Rak je generalno gledano veoma zajebana bolest od koje se uglavnom umire... Otprilike jedna petina svih obolelih u Srbiji pregura 5 godina. Generalno gledano izlecivi su, u smislu da ih je uopste moguce izleciti metodama opstenarodne medicine - kod veceg broja ljudi, a ne samo sporadicnih slucajeva: karcinom dojke, karcinom kolona, kozni tumori (sem melanoma), leukemije i limfomi kod mladih. Za karcinom grlica materice postoji jednostavna i dobra rana dijagnostika sto daje solidnu prognozu ovih tumora, ako se na vreme uhvate. Sve ostalo ima jadnu prognozu. Zeludac i pluca koji spadaju u cesce malignitete generalno ne zavrsavaju dobro... Pankreas, zucna kesa, zucni putevi - postoje mitovi o ljudima koji su se izlecili, ja licno nikad nisam upoznao niti jednog. je***a, to je jednostavno tako. Zasto sad ovo pisem, ovde... Vidite, medicina je, vise-manje, posao kao i svaki drugi... Dodje vam musterija, predstavi svoj problem, vi ga analizirate, kazete svoje misljenje i predlozite neko resenje. Jedino je problem u tome sto veliki broj vasih musterija umre, dok se bavite njihovim problemima, i to vama na ocima... Gledace vas i od vas ocekivati neku pomoc, porodica ce upirati prstom... Jednostavno iz ugla iz kojeg ja gledam na problem neukusno je onkoloskim bolesnicima predlagati petrolej, gljive, sodu bikarbonu, ulja, semenke, trave, cajeve, sa potkom da to leci rak. Ja licno nemam nista protiv da neko guta sta god mu volja, ako veruje da mu to pomaze ili ga makar cini sretnim. Ako je normalan odrastao covek to je i njegovo bogom dano pravo. Ali jedna je stvar tolerisanje tudjih ludosti, a sasvim drugo propagiranje svoje. Verujte da onkologija uopste nije zabavna kada svaki dan gledate ljude koji boluju, cak i ako te ljude u principu ne poznajete i niste nesto privatno vezani za njih.
|