Hvala za mišljenje, ali da dam još nekoliko informacija:
1. Žena (66 god.) je imala uporne i jake bolove za koje se najpre sumnjalo da su reumatske prirode.
2. Inače se hrani prilično zdravo, mada gotovo da ne jede meso (ali) ni ribu, mleko tek u poslednje vreme uzima manje (zbog problema s masnoćama u krvi). Veći deo godine je u prirodi (na placu) i tada je fizički vrlo aktivna, a ne nedostaje joj ni sunca, da bi bila u deficitu s vitaminom D.
3. Osteoporoza (tj. osteopenija na samoj granici sa osteoporozom) ustanopvljena je osteodenzitometrijom.
E, sad, ja sam sklon da se složim sa sumnjama koje iznosite (i pre nego što ste ih izrekli), ali zar onda nije isto sa MNOGIM poremećajima? Ako bismo se vodili logikom da je nešto u nekim godinama normalno (tj. očekivano), ne bismo lečili ni hipertenziju koja se javi u višim godinama, ni povišene masnoće (koje takve mogu biti i u slučaju normalne ishrane), ni tromboze vena i ko zna šta sve ne još - molim - komplikacija starosti, tačka! Ionako se mora umreti!
A složićete se da je (skoro) svako negde genetski "tanak" - ti Japanci možda najpre imaju bolje gene, žive možda u boljem podneblju, ali se, naravno, i hrane zdravije - jedu, koliko znam, dosta ribe, mada ovaj Japanac govori da je jeo mnogo povrća...
Tako da se, mislim, postavljaju samo sledeća pitanja:
1. Jesu li ovi lekovi zaista efikasni, tj. zaustavljaju li oni ZAISTA proces osteoporoze (kažu da deluju inhibicijom osteoblasta - ćelija koje prirodno razgrađuju kosti), i ako jesu:
2. Postoje li neka neželjena dejstva (dugoročno)?
3. Koji lek odabrati, ako se već opredeljujemo da uzimamo neki preparat?
Detalje vezane za ovo pitanje dao sam u prethodnom postu.