Joj Tatjana ubi me ova tvoja poslednja recenica.
Zao mi je, zao mi je kao da te poznajem. U stvari poznajem taj osecaj.
Neka sve ide redom, jeste da moze jos da pozivi ali barem ide redom. Dozivela je i unuke, deca su joj zbrinuta to je najveca sreca za roditelje.
Moja mama ih nije dozivela a bojim se da ni tata nece. Daj Boze da bude drugacije.
Znam da ti tudji bol ne smanjuje tvoj - hocu samo da kazem, ako i postoji pozitivna strana u svemu ovome, to je da je ona zaista srecna, ne mislim na bolest nego na svoju decu i unuke.
Zivot je takav, niko od nas nije vecan.
Moje je misljenje da joj ne govorite!!! Jer onda ce se pojaviti i psihosomatski problemi, zabolece je i ono sto je ne boli, klonuce duhom, mislim,... najbolje sto mozete je da za sada krijete istinu od nje. Nista se nece promeniti na bolje ako joj kazete, samo na gore!!!
Ne razumem taj deo za metastaze zar ih nece pokusati leciti? Sta je dobila od terapije kada je izasla iz bolnice? Sta su vama rekli doktori?
Ne treba se miriti sa time da je kraj, to niko ne zna, desavale su se i spontane remisije bolesti, prosto covekov organizam se sam odbrani i ozdravi. Pokusajte sve da joj barem produzite zivot. Ja bih svasta probala ne bih se mirila sa tom cinjenicom. Isla i kod drugog doktora ako treba.
Za dve dijagnoze do sada nisam cula.
Tatjana svi prolazimo kroz te faze, negiranje, bes, razocarenje i onda mirenje sa istinom. Samo, sto je napisao jedan doktor na ovom forumu, treba te faze svesti na razumnu meru jer niko od nas nije vecan.
Nadji neki ventil, ako ti se place, placi, isplaci se, nemoj da ti se tuga skuplja - manifestovace se na drugi nacin. Kroz neko organsko oboljenje, narodski receno - puci ces gde si najslabija. Imas problem sa pritiskom, pazi na svoje zdravlje i ti si mama, potrebna si svojoj deci. Izbaci tugu iz sebe. Moras izbaciti to iz sebe. Popricaj sa sinom, on tebe "oseca" deca osecaju roditelje, ne mora im se puno pricati. On je tuzan i sto si ti tuzna. Razgovaraj sa njim, vidi sta je to sto ga najvise muci, deca se cesto tada malo zapostave, nemoj da mu sve to ostane u uspomeni kao velika trauma, zivot je pred njima, a zivot ne stedi, ima on borbi ispred sebe mnogo za koje mu treba snaga. Ne vredi da tako pasivno zalite, porazbolevacete se. Zagrli muza i isplacite se zajedno, ne gutaj tugu...
Leto je blizu, doci cete uskoro, bice sa unucima, raduj se tome. Dozivece ona leto, bicete zajedno, nemojte se predavati sto se tice njene bolesti, kontaktirajte jos nekog onkologa, mora da postoji nacin barem da joj se zivot produzi. Razmisljaj u tom pravcu, borite se za nju, nemoj da se predajes!
|