Ja ne dozvoljavam da TV bude ukljucen bezveze (cujem da neko drzi TV samo da radi a niko ne gleda). Moja deca imaju ograniceno vreme pred TV-om i DVD-jem, kao i pred kompjuterom, a sve ostalo vreme ih teram napolje, bicikl, roleri, ili citanje, igranje sa lutkama i sl. Znaci, TV je ukljucen samo kad se gleda nesto konkretno, i onda se gasi.
Znam i ja ljudemkoji svom detetu daju pivo, cak i dim cigarete (mali je tad imao manje od 6 godina). I jos su mrtvi ponosni (otac, doduse, majka je prevelika tuka da bi uopste reagovala
) kako on zna da povuce dim??!!
Ja sam se zgrozavala (to su poznanici od neke rodbine, pa se vidjamo na nekim ruckovima i proslavama) a kad sam shvatila da u toj zaostaloj sredini mene gledaju kao palu s marsa, a njihovo dete koje pije i pusi sa odobravanjem, prestala sam da se mesam. Samo se sklonim, jer mi je to zbilja odvratno.
Ja isto mrzim kad dete treba da opsluzuje odrasle. Kad mojoj deci dodje drustvo, ja ih pozovem u kuhinju i dam njima da posluze svoje drustvo, jer se tako osecaju velike i bitne, ali nikad ne trazim i ne dozvoljavam da se bave kafom i takvim stvarima, jer mi je to opsluzivanje odraslih.
A o rucku ni pomena. Ja insistiram da ucestvuju u postavljenju stola, donosenju i odnosenju tanjira, casa, kao pomoc (jer ako svi rucamo, nisam ni ja sluga) isto i posle jela: svako treba da odnese svoj tanjir, casu i sl. Ali da dete kuva, to je besmisleno.