@ Garfield
Postavila sam temu i na "Opstim i srucnim diskusijama", ali ovde je vise diskutanata.
Nazalost, u nasim apotekama u prvoj smeni radi diplomirani farmaceut, a u drugoj tehnicar, zato sto pre podne moze doci inspekcija, a vlasnik manje placa tehnicara nego farmaceuta i stvar je jasna
.
Meni pljuste ponude da radim, ali shvatite da ne znam da da provucem onu kutijicu tj. bar kod kroz citac, da otvorim kasu i sl.
, a nema ko da mi pokaze, nema slobodnih farmaceuta, svi bi da pocnem sutra da radim u njihovoj novootvorenoj apoteci.
Lekovi se mogu nauciti iz registra i to stoji, ali kao sto sam vec pisala pacijenti pitaju jedno te isto, a tih odgovora po pravilu nema u knjigama.
U doba mog volontiranja, posto sam zavrsila fakultet i polozila strucni ispit meni je suflirala
CISTACICA , kada sam posle mesec - dva sama stala za recepturu i nisam znala neki odgovor.
Zena je imala osnovu skolu i bila iz Vranica, ali posle 30 godina brisanja apoteke mogla je da prodaje lekove, da je zamenila zeleni mantil belim niko je ne bi provalio ( dobro, mozda po naglasku, al super je bila zena, hvala joj
)
To dokazuje da je farmacija zanat, volela bih da se ukljuci neki farmaceut u diskusiju, mi ucimo farmeceutsku hemiju - formule SVIH registrovanih lekova napamet, a onda polzaemo ispit, sa aspekta organske hemije, da ne tupim, to je neka vrsta primenjene organske hemije.
Ali ko ce da me pita da mu crtam molekulu aspirina ?
Tupi se 5 godina, a gomila znanje moze odmah da se baci u vodu.
Posao se ne moze nauciti za 2 meseca, ostace neke rupe, ali i dovoljno prostora da se krene, pa onda polako.
Ne mogu da skacem u bazen iz koga je potpuno ispraznjena voda i plivam "k'o riba na suvom".
A i nisam vise drcna devojcica od 25 godina, mozda bih tad i plivala na suvom, sad imam osecaj odgovornisti koji se stice godinama, a pre svega princip - ne nauditi drugom.
OK priznajem i da se bojim i da se ne bih osecala dobro sama sa pacijentima, lekovima, telefonima, narucivanjem robe, primanjem robe, kasom, novcem, pri cemu pacijenti za razliku od lekara kod koga uredno cekaju satima, nama lupaju u staklo i ocekuju da radimo kao roboti.
Garfield je napisao:
Zaposlite se i radite - kao sto se plivanje ne moze nauciti na obali, tako ni posao necete nauciti za dva meseca volontiranja: to je samo izgovor za strah. Udjite u vodu i plivajte. POmoc ce Vam uvek biti dostupna, ako je budete trazili. Trazite je, i sve ce biti u najboljem redu. Pozdrav
Ovo sam vdela naknadno, koja pomoc i od koga, kad radite sami ?
Drugo su lekari po DZ, bolnicama i sl., tu su kolege da im izadju u susret u privatnim apotekama u vecini slucajeva radite sami.
@deki
Ne znam, nisam pravnik ( ocito
), na drugom mestu sam postavila pitanje koji zakon definise volontiranje.
Ocekujem da mi se javi neki lekar - volonter.
@Jefimija
odgovor Vama je otpriike isti kao Garfildu, ali ocito da ste upuceniji u to sta se radi.
Tehnicar ne sme izdavati, ni prodavati lek.
Na kraju mi ostaju "prijateljske varijante", naci nekoga ko ce me primiti, da budem "levo smetalo" i slusam i gledam kolegu koji nije imao
osmogodisnji diskontinuitet u radu.
Mnogo je to vremena, cula sam od zubara da posle godisnjeg odmora od 15 dana treba nekoliko dana da im se ruka privikne na instrumente. Mozda nije pravo poredjenje, ali jeste neka paralela.
Hvala svima, pisite jos, a ako je neko iz struke, molim vas da se javi na "Opstim i strucnim" diskusijama, narocito ako ima ideju.
Pozdrav