Zjuuu strasnih li tekstova!!
Moja sestra se poradjala bezmalo 2 dana u zestokim bolovima i pored toga sto su je namucili ona im i dalje ne zamera. Moji su povukli mnoge veze i poznanstva, ali to nije mnogo pomoglo sem apartmanskog smestaja, dok se stalno bojala za dete. Posto je na posletku IPAK utvrdjeno da mora carskim rezom, mleko nije dobila u prva 2 dana, a kada ga je napokon dobila babica se izderala na nju "Ako je ti ne nahranis sama, ja je sigurno necu posle dohranjivati!"
Takodje su i ukljucili klime dok su se bebe kupale, pa su se sve do jedne prehladile.
Meni muz stalno govori da pobegnemo iz ove trule drzave, pogotovu ako planiram da se u skorije vreme porodim, njega plase nasa porodilista i strucnost i obzirnost nasih lekara, a ja sve sucem junacke brke i mislim nije to nista tako strasno. Sada vidim da jeste strasno!