Ja se divim majkama koje su u stanju da 24h sata dnevno, 7 dana u nedelji, 365,25 dana u godini provode u kući i da su 100% posveće svojoj deci, svojim muževima i da za sebe ne traže ništa. Ja ih nazivam majke-kvočke. Za to je potrebo zaista puno energije. Koliko god da su deca divna, božanska ona su i velika obaveza pa moglo bi se reći i veliki napor. To jeste nešto što radimo sa ljubavlju i iz ljubavi (ili bi tako trebalo da bude), ali je naporno i zahteva "lufta".
Doduše, nažalost, ima dosta lažnih majki-kvočki, koje su ili zaista prinuđene ili su umišljeno prinuđene (zbog, recimo, toga što u njihovom okruženju je dobra majka=domaćica) da ostaju kući i brinu o deci i porodici. To su isfrustrirane osobe, sklone ka ispoljavanju nasilja (psihičkog i/ili fizičkog) ka deci, kao slabijima od sebe, i nimalo nisu dobar uzor.
Moje mišljenje:
1. Ako majka ne doji dete ne znači da je automatski i loša majka
2. Ako majka doji dete ne znači da je automatski dobra majka
3. Ako majka nije non-stop sa detetom ne znači da je automatski i loša majka
4. Ako majka je non-stop sa detetom ne znači da je automatski i loša majka
5. Ako majka ispunjava sve prohteve svog deteta ne znači da je dobra majka
6. Ako majka ne ispoljava sve prohteve svoga deteta ne znači da je loša majka
7. Nije bitno toliko koliko vremena majka provodi dnevno sa detetom već kako provodi to vreme sa njim. Bitno je ipak da majka ne bude "sezonska" pojava u životu svog deteta - da je recimo nema par meseci, a onda se pojavi na par dana sa brdom poklona a onda opet nestane (izuzetak je bolest majke ili neki drugi opravdan objektivni razlog, nešto poput više sile, ali i to ostavlja posledice)
8. Loša je svaka majka koja fizički i/ili psihički zlostavlja svoje dete i/ili se dvolično ponaša.
9. SVE OVO VAŽI I ZA OČEVE. Generacije i generacije dece u Srbiji je odrastalo bez očeva. Otac je u Srbiji bio, pa može se reći još uvek ostao, samo ime i prezime na papiru, osoba koja posle ručka hrče na trosedu ispod novina, a ukućani (uključujući i decu) oko njega hodaju na prstima i najtišim glasom šapuću da se "njegovo visočanstvo" ne probudi i bude dovoljno odmorno za naredni dan. Da li je to otac?
10. Nažalost, u Srbiji, zavisno od okruženja: gradska/seoska sredina, region/oblast, još uvek je fizičko i psihičko zlostavljanje dece poželjna osobina za roditelje... "Batina je iz raja izašla, ... I, mene su lemali kao staru kantu, pa mi ništa ne fali... Ako to i to ne uradiš, sledi ti to i to..., ... Kako da nauči šta sme a šta ne sme ako ga ne bijem..." I, na to svi okreću glavu... Galama se digne tek ako neko dete završi u bolnicu sa teškim povredama ili ako bude mučki ubijeno. A tada je kasno. Psihičke povrede se ne vide. To što detetu loše ide škola, komunikacija sa drugima, ono je samo glupo i povučeno, povuklo tamo na nekog legendarnog deda Miloja. Proći će godine i godine, možda i vekovi dok se ne shvati da je BATINA IZ PAKLA IZAŠLA.
E, sada možemo da se ovde prepucavamo i busamo u grudi jer "JA SAM NAJBOLJA MAJKA", a naši prinčevi i princeze su još uvek mali i ne znaju da nam odgovore, i proći će mnogo godina do njihovog istinskog prebacivanja za raznorazna nedela koja im budemo eventualno činili (pre toga treba preživeti buntovni pubertet i sve šta on bude doneo). I, da se razumemo, kada sam napisala "JA SAM...", nisam mislila prvenstveno na sebe već na sve nas majke, i one koje učestvuju na diskusiju, i one koje su samo posmatrači ove diskusije, i one koje i ne znaju da postoji sajt
www.doktor.rs. Ja se trudim da budem dobra majka, da ne ponavljam tuđe a ni svoje greške. A da li uspevam u tome i da li ću istrajati, to će već neko drugi da kaže... a taj neko (neka) ima tek nešto više od dve godine i za sada nije na tom nivou da zna jasno i glasno da se pobuni za bitne stvari - za sada, kao i ostala deca njenog uzrasta, negoduje zbog uskraćene čokolade, soka, "otetog" mobilnog telefona", zabrane guranja prstiju u utičnicu i sl.
Jednu stvar treba zapamtiti: Deca u nama vide Bogove. Ne treba dozvoliti da im budemo bogovi tame.
O Deci...
Vaša deca nisu vaša
Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.
Ona nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, premda su sa vama, ona vam ne pripadaju.
Možete im darovati svoju ljubav ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli sopstvene.
Možete udomiti njihova tela, ali ne i njihove duše,
Jer one borave u kući sutrašnjice do koje vi ne možete čak ni u snovima svojim.
Možete težiti da budete kao oni, ali ne tražite da oni budu kao vi.
Jer, život ne ide unazad, niti se zadržava u prošlosti.
Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca poput živih strela bacaju u budućnost.
Strelac vidi znak na stazi večnosti i On vas savija snagom svojom, kako bi strele Njegove letele brzo i daleko.
Neka vaše savijanje u Strelčevoj ruci bude radost;
Jer, mada voli strelu što leti, On voli i luk postojani.
( Halil Džubran "Prorok")