Drage moje,citajuci ovo ,kazem jao,zasto nam je tako?
Jutros prva tema mog muza je bila o tome kakvi smo ,zasto ne mozemo da sredimo bolnice,on hoce da da prilog za operaciju deteta u inostranstvu i nama su ljudi pomogli. U banci je video molbu ljudi za operaciju.
Da li smo ovde zaista svi u stresu i kako da ga otklonimo?Nemamo osnovne norme ponasanja.
Ne zelim da samo kritikujem ,ali kako da POCNEMO da se menjamo?
Juce je dr. na forumu na pitanje o jednoj dijagnozi ,krenuo sa recenicom ,,najmaligniji tumor u humanoj patologiji,,...Jeste,ali se tako ne krece u odgovor.
Moj muz je pacijent uroloske klinike,koja je ocaj zivi.Cekajuci da primi terapiju neko mi je uzeo ,ukrao, kisobran ,star i drndav ,ali mi je tog trenutka bio potreban i bio je moj.
Stvarno smo u haosu,kako sami sebi da pomognemo ?
Kako da sredimo bolnice i ljude koji tamo rade?Pojedinci se izgube u masi losih.Od sume, ne vidis drvo.
Misli su mi konfuzne ,jer stvarno covek se oseca nemocnim.Evi lepo kaze zao mi je sto ovde zivim.Ali moramo i da pokusamo nesto da menjamo ,svaki dan po malo.
pozz.