hitno potrebna pomoc!
Moderatori: vlada99, mr ph. Silvio, ModeratA, moderato, admin
-
makisha666
- Novi član

- Postovi: 11
- Pridružio se: Ned Dec 14, 2008 5:11 am
hitno potrebna pomoc!
ehej pozdrav svima...ja sam Marjan iz Nisa i imam nadam se isti problem! vec 2 godine mi nije dobro evo i moje price...pre 2 godine krenuo sam ujutro na praksu do grada u prodavnici obuce...sasvim normalno jutro kao i druga...posto zivim nedaleko od nisa putujem autobusom e tu je sve pocelo! usao sam u bus i sve je bilo super do predzadnje stanice tada mi se slosilo...pripalo mi je muka i hteo sam da se onesvestim. jedva sam izdrzao do stanice i kada sam sisao bilo mi je gore sav taj miris brze hrane i izduvnih gasova slosilo mi se mnog i jedva sam otisao do prodavnice...popio am vodu i krenuo kuci pesice!uspeo sam nekako...od tada nisam smeo autobusom duze vreme u grad...kupio sam biciklu i krenuo tako svaki dan! skola se zavrsila hvala bogu ali vremenom mi je bilo sve gore i gore...kasnije nisam mogao ni biciklom ...trajalo je to tako a ja budala nisam hteo kod doktora kad sam mogao nego sve ajde procice i onda su krenule misli ma sta cu ja u grad tamo je i onako zagusljivo i vrucina i nisam ni isao ali postalo je nepodnosljivo...nisam mogao ni do stanice da se spustim kad god krenem negde osetim lupanje srca i mucninu...ali avaj posle nekog vremena bilo mi je bolje i zaposlio sam se 2 stanice od mog naselja...na posao sam isao biciklom i bilo mi je bolje bas sam bio srecanali posle nekog vremena nisam mogao ni da radim...iskreno mrzelo me je i dao sam otkaz od tada ne izlazim nigde...isao sam do biroa taksijem da overim radnu knjizicu ijedva sam to nekako preziveo...posle sam isao do obliznje ambulante i dali su mi bedoksin lek i rekli da dam krv i da odem kod psihijatra ali ljudi moji nikako nisam mogao da odem...tako kada je lep dan izadjem napolje u prirodu do sume i natrag...bio sam i na rodjendan skoro ali sam morao da popijem bromazepam od 5 mg i posle me je popustilo kao da mi nije nista...ali vec sutradan opet ista prica gde god da odem samo cekam da sto pre to uradim i dodjem kuci...gubim se i jako mi je tesko pa bih voleo da cujem vas savet koj lek bih smeo da pijem da me opusti da mogu cesce da izlazim napolje da setam i borim se protiv ove u narodu neshvacene bolesti uma! imam 21 god i ovo ovako vise ne ide! ima li mi pomoci? sta da radim?drago mi je da sam nasao ovaj forum i voleo bih sa nekim da popricam lepo o tome i preko telefona msn-a bilo kako samo da sredim ovo ovo je ludilo! hvala vam puno unapred!
zelim da bude kao nekada
-
Mali_Penis
- Novi član

- Postovi: 8
- Pridružio se: Uto Apr 14, 2009 2:23 pm
najverovatnije je
Poslednja izmena od Mali_Penis u Sre Apr 15, 2009 4:10 pm, izmenjeno 1 put ukupno.
-
Mali_Penis
- Novi član

- Postovi: 8
- Pridružio se: Uto Apr 14, 2009 2:23 pm
anksioznost 99%.
desavalo se i meni nesto slicno, treniram vaterpolo 11 godina i prosle godine imao sam fobiju od svakog fizickog napora, kako udjem u vodu mislim da ce mi srce iskociti , da nemam kiseonika, da mi voda stvara pritisak na grudni kos pa ce mi isti eksplodirati, isto nesvestice, crnilo.
a sve je pocelo kad smo dosli na trening, radili istezanje i meni se isto kao i tebi odjednom sve pomutilo, smucilo, neka vrelina mi je prosla kroz grudni kos. najverovatnije je to uslovio stres neispavanost i pretreniranost ali sam ja svaki put nakog toga imao strah da mi se ne ponovi.
otisao sam kod psihologa na par terapija i sada je sve ok, znam da sam samo umisljao. ali niko nije mogao da mi dokaze jer je sve delovalo stvarno.
sad ja ti govorim iz iskustva sta je ali sacekaj nekog doktora ili nekog ko je upuecniji u materiju pa ce ti reci , poz!
desavalo se i meni nesto slicno, treniram vaterpolo 11 godina i prosle godine imao sam fobiju od svakog fizickog napora, kako udjem u vodu mislim da ce mi srce iskociti , da nemam kiseonika, da mi voda stvara pritisak na grudni kos pa ce mi isti eksplodirati, isto nesvestice, crnilo.
a sve je pocelo kad smo dosli na trening, radili istezanje i meni se isto kao i tebi odjednom sve pomutilo, smucilo, neka vrelina mi je prosla kroz grudni kos. najverovatnije je to uslovio stres neispavanost i pretreniranost ali sam ja svaki put nakog toga imao strah da mi se ne ponovi.
otisao sam kod psihologa na par terapija i sada je sve ok, znam da sam samo umisljao. ali niko nije mogao da mi dokaze jer je sve delovalo stvarno.
sad ja ti govorim iz iskustva sta je ali sacekaj nekog doktora ili nekog ko je upuecniji u materiju pa ce ti reci , poz!
-
makisha666
- Novi član

- Postovi: 11
- Pridružio se: Ned Dec 14, 2008 5:11 am
- peniko
- Aktivan član

- Postovi: 527
- Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 2:38 am
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Weissenburg am Sava und blauen Donau
Ma to su ti bili napadi panike, sto vremenom, neodlaskom kod psihijatra dobija i dimneziju agorafobije (strah od otvorenog prostora), a onda, gradativno, tu se kace i jos neke fobije i onda postoji mogucnost da te sve to odvuce u duboku depresiju... A da si otisao kod psihijatra, odavno bi ti bilo bolje, buduci da se to dosta jednostavno leci lekovima i psihoterapijom....
Cogito ergo doleo....
-
makisha666
- Novi član

- Postovi: 11
- Pridružio se: Ned Dec 14, 2008 5:11 am
Zasto ne mozes kod psihijatra?
U ovom trenutku nauci tehniku usporenog disanja,duboko udahni izbroj do 5 pa polako izdahni(samo kada imas napad).
Ako se ne lecis proces kao i ja,jer ja sam u lavirintu od 2006 godine.
Stanje mi se svako dan pogorsava.
Nekada mi je znalo pomoci kada me uhvati napad da pisem kako se osecam dok me ruka ne zaboli i napad prode.
Novo sto sam saznala na kompjuteru je da se uzme kocka leda i da se na svaki obraz stavi po jedna.Cula sam da kada srce brzo pocne lupati treba ruke pod ladnu vodu staviti tako da bi islo po venama.
Dobro je imati krizaljke pa ispunjavati.Dobro je napisati na papirice poruke i nosati sa sobom,pa u trenutku napada citati.Poruke kao:nista to nije,sve ce to proci!Ovo su samo misli ne i stvarnost!Dosta,odlazi od mene!Ja necu umreti!itd..........
Probaj pevati ako mozes(ja ne mogu).Probaj se skoncenrtisati ako mozes na nesto,neke novine,prostor oko sebe,kuce,ljude itd.
Probaj brojati unazad ako mozes od 100...
Probaj citati tablice auta.Probaj se otusirati ako si kod kuce.Probaj citati Bibliju i moliti se Bogu.probaj pricati sa prijateljem ili roditeljina o necem
drugom.
Izbegavaj temu ankcioznosti i ne pronalazi odgovor na pitanje zasto ti se to desilo.Ne ISTRAZUJ NA kompjuteru o tome jer ce ti jos gore biti(provereno).
Ako mozes druzi se sa pozitivnim osobama bar jedno vreme.
Nepravdaj se nikome,gledaj sebe i nauci da si "sam"u ovoj borbi.
Ne ocekuj od okoline razumevanje jer malo ko zna kako nam je.
Ne sazaljevaj se i ne upadaj u depresiju.
Ovde smo svi da pomognemo i da slusamo jedni druge,pa ako naides na ne razumevanje ne zaboravi IMAS NAS.
Srecno
U ovom trenutku nauci tehniku usporenog disanja,duboko udahni izbroj do 5 pa polako izdahni(samo kada imas napad).
Ako se ne lecis proces kao i ja,jer ja sam u lavirintu od 2006 godine.
Stanje mi se svako dan pogorsava.
Nekada mi je znalo pomoci kada me uhvati napad da pisem kako se osecam dok me ruka ne zaboli i napad prode.
Novo sto sam saznala na kompjuteru je da se uzme kocka leda i da se na svaki obraz stavi po jedna.Cula sam da kada srce brzo pocne lupati treba ruke pod ladnu vodu staviti tako da bi islo po venama.
Dobro je imati krizaljke pa ispunjavati.Dobro je napisati na papirice poruke i nosati sa sobom,pa u trenutku napada citati.Poruke kao:nista to nije,sve ce to proci!Ovo su samo misli ne i stvarnost!Dosta,odlazi od mene!Ja necu umreti!itd..........
Probaj pevati ako mozes(ja ne mogu).Probaj se skoncenrtisati ako mozes na nesto,neke novine,prostor oko sebe,kuce,ljude itd.
Probaj brojati unazad ako mozes od 100...
Probaj citati tablice auta.Probaj se otusirati ako si kod kuce.Probaj citati Bibliju i moliti se Bogu.probaj pricati sa prijateljem ili roditeljina o necem
drugom.
Izbegavaj temu ankcioznosti i ne pronalazi odgovor na pitanje zasto ti se to desilo.Ne ISTRAZUJ NA kompjuteru o tome jer ce ti jos gore biti(provereno).
Ako mozes druzi se sa pozitivnim osobama bar jedno vreme.
Nepravdaj se nikome,gledaj sebe i nauci da si "sam"u ovoj borbi.
Ne ocekuj od okoline razumevanje jer malo ko zna kako nam je.
Ne sazaljevaj se i ne upadaj u depresiju.
Ovde smo svi da pomognemo i da slusamo jedni druge,pa ako naides na ne razumevanje ne zaboravi IMAS NAS.
Srecno
makisha666,
Ti si vec napravio prvi VELIKI KORAK u resavanju svog problema samim tim sto si sebi priznao da imas problem i da tako vise ne ide i da ti treba pomoc. E sad, najiskrenije ce ti svi preporuciti da posetis psihijatra. Ja razumem tvoj strah od odlaska lekaru, ali moras biti svestan cinjenice da se problemi kao sto je tvoj veoma tesko prevazilaze bez strucne pomoci. Eksperimentisanje sa uzimanjem potentnih lekova na svoju ruku nikako nije preporucljivo i moze biti opasno. Kad vec imas strah od odlaska lekaru, pokusaj da se dogovoris sa nekim dragim, nekim u koga imas poverenja, da ti pravi drustvo taj prvi put. Pa onda polako. Raspitaj se kod prijatelja da ti preporuce nekog dobrog psihijatra. Mozes i da potrazis na internetu sta drugi ljudi sa slicnim problemima rade, kod kojih doktora se lece i odaberi nekog za koga mislis da ti odgovara. Pokusaj da razmisljas pozitivno. Razmisljaj o tome kako je odlazak psihijatru drugi VELIKI KORAK u resavanju problema. Budi iskren prema sebi i isto tako kada budes o svemu ovome pricao sa lekarom. Budi svestan da nisi usamljen i da ti psihijatar moze mnogo pomoci.
Ja nisam lekar ni psiholog i ne mogu ti dati savete kako da se sam boris sa tim problemom. Zelim ti puno srece i da se sto pre izvuces iz te krize.
macence
Ti si vec napravio prvi VELIKI KORAK u resavanju svog problema samim tim sto si sebi priznao da imas problem i da tako vise ne ide i da ti treba pomoc. E sad, najiskrenije ce ti svi preporuciti da posetis psihijatra. Ja razumem tvoj strah od odlaska lekaru, ali moras biti svestan cinjenice da se problemi kao sto je tvoj veoma tesko prevazilaze bez strucne pomoci. Eksperimentisanje sa uzimanjem potentnih lekova na svoju ruku nikako nije preporucljivo i moze biti opasno. Kad vec imas strah od odlaska lekaru, pokusaj da se dogovoris sa nekim dragim, nekim u koga imas poverenja, da ti pravi drustvo taj prvi put. Pa onda polako. Raspitaj se kod prijatelja da ti preporuce nekog dobrog psihijatra. Mozes i da potrazis na internetu sta drugi ljudi sa slicnim problemima rade, kod kojih doktora se lece i odaberi nekog za koga mislis da ti odgovara. Pokusaj da razmisljas pozitivno. Razmisljaj o tome kako je odlazak psihijatru drugi VELIKI KORAK u resavanju problema. Budi iskren prema sebi i isto tako kada budes o svemu ovome pricao sa lekarom. Budi svestan da nisi usamljen i da ti psihijatar moze mnogo pomoci.
Ja nisam lekar ni psiholog i ne mogu ti dati savete kako da se sam boris sa tim problemom. Zelim ti puno srece i da se sto pre izvuces iz te krize.
macence
-
makisha666
- Novi član

- Postovi: 11
- Pridružio se: Ned Dec 14, 2008 5:11 am
makisha, makisha,
Nemoj tako negativno. Problem moze da se prevazidje. Hajde zamisli samo banalan primer da, ne daj Boze, slomis ruku. Onda bi odmah otisao kod lekara da ti ruku stavi u gips kako valja i sacekao da kost zaraste i sve se oporavi, zar ne? Zamisli samo kako bi bilo da pokusas da jedes ili pises tom slomljenom rukom - bolno i tesko, skoro nemoguce, zar ne. Sumnjam da bi se usudio da sam stavljas ruku u gips i da sam sebi odredjujes fizikalnu terapiju i slicno. E tako je i u slucaju tvog poremecaja. Postoje ljudi koji su godinama skole ucili kako da prepoznaju, postave pravilnu dijagnozu, odrede terapiju i pomognu osobama sa psiholoskim problemima. Mnogi od njih imaju ogromno iskustvo i vec su pomagali osobama koje imaju slicne probleme kao ti. Jedino sto te oni (psihijatri i psiholozi) nece vuci za usi da bi krenuo sa terapijom. Morate da se nadjete na pola puta Ti i lekar. Onda lepo, iskreno, o svemu pricate i zajednicki trazite najbolje resenje. Lekar prvo treba da odredi dijagnozu, a onda i da odluci koji je put za tebe najbolji. Psihijatar ti moze prepisati lekove, a oni su tu kao gips za slomljenu ruku - samo jedna strana terapije. Postoji mnogo tehnika koji ce te dobar i iskusan psihijatar nauciti, a koje ce ti pomoci da lakse prevazidjes napade panike i smanjis anksioznost i slicno. Te tehnike, ako ih zaista naucis, prihvatis i primenjujes predstavljaju pravo bogatstvo koje ti omogucuje da se sa mnogim problemima u zivotu lakse boris.
Nemoj tako negativno. Problem moze da se prevazidje. Hajde zamisli samo banalan primer da, ne daj Boze, slomis ruku. Onda bi odmah otisao kod lekara da ti ruku stavi u gips kako valja i sacekao da kost zaraste i sve se oporavi, zar ne? Zamisli samo kako bi bilo da pokusas da jedes ili pises tom slomljenom rukom - bolno i tesko, skoro nemoguce, zar ne. Sumnjam da bi se usudio da sam stavljas ruku u gips i da sam sebi odredjujes fizikalnu terapiju i slicno. E tako je i u slucaju tvog poremecaja. Postoje ljudi koji su godinama skole ucili kako da prepoznaju, postave pravilnu dijagnozu, odrede terapiju i pomognu osobama sa psiholoskim problemima. Mnogi od njih imaju ogromno iskustvo i vec su pomagali osobama koje imaju slicne probleme kao ti. Jedino sto te oni (psihijatri i psiholozi) nece vuci za usi da bi krenuo sa terapijom. Morate da se nadjete na pola puta Ti i lekar. Onda lepo, iskreno, o svemu pricate i zajednicki trazite najbolje resenje. Lekar prvo treba da odredi dijagnozu, a onda i da odluci koji je put za tebe najbolji. Psihijatar ti moze prepisati lekove, a oni su tu kao gips za slomljenu ruku - samo jedna strana terapije. Postoji mnogo tehnika koji ce te dobar i iskusan psihijatar nauciti, a koje ce ti pomoci da lakse prevazidjes napade panike i smanjis anksioznost i slicno. Te tehnike, ako ih zaista naucis, prihvatis i primenjujes predstavljaju pravo bogatstvo koje ti omogucuje da se sa mnogim problemima u zivotu lakse boris.
-
makisha666
- Novi član

- Postovi: 11
- Pridružio se: Ned Dec 14, 2008 5:11 am
hvala macence puno ma savetu iskreno verujem da je to to i ja to i zelim da radim samo moram prvo da se izborim sa problemom kako da odem kod psihijatra! MORAM PRVO POLAKO DA SE OPUSTIM A AKO BAS NE IDE NAGUTACU SE SA LEKOVIMA ZA SMIRENJE PA KUD PUKLO DA PUKLO...SAMO KAD BI MI NEKO REKAO KAKO BREEE DA SE OPUSTIM I ODEM I KOJ LEK DA UZMEM...U SVAKOM SLUCAJU SVAKI MI SAVET DOBREO DODJE U OVOM TRENUTKU! EVO SAD SAM DOSAO SA KOSARKE I CEO DAN SAM BIO TU NAPOLJU AL NE DALEKO VEC U MOM NASELJU! HVALA VAM PUNO
zelim da bude kao nekada
-
makisha666
- Novi član

- Postovi: 11
- Pridružio se: Ned Dec 14, 2008 5:11 am
- peniko
- Aktivan član

- Postovi: 527
- Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 2:38 am
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Weissenburg am Sava und blauen Donau
Alo, niko ti ne moze mnogo pomoci preko interneta, dok te ne vidi i ne porazgovara sa tobom. Iz tog razloga nemoj da se ponasas kao debil, jer ti nista drugo ne moze pomoci... Psihijatar ce ti resiti problem za manje od mesec dana, tako da mi nikako nije jasno zasto sebi dozvoljavas da tones sve dublje i dublje i pravis sebi trajne i psihicke i fizicke probleme... Meni je bilo 10 puta gore nego tebi i problem sam donekle resio sa nekoliko odlazaka na psihoterapije i pijenjem jednog leka.
Cogito ergo doleo....

