Pa, ne znam meni je bilo katastrofa kao i mojoj cimerki iz šok sobe. Konkretno ne mislim na bol. Bolelo me je jako prvih par sati koje sam prespavala od narkoze, ma kakvi bila sam mamurna najmanje 12h posle toga. Posle nije bilo strašno, sem hodanja koje mi baš nešto i nije išlo. Babice su mi delovale kao "hitleri" jer su nas podizale iz kreveta dvaput dnevno kako bi zamenile čaršave a mi malo prošetale. Doduše kretanje mi je oduvek predstavljalo problem, pogotovo ustajanje i tek tada sam ukapirala koliko ja koristim ruke kao pomoć pri određenim pokretima za koje su primarno zadužene noge. Za ustajanje: jedna ruka neupotrebiljva jer iz šake viri bromila (tu je bila tri dana, non-stop smo obe bile na infuziji - za svaku napunili po sto bocama za infuziju), druga ruka neophodna za pridržavanje uloška i nije bilo šanse da samostalno ustanem a i ni da se krećem jer nisam imala treću ruku za oslanjanje. Treći dan je tada dežurnu babicu trebalo ubediti da mi skine kateter i izvadi bromilu jer je bila ubeđena da nema šanse da hodam i stignem do wc koji nije uopšte blizu. Ali kada mi je otkačila bromilu i skinula kateter, bila je sasvim druga priča iako sam narednih 2-3 meseca psovala sve živo i neživo posle samo par minuta hodanja. Devojku/ženu koja je samostalno ustajala pored kreveta istog dana, između sebe, smo proglasile "ludom" a sutradan je sa sve onim kateterom, manje od 24h posle carskog, bila na prozorčetu i čavrljala sa posetom. Nas su kraljevski vozili na krevetu do tog istog prozorčeta prva tri dana i nijednoj babici nije palo na pamet da kaže: Devojko, imaš posetu ajd ustaj. A bilo je i onih nezgodnih.isidora napisao:E, ovo nije tema, ali prosto moram...remi napisao:ja sam se porodila carskim rezom: Hm, porođaj nije boleo, ali posle...
Ja sam se porodila carskim (a prethodna dva puta normalno). Nikad ne bih pozelela normalan porodjaj, da sam znala koliko je lakse poroditi se na carski rez. Ne mozete da zamislite agoniju kroz koju sam prolazila na svoja dva prva porodjaja, a sad... asti dan sam ustajala i setala, posle dva dana (samo dok se otkaci onaj grozni kateter) kao da nista nije bilo.
Nisu blesave ove poznate primadone, koje sve redom insistiraju na carskom. Svaka cast svakom, ali ... carski je majka...
Ne znam kakav je prirodni porođaj i nikada to neću saznati jer je carski rez bio i ostao jedini način završetka trudnoće kod mene.
Da li je i tu pravilo da se u šoku ne donose bebe bez obzira da li majka ima ili nema mleko? Mislim, donesu je da je pokažu majci kada se prvi put probudi iz anestezije, čega se ni jedna od nas dve nije sećala i niko nije mogao da nas ubedi, ni babice, ni pedijatrijske sestre, ni doktori, pa su na kraju prekršili pravilo.
Čestitam ti na bebi i hrabrosti!

Puno sreće!