Poznajem 6 ljudi kojima je tako pošlo za rukom da završe specijalizaciju - dvojicu fizijatara, jednog internistu, jednog otorinca, jednog opsteg hirurga i jednog kardiohirurga... Znači nije nemoguće...
Ali, nije bas ni sve tako sjajno. Svaki od njih je imao neku svoju računicu (više ili manje pametnu) i neku svoju priču u koju se (više ili manje uspešno) uklopio. Najbolje je prošao otorinac koji je dogurao do docenta (ali paramedicinskim putem ili-ti preko miraza), a najgore opšti hirurg koji nije dana radio hirurgiju posle specijalističkog. Kardiohirurg je na kraju otišao u inostranstvo i tamo se već nekako snašao, Jedan fizijatar i internista su imali sreće da relativno kratko čekaju adekvatan posao u matičnoj ustanovi, a drugi fizijatar je specijalističku ordinaciju čekao 15 godina.
Nemoj me pogrešno shvatiti, ali specijalizacija nije baš jednostavna stvar. Ako hoćeš stvarno nešto da naučiš to je jedan krvav posao (iz mnogo razloga, od kojih ti u ovom trenutku, većinu ne možeš ni pojmiti) i ako ga ne shvatiš smrtno ozbiljno, papir na kojem piše da si ti anesteziolog ćeš moći da okačiš mačku o rep. Mi smo mala zemlja, sa relativno malo specijalista i u srodnim kliničkim granama se svi više-manje međusobno poznajemo... Reputacija da si ti u bonici ili na klinici s-mene-na-uštap ti neće doneti nekog dobra u životu, a drugačije nećeš moći.
Kažem, teorijski je to mogće, a znam da je u praksi uspevalo... Ali isto tako znam da onima koji su tako uradili nije donelo ni ono što su inicijalno hteli.
Možda neka druga specijalizacija, ne baš anestezija - u kojoj si ti isključivo vezan za bolnicu, a privatluk je skopčan sa ogromnim rizicima (i posebnim zahtevima, pa i veštinama) za koje ti, objektivno odmah po završenoj specijalizaciji u Srbiji (pogotovo ako je otaljaš), nisi spreman... Sve u svemu, sretno