Ja, Milicice, da sam na tvom mestu, isao bih samo na VMA. Znas sta je najvaznije? Da osecas da verujes stomatologu koji ti brlja po ustima. Ako tog poverenja nema, nema nista ni od zadovoljstva, ni od uspeha. Nisu losi ti lekari na VMA, igrom slucaja, znam ih dosta, i to licno. Za vecinu njih ne mogu reci ni jednu ruznu rec, sve i da hocu. Ali, ne slazem se da su sad privatnici osljari, i njih bas briga. Znas li koliko privatnih lekara izdrzava svoje porodice od svog rada? I znas li, da nema kao na VMA - u pola cetiri popodne - idemo kuci. Nego se titra svakom pacijentu, pazi na svaku rec, ne bira se ni radno vreme ni dan u nedlji. Jer, ako tu, na svojoj stolici ne zaradis lovu, nece ti je pukovnik dodeliti kroz platu prvog u mesecu. Ima skotova, kao u svakom poslu. Normalno je to. Ali, vremenom, ti lekari koji tako rade, ostanu bez posla, bez pacijenata, i, hteli ili ne, sami svoje ordinacije zatvore. A, skolu su ucili kod istih profesora, u istom gradu.
Ipak, koliko god mi hteli da priznamo ili ne, drzavne jasle dozvoljavaju i malo lezerniji odnos i malo vise slobode. U privatnoj praksi, ako omanes kod dva - tri pacijenta, i krene te los glas, slobodno kupi aparat za kokice i idi na Bulevar. Od stomatologije se neces 'leba najesti.
