Pošto nedavna teorijska istraživanja pokazuju da svaki kvantni sistem ima formalnu matematièku strukturu kvantno-holografske asocijativne neuronske mreže - to se (akupunkturno privremeno-reprogramabilni memorijski atraktori kvantno-holografske akupunkturno-meridijanske mreže mogu tretirati kao psihosomatski individualni poremeæaji koji predstavljaju (kvantno)holistièke mikrotalasne(ultraniskofrekventno modulisane) zapise - što može predstavljati biofizièku osnovu (kvantno)holistièke lokalne psihosomatike, mislim da je veoma vazno da se mi ovde izjasnimo o uticaju kvantno izrazene biofizicke osnove na loshu ishranu i probleme koji nastaju usled napred navedenog.
Samo napred, izjasnite se!
Hvala.
Kilogram prasetine u ljudskom organizmu oslobodi energiju koja bi bila dovoljna da se za jedan stepen Celzijusa zagreje rezervoar od oko 2000 litara vode ili da jedna sijalica od 100 W neprekidno svetli šest dana i noæi. No, koliko energije treba uložiti u peèenje jednog praseta, zašto se meso i druga hrana peku, dinstaju i kuvaju...ima tu toliko raznih oblasti fizike u vezi sa nutricionizmom...prosto neverovatno!
Pozdrav svima koji su prochitali prethodni post, a vidim da je takvih bilo chetrdestak za samo par sati!
U anglosaksonskim školskim dvorištima, vladaju nedisciplina, kriminal, nasilje. Prošle godine je zbog ubistva u SAD uhapšeno preko 2.500 mladih ispod osamnaest godina. Nasilje nad učiteljima i obračunavanje medju učenicima poraslo je za 25 odsto u odnosu na prošlu godinu. U Velikoj Britaniji su psiholozi Michael Bulton i Piter Smith, sa univerziteta Pefild, posle jednog obimnog istraživanja, došli do zaključka da je školska populacija podeljena na dve po veličini iste grupe: prvu sačinjavaju prepotentne kavgadžije, a drugu njihove žrtve.
Nikome još nije u potpunosti jasno zbog čega je nastao ovaj fenomen. Kao glavni krivci navode se popustljivost, zlostavljanje u porodici, kapitalizam, droga i televizija. Sve veći broj naučnika je, medjutim, ubedjen da razlog ovog problema ne treba tražiti samo u društvu ili moralu, već i u pogrešnoj ishrani modernog čoveka. Naime, mladi ljudi se hrane uglavnom samo hranom zvanom “smeće” (junk food): hamburgerima, prženim krompirićima, konzervama i industrijskim slatkišima, što sve obilno zalivaju Koka Kolom i ostalim sličnim gaziranim bezalkoholnim bućkurišima.
Kalifornijski kriminolog, Stiven Shentaler, obavio je u roku od 10 godina više od osam stotina istraživana po američkim zatvorima i popravnim domovima. On je drastično menjao ishranu zatvorenika i domaca: Umesto gaziranih, sintetičkih pića uveo je voćne sokove, smanjio je procenat šećera, povećao procenat vitamina B i minerala, kao što su magnezijum, aluminijum i merkurijum. Rezultati njegovog eksperimenta su bili do te mere ubedljivi da su jednom ubici na sudu u San Francisku priznali smanjenu uračunljivost zbog preteranog uživanja “Junk Food” ishrane.
Ovu hipotezu zagovaraju i mnogi drugi ugledni naučnici: Charls Patrik Eving, sa državnog univerziteta u Njujorku, jedan od najeminentnijih američkih psihologa, govorio je na tu temu u svom izveštaju, na nedavno održanom kongresu Američkog psihološkog udruženja: “Ne može se osporiti da su za nasilje medju mladima krivi i faktori nasilje u porodici, droga i siromaštvo. Medjutim, ishrana je verovatno najvažniji uzrok”.
Po mišljenju Petera Manshfielda, veštačka hrana koja se zasniva na šećeru, hemijskim bojama i aditivima utiče na minimum deset odsto mladog britanskog stanovništva.
Na drugoj strani Pacifika, japanski naučnik Nisamara Šinija, došao je, kroz višegodišnja istraživanja, do još poraznijih saznanja. Svoje nalaze objavio je u bestseleru pod nazivom “41 godina života”. Toliki, prosečni vek, po Šiniju, garantuje potošnja hrane zvana “smeće” i odgovarajučih hemijsko-sintetičkih napitaka. Samo dvadeset odsto potrošača instant hrane ima šansu da preživi kritičnu granicu proseka i poživi još desetak godina. Napuštanje tradicionalne japanske ishrane – ribe, školjke, rakovi, sveže povrće i dosta pirinča – izazvalo je drastičan porast rane smrtnosti od srčanih i kanceroznih oboljenja.
Takodje drastično raste stopa obolelih od dijabetesa. Svedoči takodje Šimao iz “Anti-Tuberkuloznog Udruženja”: Po prvi put počinjemo da utvrdjujemo dijabetes kod velikog broja maloletnika, prouzrokovan velikom potrošnjom šećera. Danas čak nailazimo na decu sa proteinskom anemijom.
Proizvodi za genocid !
Poznato je da jedna kompanija može da proizvodi tri kategorije istog proizvoda:
Prvu – za domaće potrebe (u toj industrijski razvijenoj zemlji), drugu - za izvoz i druge razvijene zemlje i treću – za izvoz za zemlje u razvoju.
Bez svake sumnje ovoj poslednjoj kategoriji pripada 80 % proizvoda za ishranu. A kada su u pitanju medikamenti koje izvoze Severna Amerika i zemlje zapadne Evrope u zemlje istočne Evrope, zemlje u razvoju, kao i mnoge zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike taj procenat je – 90%.
Nedavno su časopisi “Vils Nuvel” (Francuska), i “Džemahitli” (Engleska) u potpunoj saglasnosti sa stavom OUN za hranu i kontrolu životnih namirnica obelodanili da neke zapadne firme proširuju proizvodnju i izvoz u “neke zemlje” - kancerogenih proizvoda.
Proizvodnja takvih proizvoda ubrzanim tempom razvija se u preduzećima tih firmi na Bahamima, Kipru, Filipinima, Malti, Puertoriku, Senegalu, Izraelu, Australiji i Manili, ali takodje i u Holandiji, Nemačkoj, Švajcarskoj, Turskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tako su SOLE i margarini proizvedeni u Holandiji i Nemačkoj a distribuirani u zemlje u razvoju i istočnu Evropu konzervisani emulgatorom koji izaziva rak, a označeni na pakovanju simbolom E-330. Ti proizvodi su inače zabranjeni za distribuciju i realizaciju prodaje u zemljama članicama organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj. Zabranjeni su za upotrebu u elitnim regionima sledeći konzervansi:
1. Izazivači zloćudnih tumora: E 105, E 121, E 123, E 125, E 126, E 130, E 142, E 152, E 210, E 213-217, E 240, E 330, E 477.
2. Izazivači oboljenja želudačnog i crevnog trakta: E 221-226, E 320-322, E 338-341, E 407, E 450, E 461-466.
3. Alergeni: E 230-232, E 239, E 311-313.
4. Izazivači bolesti jetre i bubrega: E 171-173, E 320, E 322.
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema
Fizika i pechenje praseta
Toplotno zraèenje je, zapravo, zraèenje iz infracrvene oblasti elektromagnetnog spektra. Od vatre ili elektriènih grejaèa u rerni, toplota se prenosi radijaciono, dakle apsorpcijom ovih infracrvenih, toplotnih zraka. Meðutim, oni zagrevaju samo spoljni sloj, tako da unutrašnjost mesa nema ujednaèenu temperaturu. Njenom održavanju doprinose konvekcija i kondukcija, strujanje i provoðenje toplote vazduhom i kontaktom, ali su to sporiji naèini zagrevanja, a kao što je reèeno, kod praseta koje se sprema za neki od predstojecih praznika je osim temperature izuzetno važan i dobar tajming.
Tajna peèenja praseta na ražnju je u ulju. Dok lokalni deèko što ravnomernije okreæe ražanj, majstor ga povremeno obilazi, razgræe žar i uljem premazuje prase. Temperatura kljuèanja ulja je oko 300oC. Ono se, naravno, ne može zagrejati iznad svoje taèke kljuèanja, ali se zahvaljujuæi toplotnom zraèenju zagreva do te temperature, što je dovoljno. Potom zbog okretanja polako prodire i prenosi toplotu u unutrašnjost praseta, tako da temperatura mesa bude iznad 80 oC. Prase je veæ prirodno obavijeno slojem masti ispod kože, ali ona nikad ne može dovoljno da zagreje mišiæno tkivo kao što može ulje – temperatura kljuèanja masti je znatno niža, oko 200 oC, a buduæi da se nalazi ispod kože, ona ne dostiže ni tu temperaturu.
Diletanti u ovom poslu zadovoljavaju se prelivanjem praseta pivom. Temperatura kljuèanja vode koja je glavni sastojak piva jeste samo 100 oC, tako da ono ne doprinosi znatnijem podizanju temperature u unutrašnjosti. Pivo utièe na ukus, a na površini praseta koje se peèe dolazi do takozvane Mailard reakcije, gde se osloboðeni proteini rekombinuju sa prisutnim šeæerima, dajuæi naroèit ukus.
Kljuèni problem sa peèenjem praseta na ražnju jeste pravilno usklaðeno vreme koje svaka taèka provede iznad žara. Jednostavnim raèunom može se pokazati kako male razlike utièu na kvalitet peèenja. Pretpostavimo da je ražanj na visini 25 centimetara iznad žara, a da nesreæni deèko bez prekida vrti ražanj frekvencijom od 1 Hz, to jest u svakoj sekundi napravi pun obrtaj (što je malèice prebrzo). Ako je žar rasporeðen na površini od 50 centimetara, ugao pod kojim æe prase videti izvor toplote je 90o. To znaèi da æe taèka na temenu glave iznad žara provesti èetvrtinu sekunde u svakom obrtaju, a za prase proseène mase trebaæe dva sata peèenja. Meðutim, ako je majstor malo manje pažljiv pa je žar rasporedio samo na 30 centimetara, ugao je tada samo 60o, a taèka na temenu praseta provodi šestinu sekundi nad vatrom, iz èega proizlazi da æe peèenje trajati punih tri sata. Sat vremena duže samo za 20 centimetara manje žara. A to garantuje zaista grozno, raskuvano i neujednaèeno peèenje.
U gradskoj varijanti, prase se ipak peèe u peænici, što je za neke ljubitelje manje romantièno, ali je svakako efikasnije, pre svega zbog ravnomernije raspodele toplote. Prilikom prženja, procesi prenosa toplote su slièni.
Kakav sud je najpogodniji za pripremanje praseta? Iskusne domaæice za peèenje radije koriste crne nego sjajne tepsije i plehove. Crna površina brže apsorbuje toplotno zraèenje od sjajne, pa se meso u njemu brže zagreva. Prasetina, ali i sva druga hrana koja se sprema u peænici najbolje se peèe u masivnim plehovima ili tuèanim posudama. To je zato što ove posude ravnomernije zadržavaju i prenose toplotu. Tanki plehovi se neujednaèeno intenzivno zagrevaju i hrana u njima može brže i lakše da zagori.
Inaèe, iole iskusne domaæice koje spremaju prasetinu ili bilo koje drugo meso, komad mesa koji izvade iz hladnjaka prethodno u potpunosti odlede. Normalna praksa je da se zamrznuto meso nikad ne peèe odmah, ali zašto je tako? Zar se neæe i led zagrejati pri peèenju? Naravno da hoæe, ali on ima manju specifiènu toplotu od vode i zaleðeni delovi bi se znatno sporije grejali, otapali i pekli.
Meso ima veæi toplotni kapacitet od mnogih namirnica. To znaèi da na odreðenoj temperaturi može da primi najveæu energiju i da æe se lakše zagrejati od drugih namirnica. Toplotni kapacitet mleka je 668 kilokalorija po kilogramu, jaja 1649 kcal/kg, a mesa 1797 kcal/kg.
Shta vi mislite o pechenju praseta? Kakva su vasha iskustva?
sanyalica napisao:Inače, iole iskusne domaćice koje spremaju prasetinu ili bilo koje drugo meso, komad mesa koji izvade iz hladnjaka prethodno u potpunosti odlede. Normalna praksa je da se zamrznuto meso nikad ne peče odmah, ali zašto je tako? Zar se neće i led zagrejati pri pečenju? Naravno da hoće, ali on ima manju specifičnu toplotu od vode i zaleđeni delovi bi se znatno sporije grejali, otapali i pekli.
U slucaju da nemate vremena da otapate meso od praseta,upotrebite mikrotalasnu pecnicu koju kvantni fizicari smatraju neophodnim elementom kuhinje savremene domacice!
sanyalica napisao:Inaèe, iole iskusne domaæice koje spremaju prasetinu ili bilo koje drugo meso, komad mesa koji izvade iz hladnjaka prethodno u potpunosti odlede. Normalna praksa je da se zamrznuto meso nikad ne peèe odmah, ali zašto je tako? Zar se neæe i led zagrejati pri peèenju? Naravno da hoæe, ali on ima manju specifiènu toplotu od vode i zaleðeni delovi bi se znatno sporije grejali, otapali i pekli.
U slucaju da nemate vremena da otapate meso od praseta,upotrebite mikrotalasnu pecnicu koju kvantni fizicari smatraju neophodnim elementom kuhinje savremene domacice!
Bravooo bravissimooo, draga Martat, a evo objashnjenja zashto je to bash tako:
Mikrotalasna peænica zagreva hranu radijacijom, najèešæe zraèenjem na frekvenciji od 2450 MHz. Ta frekvencija je sreæno izabrana tako da uspeva da proðe dva centimetra u unutrašnjost mesa i podstièe molekule vode da osciluju. U toj interakciji zraèenja sa molekulima vode, mesu se u svim delovima ravnomerno predaje toplotna energija. Za razliku od svih drugih naèina peèenja, ovde se meso prvo ispeèe iznutra. Poznato je da se ništa u mirkotalasnim peænicama ne peèe u metalnim posudama. To je zato što metal reflektuje mikrotalase i zagrevanje je mnogo sporije.