E pa ovo je super. Drago mi je da sam na ovom topiku pronasla i Izgubljenu(

). Dobro je sto ste stupile u kontakt, vas dve se razumete u svakom slucaju, mozete jedna drugu da podrzavate i hrabrite. A ako bas "maler bije", pa posustanete bas obadve, i to u isto vreme (a probabilitet je mali), tu smo i mi ostali.
Hijena, ili kako te pokrstih "Manuelita", nema vez za tih nekoliko rolera, nece oni svi bas da se nafiluju u vidu masnoce na nezeljene predele tvog tela,

, ni u kom slucaju nemoj da se teras na povracanje. Pa i da se "nafiluju", a ti drugi put stavi i rolere na noge, i malo voznje po kvartu, resice problem, bolje i efikasnije od povracanja (?). Moras naravno sebi da priustis zadovoljstvo, inace se ponovo vracas u anoreksiju. Granica izmedju to dvoje je tako tanka, pazi. Ali na dobrom si putu.
Pomenule ste vec vise puta da ste svesne, da pravi problem u sustini nije hrana, pohod je nesto drugo, a hrana je vas nacin da taj afektivni nedostatak nadoknadite. Necu da filozofiram mnogo, ali u sustini beba, malog uzrasta, tesi se hranom, sisanje joj daje afektivno i bezbedno stanje.... Zato sam i pomenula da svaki put kad se lose osecate, u krizi ili cak posle nje, pokusajte da se prisetite o cemu ste razmisljale pre krize, koji dogadjaj vas je doveo u to, koje mesto. U pocetku ce sve to da vam izgleda besmisleno, ali pisite to redovno, posle izvesnog vremena, shvaticete povod.
Nastavite dalje, samo hrabro i s' verom u sebe. Pratim vas i podrzavam u svakom slucaju.
PS: a sto se tice gostiju? Ma nek' se oni samo caste, vama ide u korist da sto manje slatkisa ostane posle njih!
