Kondilomi HPV
Kondilomi=polne bradavice Kondilomi ili polne bradavice su virusno oboljenja. Kondilomi su nakupine inficiranih celija koze ili sluzokoze polnih organa. Osim narusavanja arhitekture koze/sluzokoze kondilomi iniciraju i nenormalan rast krvnih sudova, kojim obezbedjuju sopstvenu ishranu. Kondilome prouzrokuje tzv. Humani Papiloma Virus (HPV). Do sada je pouzdano identifikovano 78 tipova ovog virusa, a smatra se da ih ima preko 100. Razliciti tipovi virusa - prouzrokuju razlicite tipove kondiloma. Razliciti tipovi HPV-a se razlikuju po brzini rasta kondiloma, agresivnosti, brzini "osvajanja" zdravih delova koze/sluzokoze, izgledu samih kondiloma, kao i eventualnom malignom potencijalu. Smatra se da brzina rasta i sirenja kondiloma zavisi i od "stanja" imunskog sistema inficirane osobe. HPV napada sve plocasto-slojevite epitele na telu ukljucujuci sluzokozu usta, jezika, glasnih zica, jednjaka, ocnih kapaka, anusa i sl. S'obzirom da kod pusaca postoje "plaze" plocasto-slojevitog epitela koji kao ektopicni epitel zamenjuje cilindricni/trepljasti epitel bronha, postoji misljenje da HPV moze imati udela u razvoju karcinoma bronha kod pusaca. Neka istrazivanja ukazuju na mogucnost da 80-100% devojaka u dobu izmedju 18-25 godina dolazi (polnim putem) u kontakt sa ovim virusom, dok svega oko 30% devojaka razvija simptome infekcije. Razlog za ovo je fenomen spontanog clearance virusa - prirodno samoizlecenje, proces uveliko zavisan od stanja imunskog sistema inficirane osobe. Ukoliko se radi o tzv. low-risk tipovima (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice (condylomata accuminata) koje su zarazne i prenose se polnim odnosom. High-risk tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) mogu biti opasni zbog toga sto se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela grlica materice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma. Hronicna HPV infekcija povecava rizik od nastanka raka grlica maternica za 65, a kod onkogenih, high-risk tipova i za 130 puta! Vecina zena sa pozitivnim HPV -*test*-('")om nece dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju. Za vreme porodjaja moguca je infekcija deteta. Najcesce su infekcije ocnih kapaka, glasnih zica i ostalih tzv. predilekcionih mesta za HPV infekciju. Smatra se da se kondilomi najcesce prenose direktnim seksualnim kontaktom, mada i drugi putevi prenosenja nisu iskljuceni kao sto su depilacija ili brijanje zajednickim/tudjim brijacem i sl. Kondilomi se ne prenose putem krvi (transfuzija) ili kao kapljicna infekcija. Za infekciju HPV-om neophodna su dva preduslova: 1. mikrotraume koze/sluzokoze odnosno tzv. "ulazna vrata" i 2. direktan kontakt koze/sluzokoze sa kozom/sluzokozom inficirane osobe ili njenim sekretima. Procenat ljudi koji su inficirani HPV-om je u stalnom porastu. Razlicita istrazivanja govore da je procenat inficiranih osoba izmedju 5-20%. Promiskuitet je jedan od najcesce spominjanih razloga za naglo sirenje HPV-a. Ovo je znacajno zbog toga sto je pouzdano dokazano da neki tipovi HPV-a ucestvuju u destabilizaciji genoma epitelnih celija sto moze rezultovati razvijanjem carcinom grlica materice, vulve, penisa, glasnih zica ... Vecina sojeva HPV-a je nevidljiva za imunski sistem zbog toga sto HPV blokira tzv. TAP1 i TAP2 molekule koji su odgovorni za transport virusnih epitopa do MHC molekula. Bez prezentacije virusnih epitopa zajedno sa MHC molekulima, imunski sistem ne moze da identifikuje celiju zarazenu HPV-om. Na slican nacin tumorske celije izbegavaju imunski nadzor. Dijagnoza kondiloma se postavlja na osnovu pregleda, kolposkopije ili pregleda pod uvecanjem, eksfolijativne citologije (PAPA), biopsije i tipizacije virusa u tkivima i telesnim sekretima. Lecenje kondiloma moze da bude dugotrajan i mukotrpan posao kako za pacijenta tako i za lekara. U svakom slucaju potrebno je uporno leciti oba partnera, uz obaveznu upotrebu kondoma za vreme lecenja, kao i nekoliko meseci posle uspesnog lecenja. Najuspesnija strategija lecenja je fizicko "uklanjanje" svih vidljivih kondiloma i fizicka "obrada sumnjivih povrsina", sa naknadnim "hemijskim/farmakoloskim" tretmanom. Postoji vise razlicitih metoda za lecenje kondiloma. Skoro bez izuzetka su bazirane na desjtvu visoke energije na zahvacene povrsine ili hemijsku destrukciju zarazenih celija. Od fizickih metoda danas se kondilomi uklanjaju krioterapijom (zamrzavanjem), termokoagulacijom, elektrokoagulacijom, radiokoagulacijom/vaporizacijom, laser-vaporizacijom ili jednostavnom hirurskom ekscizijom. Od svih navedenih metoda krioterapija je pokazala najslabije rezultate, dok je najefikasnija metoda hirurska ekscizija, ali je ona nazalost izvodljiva u malom broju slucajeva. Sve koagulacione metode pokazuju slican stepen efikasnosti dok vaporizacione tehnike daju najbolje rezultate. U terapiji kondilama se mogu koristiti i citostatici (podofilin ili Efudix 5%) u obliku kreme ili masti. Iako logicna (zbog stimulacije ekspresije TAP i MHC molekula), lokalna terapija interferonom nije dala ocekivane rezultate, ali se preporucuje kao adjuvantna terapija uz neku od vaporizacionih tehnika. Najveci uspeh u lecenju kondiloma su pokazale kombinovane metode, npr. vaporizacija+citostatici ili vaporizacija+interferon. Cesto pitanje pacijenata "da li je vaporizacija+citostatik+interferon jos efikasnija od navedenih kombinacija" je logicno, ali sa stanovista imunologije antiteticno, sto bi znacilo da ova trostruka kombinacija nije efikasnija u odnosu na kombinacije vaporizacija+citostatici ili vaporizacija+interferon. Rane komplikacije lecenja kondiloma (bez obzira na metodu) su najcesce otok, pecenje pri mokrenju, bolovi, pojacani i izmenjeni vaginalni sekret. U kasne komplikacije spadaju osecaj suvoce prilikom odnosa, bolovi i pucanje sluzokoze vulve prilikom odnosa. Sve navedene komplikacije nestaju najkasnije 2-3 meseca posle intervencije. Laser-vaporizaciona tehnika daje najmanji broj komplikacija koje su po intenzitetu najslabije izrazene u odnosu na sve ostale metode lecenja kondiloma
|