Hvala ti na odgovoru, sad tek znam kako je tvojoj drugarici. Pojacan stres izaziva pojacane simptome. Ne znam da li je trudnoca bila planirana ili ne u svakom slucaju to je bio stres za tvoju drugaricu, a kad ju je napustio decko - novi.
Koliko shvatam ona je imala agorafobiju i panicni poremecaj, a zasto je on pio sedative ?
Zabave radi ?
U najkriticnijem periodu je bila pod velikim stresom - neizvesnost u svakom pogledu i nije mogla da izrzi bez lekova.
Mozda nije bila svesna koliko su stetni po bebu, pa ih je pila ?
I ja joj savetujem da prekine sa dojenjem, te doze za nju jesu "damske", ali koliko beba ima kilograma 3 ili 4 ? Za bebu su dzinovske i nanece joj stetu, a mnogo manja je steta ako predje na vestacko mleko, beba nece dobiti sve sto se moze dobiti majcinim mlekom, ali bar nece dobiti ni ove stetne supstance iz leka.
Ja sigurno necu piti lekove od trenutka kada pocnemo da vodimo ljubav u plodnim danima, bez zastite, znam da ce biti tesko, ali izdrzacu.
Skidanje sa rivotrila u okviru kognitivno - bihejvioralne terapije podrazumeva postepeno ukidanje doze, od 20 % nedeljno, uz istovremeno izlaganje pacijenta onim mestima koja su za njega neprijatna.
Npr. ako se boji lifta, skida se, a istovremeno dobija zadatke da ide liftom... 1, 2, 3 sprata i tako dalje.
Ako se boji otvorenog prostora, postepeno izlazi i udaljava se od kuce sve vise i vise, a onda ide na mesta kao sto su trzni centri, buvlje pijace, podzemni prolazi , podzemna zeleznica, drugi grad.
Ovo je najbolje raditi uz terapeuta, ali neko ko je prosao sve sa terapeutom, ako nema novca da plati moze da proba i sam.
KB terapija podrazumeva da se simptimi prihvate, npr. idete i mislite da cete da padnete, vi nastavite da idete i napad prodje, ili stojite i cekate bus, noge odbijaju da slusaju, ali vi stojite na jednoj nozi.
Ovo pomaze i pacijent se skine.
Na kraju terapeut kaze da ce se simptomi pojacavati sa pojacanjem stresa i da ce se vracati.
Postoje studije, ja ih sad nemam, koje kazu koliki se % pacijenata obratio lekaru nakon prve godine, posle terapije, nakon druge godine, trece... Ispada da se pacijenti samo zalece, a onda ponovo na terapiju.
Ne znam da li postoji gurpa koje se izlecila i nije se ponovo obratila terapeutu ?
Postavljaju se pitanje kakav je bio kvalitet zivota onih koji nisu uzimali lekove, da li su bili anksiozni, a oni koji se nisu javili lekaru, da li su jednostavno otisli kod drugoga ?
Ja sam znala sve ovo, bez leka sam tada, posle terapije uspevala da funkcionisem, ali jedva. Pitala sam se sta zelim kvalitetan zivot, jer sa rivotrilom ga imam, mogu da funkcionisem kao i ranije ili neprestane simptome i borbu sa njima ? Covek lako poklekne, a zivot je jedan, zasto ga provesti uz simptome, kad postoje lekovi ?
Ne treba reci koliko sam vremena provela po forumima, procitala sam recenicu koju je jedan psihijatar rekao pacijentkinji :"Budi srecna sto ti lekovi deluju, moze da ih pijes i narednih 20 godina." Eto jednog stava, pretpostavljam da je ovo bio provincijski doktor, mozda ne ni psihijatar, koji nije imao pretenzije da ulazi dublje u problem.
Mozda je znao da ce mu se pacijent vratiti nako sto ga skine s leka i imamo "vrzino kolo".
Da, skidanje sa lekova kognitivno - bihejvioralnom terapojom jeste "vrzino kolo", pacijetnt se skine i obrati lekaru ili u goroj varijannti zavrsi na hitnoj pomoci, gde ga nakljukaju tabletama i sta se time postiglo ?
Rivotril je antiepileptik, doze koje tvoja drugarica uzima uzimaju deca do godinu dana bolesna od epilepsije 0.5 do 1 mg dnevno.
Medjutim ta deca MORAJU da uzimaju lek, a bebica tvoje drugarice vise ne mora kroz mleko.
Ako se Garfild ukljuci u temu, volela bih da nam da misljenje o stetnosti ovako malih doza po jetru i bubrege odraslog coveka, zavisi preko kog organa se rivotril izlucuje.
Skrenula sam sa teme, ali jasno mi je kako je bilo tvojoj drugarici, a kad imas uz sebe flasicu sa lekovima posegnes lako ka vecoj dozi od one koja je propisana na pocetku. Ne treba zaboraviti ni fenomen tolerancije koji se javlja kod svih anksiolitika - benzodiazepina, vremenom moras uzeti vecu dozu da bi postigao isti efekta koji si dobio na pocetku sa manjom.
Ona se vratila na onu dozu koju je pila kada je dobila panicne napade.
Ja dobro funkcionisem za 2 mg rivotrila, podeljenog u 2 doze, jednu popijem ujutro, a drugu oko 16 - 17, kada vidm da dejstvo prve pocinje da iscezava, ali mogla bih da smanjim i na 3 X 0,5, a onda izbacim jednu od tih doza, a ove druge dve smanjujem do ukidanja.
I onda mi nece biti dobro, jer cu biti pod stresom, cekacemo da vidimo da li smo uspeli da napravimo bebu, a ako muz ne bude imao posao, onda dodatni stres, jer njemu nece biti dobro.
Nas problem je organizacione prirode, ne vidim kako ga resiti, osim da moj muz napusti posao, ali ako je to jednino resenje...
Hvala ti na odgovoru, pozdravi drugaricu, sad kada beba nije u stomaku, ne mora da prekida sa rivotrilom, neka prekine dojenje.
Malo je duzi post, ali pokusala sam da objasnim ljudima da je jako tesko skinuti se sa rivotrila, usvari to se nekako i uradi, ali onda zivotne situacije koje provociraju napade dovode za posezanja za lekom.
_________________
|