i modrice kojima ne znate porijeklo, a koje mogu predstavljati razlog za brigu i u takvim slučajevima moguće je da se radi o nekom hematološkom ili autoimunom poremećaju. Čest problem zbog kojeg se ljekarima u Kliničkom centru Crne Gore javljaju pacijenti je pojava modrica ili podliva po koži i sluznicama, a o razlozima koji dovode do njihove pojave razgovarali smo sa hematologom dr Ankom Popović.
- Hemoragijska dijateza označava sklonost krvarenju, ali se pritom ne misli na "normalno", na primjer, krvarenje nakon neke povrede, koje ima za posljedicu prekid kontinuiteta krvnog suda, nego na pojavu krvarenja koja se javljaju nakon minimalnih trauma ili čak i bez njih - takozvana "spontana" krvarenja, kaže dr Popović. Ona napominje da nije lako postaviti granicu da li je neko krvarenje "još" normalno ili je "već" patološko i ukazuje na poremećaj u mehanizmu hemostaze.
-Složeni hemostazni sistem je, pojednostavljeno govoreći, zadužen za zaustavljanje krvarenja s jedne strane, a s druge strane sprječava stvaranje tromba - ugruška krvi u našem srčano-sudovnom sistemu. Iz anamneze, odnosno podataka koje nam daje sam pacijent, već se može dobiti osnovna predstava o tome da li je u pitanju poremećaj koji zahtijeva dodatno ispitivanje i liječenje. Pojava spontanih modrica, produženo krvarenje nakon vađenja zuba, porođaja, manjih hirurških zahvata, krvarenja koja zahtijevaju transfuzije krvi, sklonost krvarenju kod više članova jedne porodice - to su svakako podaci koji nas navode na potrebu ispitivanja koagulacionog statusa takvog pacijenta, objašnjava dr Popović.
Prema njenima riječima, tri su osnovne faze hemostaze i to vaskularna, trombocitna i koagulacijska. Poremećaj u bilo kojoj komponenti, ili njihovom kombinacijom, ima za posljedicu pojavu hemoragijskog sindroma - krvarenja ili nastanka tromoembiolijske bolesti.
-Vaskularna faza je uslovljena postojanjem neoštećenog integriteta i kvaliteta zida krvnog suda, trombocitna - promjenama u broju i kvalitetu funkcija trombocita i koagulacijska se karakteriše kvantitativnim i kvalitativnim izmjenama u faktorima koagulacije, kaže naša sagovornica. Pojašnjavajući kako izgledaju promjene po koži i sluznicama, u zavisnosti od toga na kom nivou hemostaznog sistema se desio poremećaj, dr Popović ističe da se vaskulopatije, tj. poremećaji na nivou zida krvnog suda, ispoljavaju krvarenjem različitog stepena ako je došlo do "pucanja", prekida krvnog suda, sitnim tačkastim krvarenjima (petehijama) nešto prostranijim - slivenim modricama (purpura i ekhimoze) kod postojanja promjena u kvalitetu zida krvnog suda. Tako se, na primjer, kod starijih osoba najčešće javljaju manje modrice na koži šaka i nadlakticama, koje su posljedica gubitka potpornog vezivnog tkiva u kapilarima i malim venama. One nijesu opasne i više su estetski problem.
-Trombocitopatije, tj. poremećaji u broju i kvalitetu trombocita, najčešće se manifestuju površinskim krvarenjima po koži i sluznicama, pojavljuju se odmah nakon traume ili hirurškog zahvata, rijetko poprimaju formu podliva ili, na primjer, krvarenja iz sluznica sistema za varenje, ginekoloških krvarenja. Koagulopatije, odnosno poremaćaji na nivou faktora koagulacije - zgrušavanja, obično se ispoljavaju par sati, ili čak dana, u zavisnosti od stepena nedostatka nekog od faktora koagulacije, nakon ozljede u formi hematoma, tj. podliva u dubljim potkožnim strukturama, mišićima, zglobovima, tjelesnim šupljinama. Najpoznatija i najčešća oboljenja iz ove grupe su, genski uslovljene, hemofilija A i B, navodi dr Popović.
Ona dodaje da krvarenja iz dva različita unutrašnja organa, na primjer, iskašljavanje krvi iz pluća i povećanje krvi iz želuca, sa sigurnošću od 95 odsto ukazuju da se radi o hematološkom poremećaju, odnosno defektnom hemostaznom sistemu. Vjerovatnoća se povećava na čak 99 odsto ukoliko istovremeno postoji krvarenje iz tri različita lokusa.
Nakon detaljne anamneze i pregleda pacijenata, sprovode se odgovarajuće terapijske i dijagnostičke procedure, koje podrazumijevaju osnovne testove i rađenje krvne slike, odnosno određivanje broja trombocita, vremana krvarenja, koagulacije, potom aktivnog parcijalnog tromboplastinskog vremena, protrombinskog vremena, pregled aspirata koštane srži, određivanje nivoa pojedinačnih faktora koagulacije, imunoserološko ispitivanje i brojne druge sofisticirane metode.
- Liječenje je povezano sa uzrokom i nivoom poremećaja i obuhvata davanje koncentrovanih faktora koagulacije, plazme, krioprecipitata, kortikosteroida, imunomodulatora, hirurško uklanjanje slezine kod određenih vidova ITP-a, zatim primjena anabolika, citostatika, imunoglobulina koncentrovanih trombocita i brojni drugi modaliteti liječenja, navodi dr Popović.
Mladi sve više obolijevaju
Sve je veći broj pacijenata, i to uglavnom mlađe životne dobi, koji se javljaju ljekaru nakon slučajno ukočenog sniženog broja trombocita. Kod njih je krvna slika rađena tokom rutinskih sistematskih pregleda, ili tokom obrade zbog tegoba od strane drugih organa, na primjer, problema sa zglobovima, jetrom, srcem. Prema riječima naše sagovornice, najčešće se radi o takozvanim autoimunim trombocitopenijama i to je etiopatogenski heterogena grupa bolesti (idiopatska trombocitopenijska purpura; promjene u okviru reumatoloških - sistemskih bolesti vezivnog tkiov; maligniteta, virusima, bakterijama ili ljekovima indukovano smanjenje broja trombocita).
-Idiopatska trombocitopenijska purpura (ITP) je karakterisana smanjenjem broja trombocita u perifernoj krvi, uz normalan ili povećan broj ćelija prethodnika trombocita u koštanoj srži, skraćenim vijekom trombocita, sa uobičajenih 7-10 dana na 10-15 minuta, uz nepostojanje uvećanja slezine ili neke druge, pridružene imunološke bolesti. Kod akutne forme ovog oboljenja, koja nastaje naglo, traje do šest mjeseci, u 80 odsto slučajeva u pitanju su djeca i obično početku bolesti prethodi virusna infekcija. Hronična forma se javlja uglavnom kod odraslih (kod djece samo u 20 odsto slučajeva), češća je kod žena, počinje postepeno, traje godinama i često se otkriva sasvim slučajno, jer ne mora biti praćena pojavom modrica i krvarenja, ili su to samo povremene i blage epizode.
Važna je dijagnoza
Obično, nizak nivo trombocita ne vodi do kliničkih problema. Ponekad može izazvati pojavu modrica, posebno purpura na podlakticama, krvarenje iz nosa i/ili desni.
Važno je znati potpunu medicinsku prošlost bolesnika, kako bi se osiguralo da nizak nivo krvnih pločica nije posljedica sekundarnog procesa. Takođe, veoma je važno uvjeriti se kako druge krvne stanice, poput crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) i bijelih krvnih zrnaca (leukocita), nemaju snižen nivo u krvi.
Trombocitopenija
Kvantitativni poremećaji karakterišu se smanjenim brojem trombocita u krvi, odnosno trombocitopenijom. Normalan broj trombocita je 150 do 400 milijardi krvnih pločica po litru krvi. Opadanjem njihovog broja ispod 50 milijardi u litru mogu se javiti spontana tačkasta krvarenja, koja se zovu trombocitne purpure. Ovakva krvarenja nalaze se svuda po tijelu i na sluzokoži. Daljim smanjenjem broja trombocita (ispod 30 milijadri po litru), može doći do smrti, usljed spontanog krvarenja.
Uzrok kvantitativnih poremećaja može biti smanjena produkcija ili povećana potrošnja trombocita.
|