Verovatno nisam zvucala najpreciznije ili najjasnije... Nema veze, u svakom slucaju, jako mi je drago zbog ovakve rasprave.
U globalu se slazem sa svime sto si napisala, jos i zato sto zaista ne bih zalila sredstva niti bilo kog doktora da postoji neka mogucnost da ja ozdravim, recimo. Ali ono cemu me je iskustvo naucilo je da prvo moras da pitas svog lekara o svemu sto ne znas, pa tek onda dalje traziti informacije. I sto je jos vaznije, stvoriti takav odnos sa svojim lekarom da ne moras od njega da krijes bilo sta cime pokusavas sebi da pomognes, a mislis da on o tome ne treba nista da zna.
Pokusacu da objasnim na sta mislim. Jos moram da primetim da se to ne odnosi na svakog...
Obzirom na prirodu svoje bolesti, moram strogo da pazim na ishranu, na nacin zivota, na ritam spavanja, na sve, maltene sto jedan zivot cini zivotom. Stoga sam jos veci zagovornik pravilne i zdrave ishrane i lecenja metodama koje ne ukljucuju uvek lekove i medicinske tretmane. Ja ne smem da pojedem nesto cemu ne znam sastav u nekom restoranu dok ne pitam svog doktora! Da ne pominjem da ne smem popiti anelgetik dok se sa njim ne konsultujem! Stoga je prirodno da glavobolju lecim cajem, autosugestijom ili bilo cime sto nema veze sa tradicionalnim lekovima. Dakle, izbegavam ih maksimalno i iz drugih razloga i trazim bilo kakva moguca alternativna resenja.
Jednom mi je prijatelj rekao da je crni luk, iako jako zdrav za sve, posebno zdrav za jetru. Naravno, odmah sam povecala 'doze' istog u svojoj ishrani, da bi se kasnije ispostavilo da je to bila ogromna greska i da ne treba uopste da ga jedem. Eto najbanalnijeg primera za 'narodske' savete, iako dobronamerne. Ne kazem da taj slucaj treba generalizovati, osim da zaista treba posvetiti najvecu mogucu paznju u razmatranju tih saveta.
Jednostvano mislim da treba odabrai lekara u kog mozes i smes imati poverenja i sa njim pricati o svemu sto cujes da je eventualno resenje ili da nije dobro.
Mozda ja imam srecu da imam dobrog coveka i odlicnog strucnjaka koji se brine o mom zdravlju i sa mnom razgovara, ali opet mislim da to i nije pretesko naci, cak i u ovom nasem sistemu zdravstva.
Mislim da smo delom i sami krivi sto ne pitamo koga bi trebalo ono sto nas zanima, sto nismo uporniji i sto vise brinemo da li ce se doktor naljutiti ako mu uzmemo suvise vremena. I ako ga adekvatno ne nagradimo.
Bar ja, u svetu koji nas okruzuje, ovakvom kakav je, ne dozvoljavam sebi da za svog lekara imam nekog cije cu reci uzimati sa rezervom. Cini mi se, ipak, da svi mi to mozemo...
Jos jednom, ne bezim od bilo cega sto moze da mi pomogne, a nije lek, prosto volim da se konsultujem sa svojim lekarom o svemu novom sto cujem.
poz
|