AFAZIJE
Dok bolesnik sa anartijom ne moze da govori, afazichar ne zna kako da govori. Bolesnik sa motornom afazijom ne zna da govori i opred toga shto su organi za govor i njihova inervacija neoshteceni, bolesnik nije u stanju da artikulishe, ponekad da izgovori neku kracu rech. Bolesnik sa senzornom afazijom ne razume govor iako spontano govori.
Uzrok nastanka
Uzrok afazije je poznato ili nepoznato moždano oštećenje (oštećenje koje je minorno, tj. molekularno ili neurobiohemijsko, pa je morfološki nevidljivo, odnosno ne može se dokazati dijagnostičkim postupcima). Najčešći uzrok afazija je moždani udar. Uzroci su obično vaskularne lezije, tumori, traume, degenerativne bolesti CNS-a. Može nastupiti i povredom glave, udarcem ili infekcijom.
Klinička slika
Afazija je nesposobnost upotrebe jezika: kao takva, ona se manifestuje kroz sve jezičke modalitete: pogađa sposobnost slušanja i govora, čitanja i pisanja, a ne zavisi od sluha i vida.
Broc-ova afazija (motorna) - Retko se javlja u čistoj formi i tada je reč o vrlo uskoj i preciznoj moždanoj leziji. Broc-ovu afaziju karakterišu: redukcija govornog izraza, osoba razume govor, može da čita u sebi ali ne može da se izrazi govorom, govor je nefluentan i isprekidan, dizartričan, negramatički organizovan i telegrafski. Poremećeni su: čitanje na glas, pisanje, ponavljanje. Pacijent je svestan stanja i to mu smeta. Kod motorne afazije bolesnik razume sve što mu se govori ili čita.
Razumevanje govora je sačuvano, ali onemogućen je spontani govor tj. govorno oblikovanje misli. Teže oblike motorne afazije označava i nemogućnost izvođenja svesnih, namernih pokreta govornim organima. Lakše oblike motorne afazije obeležava otežana verbalizacija, usporeni govor (bradilaličan), izražavanje vrlo kratkim rečenicama (telegrafski stil). Rukopis mu je težak, često puta i nespretan. Motornu afaziju dosta često prate oduzetost desne strane tela, oduzetost artikulacijskih organa, što još više otežava sliku bolesti i usporava rehabilitaciju.
Wernicke-ova afazija (senzorna) - takođe se retko javlja u čistoj formi. Primarno je prisutan poremećaj razumevanja. Ovde treba napomenuti da se ne radi o smanjenju nivoa opšte inteligencije. U ovom slučaju poremećaj razumevanja karakteriše to da pacijent : ne razume govor, ima fluentan i dobro artikulisan govor, sintaksa je očuvana, ali je opšti utisak da je govor isprazan, čitanje na glas, ponavljanje i imenovanje takođe su otežani. Kod senzorne afazije bolesnik nema problema s govorom, ali nedostaje smisao govora pa ni sam bolesnik ne zna šta je zapravo rekao.
Nerazumevanje govora, svoga i tuđeg, rezultuje upotrebom besmislenih reči (neologizmi) i njihovom pogrešnom upotrebom tj. ispremeštanjem slogova u rečima (parafazija). Sam govor je moguć, ali takav bolesnik često mnogo govori (često kažemo da je logoroičan), ali, nažalost, bez smisla i nerazumljivim rečnikom. Tu se često javlja i problem s čitanjem. Pacijent nije svestan svog stanja.
Konduktivna afazija - (tzv. senzo-motorina) nastaje kao posledica prekida anatomskih veza između senzornih i motornih delova mozga. Karakteristike ove afazije su: govor je uglavnom fluentan, dolazi do poremećaja imenovanja, nemogućnost ponavljanja reči, razumevanje delimično očuvano, čitanje moguće u sebi, ali ne i na glas. Pacijent je obično svestan problema i pokušava se ispraviti .
Globalna afazija - radi se o najčešćoj formi afazije. Uglavnom se javlja kao posledica infarkta mozga posle začepljenja glavne grane arterije cerebri medije. Karakteristike su: pacijent ne govori, ne razume govor, ne čita, ne piše, ne ponavlja reči, ne imenuje viđeni predmet.
Razlikuju se josh i anomijska afazija, subkorteksna afazija i talamusna afazija.
Lečenje
Neophodno je da se što pre traži pomoć logopeda koji će nastaviti u bolnici već započetu terapiju ili će je tek započeti. Bilo bi dobro početi što ranije, jer čekanje negativno deluje na rezultat i trajanje terapije. Može se reći da je rehabilitacija skoro nezamisliva bez saradnje porodice, koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako, jer rehabilitacija traje godinama. Članovi porodice sa bolesnikom moraju ponavljati ono što je radio kod logopeda i pomagati mu u savladavanju pismenih i usmenih zadataka.
AMUZIJA
Izvesne lezije mozga mogu dati poremecaje chovechijeg odnosa prema muzici-njenom razumevanju, interpretaciji i td. Motorna amuzija je poremecaj kada pacijent ne moze da peva ili zvizdi neku melodiju, dok se gubitak ranije sposobnosti sviranja nekog instrumenta naziva muzichka apraksija. Postoji i senzorna amuzija, kada pacijent ne prepoznaje ranije poznat muzichki komad. Lezije odgovorne za amuziju se nalze u blizini zona koej daju odgovarajuce afazije, u blizini Brokinove zone daje motornu a u blizini Wernikeove daje senzornu amuziju.
Aleksija
Razlikuju se tri oblika aleksije: aleksija sa agrafijom i lezijom u parietalnom reznju dominantne hemisfere, , aleksija bez agrafije i oshtenjenjem u dominantnom okcipitalnom reznju i aleksija sa lezijom u frontalnom reznju.
Reč aleksija nastala je od grčkog prefiksa "a-" (bez, ne) i reči "lexis" (reč). Aleksija je neurološki poremećaj koji se karakteriše nemogućnošću čitanja ili razumevanja pisanih reči.
Uzrok nastanka
Za jezičke funkcije mozga, dakle, i za čitanje i pisanje, zadužena je leva moždana polovina koja se još naziva analitička. Kod aleksičara zbog kašnjenja razvoja leve polovine jezičke funkcije preuzima desna. Kako desna polovina primarno vrši funkcije sinteze vizuelnog i auditivnog tipa, pojavljuju se teškoće pri analizi reči, a to objašnjava zbog čega aleksičari misle na neverbalan ili vizuealan način. Uzrok nastanka može biti i oštećenje vizuelno-asocijativne areje na zadnjem delu mozga. Može biti posledica traume, šloga i sl.
Klinička slika
Aleksija se javlja u najranijem detinjstvu i obično se otkriva u ranom školskom dobu, kada dete počinje da savladava veštine čitanja i pisanja. Ova deca ne znaju da pročitaju reči, nekada čak mogu da pročitaju slovo po slovo, ali ne mogu da slova spoje u celinu niti da razumeju značenje pročitane reči.
Kod odraslih, koji su znali da čitaju a posle neke traume oboleli od alekesije, postoji još uvek sećanje pisanja i čitanja i jezičke funkcije su očuvane. Ove osobe prepoznaju reči kada im neko drugi speluje na glas, ali ne prepoznaju kada ih sami čitaju.
Dijagnoza
Posumnjate li da neko dete ima aleksiju, potražite stručno mišljenje logopeda ili defektologa. Danas postoje vrlo jednostavni testovi pomoću kojih se može sa sigurnošću utvrditi aleksija.
Lečenje
Ne postoje univerzalni programi pomoći, nego je program i pristup za svako dete individualan. Specifični programi se temelje na rezultatima logopedskih procena, sistemski su, postupni i razvojno primereni. Jezičko-govorni tretman je temeljan i u njega se ugrađuju vežbe za podsticanje nerazvijenih veština i sposobnosti (vidnih, slušnih, grafomotoričkih, pažnje, pamćenja...).
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|