Evo me kuci kod prijatelja u Beogradu pa da nabrzinu ispucam dojmove i najsvjezije informacije o operaciji...
Primljen 08. 03., ali ne u 08:30h kako pise na onom papiru nego, posto je bila guzva i ima puno toga da se obavi (predaja garderobe, akontacija, ovo-ono...), u sobu na 13. spratu stigao sam tek oko 13h.
Tokom dana me je pregledao jos jedan doktor, a poslije i dr. Bijelic (to je ta prilika kad se moze razgovarati s njim).
U sobi nas je bilo troje (obojica super likovi, tako da nam nije bilo dosadno), sestre ok, povremeno mjerenje temperature.
Od vecere, tj. od oko 18h nadalje ne smije se nista jesti ni piti, a sljedeci dan nakon vizite krecu operacije i onda, ovisno o rasporedu, budete na stolu ranije ili kasnije. Ja sam bio treci po redu i na stolu sam bio oko 10:45h.
Prije operacije dobije se injekcija za smirenje, onda ide kratka voznja do neke cekaonice ispred operacijske dvorane, a desetak minuta poslije i operacija.
Bio sam gotov za manje od sata i imao sam najbolji oporavak tamo (prakticki bez podljeva, za razliku od nekih koji su radili isto, a bili su crni kao da imaju naftne mrlje oko ociju), samo malo me bolio nos prvi dan i malo drugog, nikakvu mucninu pa cak ni poseban umor nisam osjecao, a i krvarenja skoro da nije bilo (nisam uspio posteno natopiti ni onaj prvi "jastucic" ispod nosa).
Uglavnom, mozda sam ja iznimka, ali meni je to sve skupa proslo iznimno lako.
Operacija je bila reseptorinoplastika uz elektrokauterizaciju donjih nosnih skoljki. Sve skupa bio sam u bolnici jedva 2 puna dana (pusten 10. 03. oko podneva) i to sam platio 40800 dinara. Kontrola za 7 dana, a tada je i vadjenje tampona i gipsa.
O izgledu i funkciji nosa zasad nemam pojma, o tom potom. Medjutim, sto se samog zahvata tice, ako je nekome strah jedina prepreka da to ucini, garantiram da se nema razloga bojati!
Sad odoh malo leci jer ce mi gips eksplodirati od zurenja u monitor.