Necu da ulazim u dalju raspravu i to ne zato sto smatram da ste u pravu, vec mislim da nema smisla, ipak ste Vi lekar i ja Vas poshtujem, ako nishta onda zbog toga shto ste posvetili zhivot toj plemenitoj stvari, ipak, boli me chinjenica da je toliko tih nesavesnih lekara koje ste Vi gore samo pomenuli... I mozhda se chak nesavesnim lekarom mozhe nazvati i lekar koji brani pacijentu da uzima lekove iz prirode. Ja ne kazhem da ne treba uzimati i prepisanu terapiju ali uz nju uvek i prirodne lekove..
Ja sa svojih VRLO MALO godina imam sedmogodishnje iskustvo sa lekarima, lekovima,prirodom..
Gde ja da tuzim one nesavesne lekare koji su dve godine moje upaljene zhlezde nazivali zaushcima?! Shest meseci ukochen vrat promajom, moju alergiju koprivnjachom,ruke koje menjaju boju pubertetom,moje upaljene zglobove pubertetom,moju ne volju za zhivotom pubertetskom depresiom, a vec moju roze boju, moje suve oci i nemogucnost gutanja i brojne druge stvari objashnjavali sleganjem ramena iako su simptomi bili vrlo jasni i cisti kao suza... Jel i Vama doktore ovo, gore navedeno,lici na pubertet?
Meni lici na to da sam mogla da izgubim zhivot da je potrajalo malo duzhe, samo malo duzhe... Da nismo "potegli veze" kod nekih "vishe savesnih" lekara...
Sada se lechim,srecna sam,samo mi ruke menjaju boju. Uspeshna sam, normalno izgledam,jaka sam,imam lep i normalan zhivot, ili mozhda lepu i normalnu mladost.Uzimala sam terapiju,kao i svi ljudi na Institutu na kom se lechim. ALi nije postignut uspeh kod svih njih kakav je kod mene. Verujem da je to zbog tona i tona voca, okeana chajeva razne vrste, bezbroj biljnih preparata i pre svega jake volje za zhivotom i jake ljubavi prema porodici.
Nemoj da ste takvi doktore,dajte svojim pacijentima lek koji im treba(ipak 21.vek je,medicina je napredovala) ali recite im pored toga da uzimaju neke chajeve,neke vitamine,ulijte im volju, zhelju, snagu. Topla rech mnogo znachi sa Vashe strane,verujte mi. A i chuda se deshavaju, kazhite to i onom najbolesnijem.
Izvinite ako sam malo otishla u offtopic, ali zanela sam se. I takodje zhelim da se izvinem Vama ako sam bila malo grublja, nije bilo namerno. Iako ja nemam maligdno oboljenje, hocu da kazhem svim ljudima koji imaju rak da treba da se bore, da ne treba da gube nadu, mada su to verovatno culi vec bezbroj puta... Da uzimaju svoju terapiju, ali da uzimaju i prirodne lekove, koji im verujte mi, nece nashkoditi.
|