Procitao sam Kristina malo i ja tvoje postove i zapazio sam kljucnu recenicu koja je odprilike glasila da zelis malo da se izjadas, e tako i ja...
Najpre moram da sacekam da se 1 prijatelj psiholog vrati u Srbiju, to ce biti u aprilu, koliko znam, da popricam prvo sa njim, da bar malo olabavim psihu. Posle toga cu svakako otici da izvadim krv, pa ili pukovnik, ili pokojnik, mada i dalje verujem posle svega da sam blizi drugoj opciji. Kada sam napisao da molim ljude da me obidju sa glupim komentarima, ciljao sam na to da nisam neko ko je imao armiju devojaka iza sebe, vec samo dve, bejah aktivan sportista, a upravo sada gasim cigaretu.
Pre mnogo godina sam isao sa drugom kod lekara "da mu drzim strah" jer je bio u slicnoj situaciji, mnogo laksoj i nasli su mu gonoreju cini mi se... Zato i jesam tako ziveo iz straha vrlo pazljivo punih 30-ak godina, ali eto, omaklo mi se jednom i to ce me skupo kostati kako stvari za sada stoje.
Uvecana bezbolna zlezda, koja je vidljiva kad okrenem glavu ulevo, bas ta zlezda koju vidim na vratu sa desne strane odprilike nekih 3-4cm, debljine kao mali prst, ujutru se zlezda malo smanji, ali uvece se opet poveca. Pogledao sam se malopre opet u ogledalo, malo bolje i na moju zalost, cvor je ipak prilicno vidljiv, a zlezda i cvor su takodje vidljivi veoma kad okrenem glavu ili podignem glavu u vis, ma bolje da nepricam, vidim i sam koliko je sati...
Ponovo sam poceo da ispiram usta sodom i vodom zbog jezika koji je pobeleo, mada imam belicast jezik od rodjenja, ali u strhu su velike oci, jedem med, pijem cajeve, alkohol eliminisan, nepreterujem u jelu kao nekad, suma sumarum, nisam ni senka coveka kakav sam bio i ujutru imam bas jaku zelju za spavanjem, jedva ustajem, nadam se da je to zbog niskog pritiska, mada realno, opet samo tesim samog sebe...
To sto sam razocarao sebe, premotavam film i cenim da mi je to prvi put, ako neracunamo jedno trkanje na auto putu
i po koje pijanstvo, malo da se nasmejem da neispadnem bas totalni kreten ovde, mada briga me i ako ispadnem, dakle briga me je sto sam razocarao sebe, ali sto sam razocarao par ljudi koji me zaista vole i koji su bili uz mene kada sam recimo bio na stakama i ponovo ucio da hodam (sportska povreda) e preko toga (poznajem sebe) verujem da necu moci da predjem, ako rezultat bude nepovoljan po mene.
Iako si ti optimista i zelis mi najbolje, ja ipak mislim suprotno, a tebi hvala na podrsci, nemas predstavu koliko mi ovo znaci, iako znam da mi se mnogi smeju dok ovo citaju, (briga me), meni je bar na trenutak lakse, a tebi Kristina, neizmerno hvala.