To sa cigaretama i ja mislim da bi moglo biti dobro. Čak sam i ja u tom momentu kada sam tog čovjeka vidjela, se bavila mišlju da za sebe nabavim. Ali vujek nešto preče, a pogotovo tih dana. Možda se i ja sada angažujem po tom pitanju, za sebe.
Mi nismo dugo čekali. Ali kod nas je išla prvo hemioterapija, pa pauza od 3 nedelje, pa sledeća hemija.... A tek onda paralelno zračenje i hemija. Dakle, moj sin je išao po nekom drugačijem protokolu. Zašto, kako? Ne znam. Znam samo da mladi ljudi imaju najagresivnije lječenje, opet takav protokol. I njemu su pravili masku, i svima koji imaju veze sa glavom prave masku.
Dr, Nataša Jovanović! Žena, genije. Ne znam da li je bolji čovjek ili bolji stručnjak. Obožavam je. Ona je ta koja je uvjek tačno znala kako će se moj sin osjećati. Kada će mu biti dobro, kada mu neće biti dobro. Ni slučajno ne mislim da je vidovita, zato što je to znala unaprjed, već žena jednostavno zna svoj posao. Ni jednom nije bilo nikako drugačije, osim onako kako je ona rekla da će biti. Ja nemam dovoljno riječi hvale koje bih o njoj mogla napisati. I cijela radiologija je ljubazna i ima mnogo dobrih doktora. I stvarno mislim da se čovjek može njima prepustiti, koliko god je moguće ne razmišljati, već samo slušati i raditi ono što kažu.
Da, čovjek uvjek zaboravi nešto pitati, kada uđe u ordinaciju, pa makar to bila i opšta praksa. Ja kod doktora idem sa sveskom i sa napisanim pitanjima. Dakle onog časa kada mi nešto nije jasno, ja to zapišem i onda na razgovoru sa doktorom otvorim svoju sveščicu i čitam i pitam i zapisujem šta mi kažu. U tim danima nisam bila ništa u stanju pamtiti. Sve na papir. Masu stvari čovjek zaboravi. Uplašeni smo, a i to je normalno.
Samo zračenje traje u nekoliko navrata po nekoliko sekundi. Najviše vremena odlazi na pripremu, stavljanje maske, "šetanje" tog aparata oko pacijenta. U jednoj seansi zrači se nekoliko tačaka i najviše vremena odlazi na samu pripremu. Ni slučajno nije pola sata, iako neki pacijenti ostanu tamo po pola sata, ali to je priprema, namještanje ili ko zna šta. Hiljadu parametara se mora uskladiti.
Što se tiče tegoba, stalno je bilo nešto. Uvjek nešto drugo, ali kako je njemu išlo paralelno zračenje i hemija, ja ne znam šta je od čega. Mučnina, i temparatura je bilo. I bolova. Ali sve smo prijavljivali i sve je rješavano. I ništa od toga njima nije bilo iznenađujuće. Sve je to očekivano uz lječenje ovakve vrste. Poboljšanje dolazi tek nakon završene terapije, ne u toku terapije. U toku terapije čovjek se sve lošije osjeća. To ne pričam zato da biste se sad uplašili, baš suprotno, da se ne biste uspaničili kada dođu problemi, jer sve što je očekivano, je normalno i nije zabrinjavajuće. a opet ništa od toga ne mora biti, jer nema hemio terapije. To ja sad stvarno ne znam.
Čujemo se, samo hrabro.