Hvala vam svima na podršci! smešno je,mnogo mi vaše reči ohrabrenja znače iako vas ne poznajem...
D.J. je napisao:
sve se desava sa razlogom
U to verujem i ja.. pošto imam trenutno vremena ispričaću vam moju priču...
Muža sam znala 6 meseci pre braka...slagali smo se, relativno, uglavnom u sexu
, ali kada sam razmišljala o budućnosti, meni je smetalo što on finansijski mnooogo bolje stoji nego ja...to povlači mnoge razlike u pogledu na svet...meni pare nisu bitne... nikada ih nemaš toliko malo da ne bi moglo biti još manje, a nikada toliko puno da kažeš da ti više ne treba...uglavnom...počeli smo manje da se vidjamo, meni se ukazala prilika za posao u N.S što bi na neki način značilo i naš kraj... I tada se kao slučajno desila "nezgoda" prilikom sexa, na to nisam obraćala pažnju jer su mi doktori rekli da verovatno i ne mogu da zatrudnim (cista 4,9 i 3,8 koje sam baš u to vreme trebala da operišem a odložila sam to zbog posla, i neki sindrom zbog koga mi se ne izbacuje sva krv prilikom menstruacije već se taloži u materici...) ali desilo se čudo... Odlučila sam se da pokušamo zajednički život i naravno da rodim dete...
Ne slažemo se najbolje, posebno u poslednje vreme, jer mu stalno prebacujem o njegovoj nezainteresovanosti i neangažovanosti oko deteta... I eto, u poslednjih 6 meseci imali smo jednom sex, opet "nezgoda", 8 dan ciklusa valjda neće biti ništa...ali eto