Proslo je 365 dana od poslednje hemo terapije. Moja lekarka kaze da je ta prva godina bez znakova bolesti izuzetno dobar znak.( Nakon prvog ciklusa hemo, bolest se je vratila posle 8 meseci, a nakon drugog – posle 4 meseca.) Danas, kada pomislim sta sam sve prosla za ove cetiri godine, imam osecaj kao da se sve to nije ni desilo. Mislim da svi imamo takav osecaj kada iza sebe ostavimo neki izuzetno traumatican period.
Karcinom je teska bolest i lecenje je neverovatno tesko i psihicki i fizicki. Svi mi, dok nam se to ne desi licno, ili dok ne oboli neko nama blizak, o karcinomu razmisljamo kao o smrtnoj presudi. O samom lecenju postoje kontraverze i predrasude. No, kada dodje do toga treba biti bistre glave i sve ono sto smo saznali u prolazu – zaboraviti. Zasto? Zato sto jedino zvanicna medicina moze da nam pomogne, da nas zaleci, izleci i podari nam jos nekoliko godina (ili desetina godina) zivota. Svesna sam da ce moj zivotni vek zbog velikog broja hemo terapija biti kraci, ali bez njih ove redove sigurno ne bih sada pisala.
Mnogi pisu o stetnosti hemo terapija, ali ako je odbijemo – kolika nam je sansa? Po mom misljenju – nikakva! Uostalom, lekovima lecimo upalu pluca, anginu, grip....... - zasto bi onda karcinom lecili na neki alternativan nacin!? Da li biste svoje dete koje ima bronhitis lecili na neki alternativan nacin ili bi ga odveli kod lekara? (Inace, ubedjena sam da medicinska mafija postoji, kao sto sam ubedjena i da su do sada mogli da pronadju lek protiv raka, ali im nije u interesu.)
Shvatam bol i ogorcenost onih ciji najblizi nisu preziveli, ali volela bih kada bi shvatili da nije zvanicna medicina ta koja ih je ubila vec karcinom koji je otkriven prekasno. Ok, desava se da neko umre u toku same hemo (imala sam prilike da budem prisutna u sobi kada se je to desilo mojoj cimerici), ali desava se i da neko umre nakon sto dobije injekciju penicilina.
U toku lecenja, sa svoje strane, ja sam pokusavala mnogo toga. Kada sam se razbolela promenila sam nacin ishrane (bez secera, mesa, mleka i mlecnih proizvoda). Nakon sto mi se je bolest prvi puta vratila presla sam na makrobiotiku (isla sam kod doktorke koja ima i dozvolu naseg Ministarstva zdravlja i medjunarodni sertifikat). Pored makrobiotickog nacina ishrane, svakodnevno sam radila meditacije, do-in masazu, dnevno boravila u prirodi po sat vremena pre i posle podne, isla rano na spavanje, gledanje TV i boravak za racunarom svela na minimum. I nakon cetiri meseca po zavrsetku hemo – bolest je bila tu! Naravno, uz sve to pila sam razne cudotvorne preparate za jacanje imuniteta. Cak mi je jedan lekar, koji inace reklamira preparate od medicinskih pecuraka i na TV i u pisanim medijima, rekao da ce me njegovi preparati izleciti i bez hemo terapije te da ce me povezati sa njegovom pacijenticom koja se je tako izlecila! Zamislite samo sta bi bilo da sam mu poverovala i odbila hemo!? Istina je da sam taj njegov preparat pila nakon sto sam zavrsila prvi ciklus hemo pa do prvog recidiva (punih 8 meseci, 16 kapsula dnevno).
Tada sam postala 100% uverena da je karcinom nemoguce izleciti na bilo koji drugi nacin sem hemoterapijom. Sve sto radimo na poboljsanju zdravlja ima smisla, ali je jednostavno nedovoljno da bi se izlecili od karcinoma.
Sta je bilo drugacije kod ovog poslednjeg lecenja u odnosu na prethodna dva? Cinjenica da sam hemo primala u onom vremenskom intervalu kako je to propisano! Sada sigurno mislite da je i normalno da se hemo prima onako kako je po protokolu. Uostalom, antibiotike moramo da pijemo na 6 sati, kako onda da hemo primamo drugacije!? Na zalost, to je moguce. Zbog velikog broja obolelih, smestajnih kapaciteta koji se nisu menjali, nije moguce da se ispostuje protokol. U prvom i drugom ciklusu terapije sam primala na 30dan, a nekada cak i na 31 dan. U trecem ciklusu sam primala tacno na 21 dan! Verujem da je to ono sto mi je pomoglo.
Zelela sam da danas sa svima vama podelim svoju srecu i da vam pozelim dug i zdrav zivot.
|