sasa-bl napisao:Ja bolujem od diskus hernije vec 3god.i upravo danas sam bio kod hirurga i odlucio prikupit preoperativne nalaze za operaciju. Razlog je to sto sam dosad se lijecio na raznim fiyikalnim tretmanima ali sve bezuspjesno.Jedino je bol malo se stisavala ali je opet kasnije bilo po starom.Odluka je pala na operaciju pa vidicu kako ce biti kasnije.U svakom slucaju moras sam odluciti o tome hoces li na operaciju ili ne.Pozdrav
Poslao: Ned Mar 02, 2008 10:37 am Naslov: operacija za i protiv
--------------------------------------------------------------------------------
Ja sam 2003 imala operaciju discusherinije L5/S1. Tri meseca posle povremenih bolova u krstima sam iznenada, posle 3 sata sedenja pocela da vucem nogu. Bolovi u nozi su bili uzasno jaki i krenula sam na preglede, i posetila razne neurologe i fizijatre.Nisam imala Ahilov refleks, i jos neke reflekse. Na magnetnoj rezonanci je utvrdjeno da je kanal potpuno zatvoren, i neurohirurg mi je savetovao hitnu operaciju,uz cudjenje da uopste hodam i da ne urlam od bolova.
Osim jos jednog neurohirurga u inostranstvu, koji je smatrao da moram odmah da se operisem, svi ostali, ukljucujuci i doktora koji me je operisao, smatrali su da moram sama da odlucim, jer naravno postoji rizik operacije, a ja ipak hodam.
Fizijartar mi je rekao da treba da idem na terapiju bar 2 meseca, ali da nije sigurno da ce mi to uopste pomoci, mada je tvrdio da cu za operaciju biti kad ne budem mogla da kontrolisem stolicu i mokracu!!!!!!!
Usput sam procitala sve do cega sam mogla doci na tu temu, i shvatila da odlaganje samo ostecuje nerv, cija se funkcija nakon toga verovatno nece potpuno obnoviti.
Dakle, operisala sam se posle dva meseca od kako sam pocela da vucem nogu, odmah sam bila dobro, tj, nestalo je bolova, hodala sam normalno, posle 10 dana mi je lekar dozvolio da vozim, ali samo relacije do 100 km. Kuci sam iz bolnice otisla posle 24 h, a ustala sam iz kreveta cim sam se probudila iz anestezije.
Nakon 3 nedelje sam otisla na more i plivala, opet po savetu neurohirurga koji me je operisao. Blagi bol u nervu je ostao jos oko 3 meseca, tj pomerao se od butine nanize, i posle oko 3 meseca je sasvim prestao.
Prve godine sam osecala nerv pri promenama vremena, i to je sve.
Jedino mi je rekao da ne nosim tesko, sto ja uglavnom postujem, mada ne bas uvek, i da u vodu ne skacem na glavu.
Bavim se sportom, ronjenjem sa bocama, plivam, vozim bez problema 1000 km, nemam nikakve smetnje.
Ta dva meseca sa strasnim bolovima mi u secanju izgledaju kao 2 godine.
Moj zet, naprotiv, nije hteo da se operise, dobijao je blokade, isao na razne terapije, i sad je dobro, zivi pristojno, ali noge u kola ubacuje rukom, svi pokreti su mu napor, hoda kao starac...........
Napominjem da sada imam 46 godina.
U svakom slucaju, odluka mora da bude Vasa, i kakav zivot zelite sebi u buducnosti.
Ja sam jako aktivna i nisam mogla da podnesem ogranicenja koja sam imala , a takodje i neizvesnost eventualnih terapija.
Sve najbolje