Od 1999. godine,od oktobra, odjednom vise nisam bio onaj koga sam,mislio sam,.dobro poznavao...
Krenulo je iznenada...Blaga vrtoglavica, znojenje,zgrcen stomak,u grlu knedla, strah...a,sta ako padnem u nesvest, bas tu, na ulici...
A,najgore od svega-svi drugovi mi lekari...Pretrazili smo sve i -nista ! Zdrav sam, kazu...A,meni tesko...Retko izlazim,suprugu zanemarujem,dete takodje, sve me nervira...Osmelim se -krenem u setnju, kad samnom krene i -strah! Uspevao sam nekako da ga potiskujem sve ove godine...Na savet psihijatra uzimam leksilium,ksanaks,ali nije to to,osecam...
Sve do -proslog septembra . Znaci 2004.
A, onda odjednom BOOOM !!!
Kod kuce,posle rucka, nedelja...Zestok udar ! Sav se tresem od hladnoce,lice mi gori od topline,mislim umrecu...Hitno u urgentni centar...
I oni kazu zdrav sam. Idi kod nekog psihijatra...Primam injekciju za smirenje...
Odmah sutradan odlazim kod jednog starog,iskusnom doktora...STRAH OD STRAHA SA NAPADIMA PANIKE -kaze...
Daje mi seroksat i serpax...
Posle 15 dana jos jedan, ali mnogo blazi udar...Samo na nogama hladnoca...Trcim kod lekara...Nista strasno,lek pocinje da deluje...
Krecem i na psihoterapiju...Za svaki slucaj...Pricamo...Secamo se...
Nekih zaboravljenih stvari...Nekih bolnih...Nekih smesnih...Imam poverenja u psihoterapeuta...Prija mi...Volim da pricam sa njim...Ne plasim se vise...
U januaru 2005.psihoterapeut mi kaze da vise ne dolazim...Sve je u redu...I dalje pijem seroksat i serpaks...
U martu 2005. resim da na svoju ruku smanjim dozu seroksata na pola a da serpaks iskljucim...Sve je OK....Prolaze dani...I mesec je prosao...
A, onda moj stari prijatelj se vratio i to dok sam vozio auto...Tu sam-urliknuo je...Znoj,drhtavica,vid se malo pomutio...Udaram sebi samar, smirujem se, nastavljam da vozim...
Lafe moj,kazem sebi, vrati se lekovima....
I vracam se,sve po starom...
Odlazim u julu na more...Sve je OK. Istina, od 30 dana u mesecu, bar 10 razmisljam...a sta ako se opet VRATI !!!
Prijatelji dragi, nemam vise ONE napade panike...Ali,mrzim to sto mi se ponekad 2-3 puta mesecno javlja mali strah...Sto je tu negde, u meni skriven, zabasuren, sto znam da je tu...Sto o njemu razmisljam...A,to ne zelim...
Nije bitno lekovi...Picu ih do kraja zivota ako treba, ali voleo bih da o strahu ne razmisljam...Nikad vise...
Imam 45 godina.Privatnik sam.Ima problema kao i kod svih drugih, ali oni ne razmisljaju ...a,sta ako se onaj udar iz septembra 2004.vrati...
ps, os pre 2 meseca umesto serpaksa uzimam ksalol 2 do 3 puta dnevnp,kako kad...Zamena je zasad uspela...Seroksat jednom ujutro...
Hajde,strahu, otidji vec jednom...
|