Posto sam zadovoljan sa mojim napretkom u lecenju anksioznosti (tacnije socijalne fobije) zeleo bih sa vama da podelim moje iskustvo u lecenju te bolesti. Imam 34 godine i bolujem od socijalne anksioznosti oko 20 godina. Tek pre 5 godina sam poceo sa lecenjem ali verujte mi nikad nije kasno, ipak preporucujem da sto ranije pocnete sa lecenjem. Obisao sam dosta psihologa i psihijatara i samo par njih je izrazilo zelju da se ozbiljnije pozabavi sa mnom. Prepisivali su mi razne lekove ali vecina njih mi i nije preterano pomogla, tako da sam u decembru 2003 prestao da ih uzimam. U pocetku mi nije bilo nimalo lako ali uz snaznu volju istrajao sam. Iako jos nisam u potpunosti izlecen osecam ogroman napredak. Ona osoba od pre 10 - 15 godina i ova sada su dve ralicite licnosti. Ranije sebe nisam uopste cenio, imao sam strasno lose misljenje o sebi i smatrao sam da su drugi ljudi bolji i vredniji od mene. Izbegavao sam druzenje sa ljudima jer sam se osecao neprijatno u drustvu, nisam se usudjivao da gledam ljudima pravo u oci skretao sam pogled i kada bih nesto i progovorio bilo bi to tiho i pomalo nerazumljivo. Plasio sam se da ne ispadnem glup u drustvu, bojao sam se da cu nesto glupo izgovoriti i da bih zbog toga mogao biti ismejan. Uvek sam osecao napetost i nikada nisam bio opusten i spontan, cak i kada sam setao kroz Novi Sad osecao sam nelagodnost, imao sam problema i u kontaktu sa prodavcima tako da mi je i kupovina predstavljala problem. Osecao sam strah od bilo kakvog kontakta sa ljudima a sa druge strane zeleo sam druzenje sa tim istim ljudima. Ziveo sam u zacaranom krugu, zapravo sam sam sebi igradio zidove u glavi i zatvorio se u njih. Naravno vremenom socijalna fobija je prouzrokovala i depresiju tako da sam u pojedinim momentima osecao pravi ocaj i beznadje. Pa kao sam onada uspeo da se izvucem iz takve bezizlazne situacije ? Verujte mi nije bilo lako, pomisljao sam da je sve to besmisleno, ali ipak uspeo sam. Lekovi mogu da vam pomognu neko vreme, ali da bi vam bilo bolje na prvom mestu morate da promenite razmisljanje i da odbacite stare stavove o zivotu i da prihvatite nove. Svet je takav kakav je i vi ga ne mozete promeniti, ali zato mozete promeniti sebe i verujte mi taj isti svet ce postati lepse mesto za zivot. Kako promenuti sebe ? Polagano, polagano i samo polagano ako vam neki doktor savetuje da je jedini nacin za izlecenje ako se direktno izlozite neprijatnim situacijama i na taj nacin se suocite sa problemima verujte mi to je velika greska, to vam je isto kao da neplivacu kazete da ce se osloboditi straha od vode ako skoci sa daske visoke 10 metara pravo u duboki bazen, na taj nacin postizete samo kontra efekat. I ja sam ranije cinio istu gresku i pokusavao sam da se izlecim na taj nacin sto sam se direktno izlagao socijalnim situacijama i naravno osecao sam jos gore. Put ka izlecenju je spor i mukotrpan, svaki mali korak pa makar i onaj najmaleckiji vas vodi samo u jednom smeru - ka izlecenju. Dok sam ranije mislio da moram biti savrsen i tesko me je pogadjala bilo kakva kritika, danas sam u stanju da prihvatim sebe sa svim svojim manama i vrlinama, a kritika bilo koje vrste uopste me ne pogadja, a ako je dobronamerna prihvatam je sa lakocom. Svaki dan radim na sebi, ucim nove stvari, ucim se na greskama i lagano sticem iskustvo. Dok ranije nisam imao motivaciju nizasta a samopouzdanje je za mene bila misaona imenica, danas imam jako dobro misljenje o sebi, i svakim danom sve vise verujem u sebe, a takodje i motivacija mi je sve veca i veca. Uopste nije bitno da li vas neko voli, najbitnija stvar je da vas niko ne mrzi. Vremenom kada budete opusteniji i spontaniji prijateljstva ce sama po sebi doci. Mogao bih da napisem citavu knjigu, kad covek dobije motivaciju onda sa lakocom moze sve da uradi.
|