Doktore Ivice evo gde sam to nasla:
.Arhiva
BG Info
20 vrhunskih lekara o 20 najopasnijih bolesti (4)
Podmukli rak limfe
Klasični udžbenik za internu medicinu, biblija te vrste medicine, kaže da je 20. vek bio doba kardiovaskularnih oboljenja, a da se očekuje da 21. vek bude doba malignih bolesti.
- Zato su danas u svetu sva velika istraživanja okrenuta terapiji malignih bolesti, dok se kod kardiovaskularnih bolesti ide na prevenciju. Kod malignih bolesti, među kojima su i limfomi, teško je uraditi prevenciju jer se kod velikog broja kancera još ne zna razlog njihovog nastanka - kaže hematolog dr Darinka Bošković, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu i prvi čovek Instituta za hematologiju Kliničkog centra Srbije.
Limfomi su heterogena grupa bolesti limfnog tkiva, zahvataju sve delove organizma u kojima se nalazi limfno tkivo, znači ne samo limfne žlezde. Zasad se ne zna šta je uzrok njihovog nastanka. Dele se na dve grupe: Hočkinov i nehočkinski limfom. Dijagnoza se postavlja isključivo histološkim pregledom.
U populaciji je broj obolelih od Hočkinovog limfoma, približan broju obolelih od leukemije. Postoje studije koje njegovu pojavu povezuju sa infektivnim uzrocima, ali se smatra da ta veza još nije dokazana. Nehočkinski limfom predstavlja veliku grupu bolesti histološki različitih tipova, a kod nas su najčešći tipovi limfoma B krupnoćelijski i dobrodiferentovani ili, kako se još zovu, polikularni limfomi. Iz praktičnih razloga, dele se i na one koji imaju dobru, srednju i lošu prognozu toka i ishoda bolesti. Danas je kod nas kao i svuda u svetu izrazito povećanje broja bolesnika od nehočkinskih limfoma. Kao što se ne zna uzrok, ne zna se ni razlog relativno naglog širenja ove vrste bolesti. Jedino je dokazano da se češće javlja u ruralnim sredinama. Postoje pretpostavke da bi uzroke širenja nehočkinskih limfoma valjalo tražiti u sve široj primeni hemijskih sredstava u poljoprivredi ili u virusnim mutacijama.
- Ništa se, međutim, ne smatra dokazanim, iako se ogromna sredstva ulažu u molekularnobiološka istraživanja u hematoonkologiji. Otkrivene su jako velike promene koje se dešavaju na nivou gena, ali se ne zna šta dovodi do tih promena. Kod nas je tokom prošle godine samo na Institutu za hematologiju Kliničkog centra Srbije bilo 180 novih bolesnika sa nehočkinskim limfomima, a pretpostavlja se da je broj novih bolesnika koji su lečeni u drugim centrima bar još toliki. Na beogradskom institutu je bilo i pedesetak novih bolesnika od Hočkinovog limfoma, nešto više nego što je uobičajeno - navodi dr Bošković.
Čim bolesnik primeti neku uvećanu limfnu žlezdu, čije uvećanje ne može da poveže sa, na primer, istovremenim bolovima zuba, odmah treba da se javi lekaru. To su bezbolne žlezde, a i svi laboratorijski testovi u početku mogu biti negativni. Najvažnije je i neophodno brzo uraditi histološku dijagnozu.
- Ja svojim studentima uvek govorim da je bolje da pacijent ima jedan mali rez, da se izvadi žlezda ako je uvećana, nego je pratiti i pustiti da raste, pa da se proširi. Takođe nije dobro, a nije retko, davati na veliku i tvrdu žlezdu antibiotike ili se premišljati da li je od zuba ili nečeg sličnog. Posle sedam, osam, deset dana od kada je primećena uvećana žlezda, ako se povećava ili se ne smanjuje, treba je izvaditi ili celu ili samo parče i uraditi histološku analizu jer je, naglašavam, kod limfoma najvažnija rana dijagnoza. Od nje zavisi preživljavanje bolesnika. U prvom kliničkom stadijumu prognoza za preživljavanje je dobra, ali je u četvrtom stadijumu kada je već zahvaćena i koštana srž veoma loša - kaže dr Bošković.
Nekada bolesnik dođe sa ogromnom tumorskom masom koju uopšte nije primetio. To se događa, recimo, kada ne primeti da su mu se povećale limfne žlezde u grudnom košu i kada uoči problem tek pri većem fizičkom naporu, kada oseti gušenje.
- Ove bolesti su podmukle, posebno ako se ne radi o perifernim limfnim žlezdama. Ako su u grudnom košu ili u trbuhu, nekada je teško u početku otkriti postojanje limfoma. Bolovi praktično ne postoje, osim ako neka uvećana limfna žlezda ne vrši direktan fizički pritisak na neki nerv. Kod Hočkinovog limfoma posebno, one bivaju i tvrde. Svako bezbolno uvećanje žlezda je opasno. Gde god žlezda boli, to znači da je u pitanju neko zapaljenje - objašnjava dr Bošković.
Najveći procenat izlečenja i najveći progres u lečenju malignih bolesti, kada je u pitanju hemoterapija, a ne hirurške intervencije, postignut je kod limfoma, posebno kod Hočkinove bolesti.
- Kada sam ja bila student medicine, sve ove bolesti su bile praktično smrtonosne, znači niko nije bio izlečen ni od Hočkinove bolesti, ni od nehočkinskog limfoma. U prethodnih tridesetak godina terapija je toliko uznapredovala da se danas bolesnici od Hočkinovog lmfoma u prvom stadijumu bolesti mogu izlečiti sa preko 90 odsto verovatnoće samo lokalnim zračenjem ili kratkom kurom citostaticima. Kada se otkrije u četvrtom stadijumu, kada su već zahvaćeni jetra i kosti, procenat preživljavanja je manji od 50 odsto. Drugačiji su nehočkinski limfomi. Membrane patoloških ćelija kod ovih bolesti imaju određene antigene koji nose oznaku CD20. Postoji lek koji se u različitim zemljama zove „maptera“ ili „rituksimat“, koji sadrži antitela za ovaj antigen i koji u kombinaciji sa specifičnom hemoterapijom predstavlja danas takozvani zlatni standard u lečenju takvih bolesnika. Sa ovom terapijom bolesnici sa B krupnoćelijskim nehočkinskim limfomom u prvom stadijumu imaju 80 odsto šansi da preko pet uzastopnih godina ne pokazuju znakove bolesti, što se onda smatra izlečenjem. Kod ovog nehočkinskog limfoma u četvrtom stadijumu, kada on zahvati koštanu srž, prognoze su veoma loše jer prelazi u jednu vrstu leukemije, pa se tada tako i zove, limfom leukemija - kaže dr Bošković.
Polikularni ili dobrodiferentovani limfom se zasad smatra neizlečivim ali je bolest dugotrajna, pa bolesnici ponekad prožive i normalan životni vek. On se smatra bolešću sa niskim stepenom rizika, pa se veoma skupi lekovi koriste uglavnom u kasnijim stadijumima da bi bolesnicima bio omogućen pun, kvalitetan život.
- Danas se, ne samo kod ove vrste kancera, sve više govori ne samo o izlečenju nego i o kvalitetu života. Bolesnici koji se leče najsavremenijim protokolima mogu da rade, mogu da žive normalno u svojim porodicama. Psihičko stanje, pozitivan odnos prema lečenju, kod svih malignih bolesti, a posebno kod hematoloških oboljenja, jednako je značajan kao svi naši lekovi.
Dokazano je da bolesnici koji imaju, kako mi to kažemo, pozitivan odnos mnogo bolje prolaze i da im se mnogo ređe javljaju recidivi.
- Kod limfoma su najvažniji rano otkrivanje, jako dobra dijagnostika, to su posebne laboratorije, terapija koja nimalo nije jeftina, ali koja obećava izlečenje i normalan kvalitet života - upozorava dr Bošković.
Nehočkinski limfom se pojavljuje slično Hočkinovom, zahvata limfno tkivo, povećavaju se limfne žlezde, nema bolova. Bolesnik i kod jednog i kod drugog limfoma može da oseti malaksalost, gubitak apetita, da se lako i više zamara, da ima male temperature. Međutim, ovi, takozvani opšti simptomi kod limfoma ukazuju na bolest koja je već progresirala. Ako bolesnik stalno kašljuca, na primer, to može između ostalog da ukaže na limfom u tkivu grudnog koša i tada bi trebalo napraviti jedan snimak pluća.
Takozvani dobrodiferentovani, polikularni nehočkinski limfomi češće se javljaju kod starijih osoba, a slabije diferentovani, krupnoćelijski su češći kod mlađih osoba. Limfomi imaju dva pika, prvi je u trećoj deceniji života, a drugi nakon pedesete godine života. Kod svih limfoma neuporedivo su bolje prognoze kod mladih osoba. Kod bolesnika sa Hočkinovim limfomom starost veća od 40 godina smatra se lošim prognostičkim parametrom.
- Mi imamo dobre kadrove koji su sposobni za kvalitetnu dijagnostiku. Nemamo, međutim, dovoljno reagenasa i primorani smo da jedan broj bolesnika pošaljemo u privatne laboratorije, jer bez prave, precizne dijagnoze nema lečenja. Te analize koštaju nekoliko hiljada dinara i mi na to moramo da upozorimo naše pacijente - zaključuje hematolog dr Darinka Bošković.
|