Ballerini bi odgovorio svojim iskustvom. Možda je već kasno, ali može još nekome kotistiti.
Imam 67 godina, a od toga 33 godina potvrđenog diabetesa tipa II. 10 godina sam na inzulinskoj terapiji, a od toga godinu dana na intenzivnoj (5 bockanja na dan
). Mlađa kći mi je aktivni padobranac i pre 4 godine ma častila tandem skokom sa 4.000 m. Prošle godine sam takav skok ponovio o svom trošku. O tim skokovima mogu reći samo jedno: fenomenalan osećaj. Bilo bi šteta propustiti tako nešto. Uredno regulisani šećer ( moj nedavno mereni hemoglobin je 6,9) omogućuje ti tandem skok bez ikavog problema. Nije bilo nikakvog poremećaja šećera. Dakle moja preporuka: skakati. Pre spomenutih skokova, jedan u Zgrebu, drugi u Osijeku, niko me nije ništa pitao za junačko zdravlje.
Dugo godina vozim motocikl i to na duge ture, po Alpima, Karpatima i naravno Balkanu. Ove godine sam, u septembru, sam sa svojom Yamahom i anđelom čuvarom, napravio krug po Hrvatskoj, Hercegovini i Srbiji od preko 2.000 km.
Sve ovo govorim da ohrabrim diabetičare. Ne trebamo se odreći ničega što rade i ljudi koji nisu "slatki". Sve se može samo treba kontrolisati nivo šećera i imati određenu disciplinu. Dijabetes, za mene, nije bolest već stanje sa kojim se može nositi.