Na odeljenju I na 13.spratu, cekali smo preko sat vremena da bi se oslobodile sobe. Jednu sobu su (navodno) preuredili iz muske u zensku. A mene su smestili u jednu od bocnih soba u onom hodniku, sa prefixom 2. Ovom prilikom, da pozdravim ekipu iz 'cetvorke', Mirjanu, Mimu i Ivanu, i mog cimera Milana

Njih tri su takodje operisale nos, tj prva je imala laksi zahvat na nozdrvama a druge dve kao i ja - devijacija + estetika.
U toku tog popodneva, pregledao me jos jedan mladi doktor, pogledao i uzeo one nalaze. Malo sam sa njim popricao o operaciji. A dr Bjelic je tako naisao u prolazu pored moje sobe i javio se 'Kako ste momci', dok sam shvatio da je to on - bilo je kasno. U medjuvremenu, stigla je informacija da sam sutradan sigurno na programu, oko 10 - 10.30h, tako da mi je laknulo. Uvece standardna procedura, vecera a od posle 22h nema ni jela ni pica. Taj dan mi je prosao super, ispostavi se da je cimer iz iste branse kao ja pa smo prevrnuli gomilu tema.
Ujutru, probudio sam se malo pre 6h, istusirao se i obrijao, i sacekao da prodje vizita oko pola 8. Prodje 10, prodje pola 11, mene ne prozivaju a umirem od gladi

Najzad, oko 11h, stigla su kolica /pokretni krevet za mene.