Eh, drga moja dr bokice...sta da ti kazem...
Konstatovala sam jos dva lekara u Bgd-u, istog su misljenja-materica mora napolje, a za inostranstvo vise nemam vremena, operacija je u utorak.
Vise mi to i nije toliko strasno, pomirila sam se sa tim, odnosno verovatno cu se miriti celog zivota sa cinjenicom da svoje dece necu imati. Kao sto sam i ranije pisala, ima toliko dece kojima su roditelji i dom potrebni, pa mi je ostalo da se nadam da smo to mozda moj muz i ja. Ostaje mi samo da se nadam-da operacija protekne dobro, da novi HP nalaz bude koliko toliko dobar i ne zaglavim na hemioterapiji i/ili zracenju, da ja budem dobro i ostanem normalna dok se sve to zavrsi. Uzasava me pomisao na zracenja i hemioterapije i sve ono sto sa njima dolazi.
Vidis dr bokice, samo nade, nade,nade...strasno je kad ti se zivot i buducnost zasniva samo na nadama a da pri tom ti nemas nikakav uticaj, nemas prostora da nista uradis da nadu pretvoris u stvarnost
Izvini, danas sam skroz mracna. ALI, kao sto neko rece - I OVO CE BITI NEKADA JUCE.
Hvala ti na javljanju. Drzi mi palceve.