. To je od moje prijateljice ,,decko,, 
i ne zna ga dugo pa joj glupo da ga pita. Naravno, kad tad ce morati pitati ga, ali u medjuvremenu da li neko moze da mi kaze sta bi to moglo biti? Hvala unapredtek tako zaspi
Moderatori: mr ph. Silvio, ModeratA, moderato, admin, vlada99
tek tako zaspi
Zna li neko sta bi moglo biti u pitanju, kada covek 51 godina, tek tako zaspi. Dakle gleda tv i samo na tren se iskljuci totalno. Znaci ,,spava,, minut, onda se opet probudi i sve tako. E sad, to i nije tako cudno. Mislili smo umor, godine...Medjutim,covek gleda slike na fotoaparatu i pritiska dugme i samo odjednom zaspi, prijateljica ga cimne i on kao da nista nije bilo nastavi da pritiska dugme na fotoaparatu i gleda slike. Ona mu nije ni pomenula za to, neprijatno joj je. Niti on govori o tome, stice se utisak kao da i on nije potpuno svestan toga. Ali stvarno je cudno, covek se samo odjednom iskljuci i na par sekundi kao zaspi . To je od moje prijateljice ,,decko,, i ne zna ga dugo pa joj glupo da ga pita. Naravno, kad tad ce morati pitati ga, ali u medjuvremenu da li neko moze da mi kaze sta bi to moglo biti? Hvala unapred
. To je od moje prijateljice ,,decko,, i ne zna ga dugo pa joj glupo da ga pita. Naravno, kad tad ce morati pitati ga, ali u medjuvremenu da li neko moze da mi kaze sta bi to moglo biti? Hvala unapred-
sludjena mama
- Stalni član
- Postovi: 1893
- Pridružio se: Čet Avg 28, 2008 10:24 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
narkolepsija je bolest spavanja a simptomi su prekomerna dnevna pospanost s nesvesnim epizodama spavanja danju,poremecenim nocnim spavanjem te epizodama iznenadne slabosti ili gubitka misicnog tonusa.
neki od ovih bolesnika dozivljavaju epizode misicne paralize i/ili halucinacije za vreme usnivanja ili budjenja.
lecenje je simptomatsko,leci se stimulirajucim lekovima.misicne slabosti,halucinacije i paralize se lece antidepresivima.
simptomi bolesti se mogu javiti posle nekog prepoznatljivog stresa!
moj deda ima istu bolest a simptomi su se javili posle smrti mog trogodisnjeg brata od strica,pre dve ipo godine!
neki od ovih bolesnika dozivljavaju epizode misicne paralize i/ili halucinacije za vreme usnivanja ili budjenja.
lecenje je simptomatsko,leci se stimulirajucim lekovima.misicne slabosti,halucinacije i paralize se lece antidepresivima.
simptomi bolesti se mogu javiti posle nekog prepoznatljivog stresa!
moj deda ima istu bolest a simptomi su se javili posle smrti mog trogodisnjeg brata od strica,pre dve ipo godine!
-
tamaraft
- Stalni član
- Postovi: 6556
- Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 1:32 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Planeta Zemlja
Poremećaji spavanja
Budite li se umorni i neispavani? Taj neugodan osjećaj prati vas cijeli dan? Možda patite od poremećaja spavanja. Važno je znati da osjećaj pospanosti i težine u nogama i očnim kapcima koji se proteže cijeloga dana nije normalan, a činjenica da se netko uvijek tako osjeća ne znači da je to stanje u redu.
Problemi sa spavanjem
Primarni i sekundarni poremećaji spavanja
Nesanica ili insomnija
Apnea kod spavanja
Sindrom nemirnih nogu
Narkolepsija
Medicinski uzroci nesanice
Normalno stanje je uvijek se osjećati odmoreno nakon buđenja i zadržati taj osjećaj tijekom dana.
Sljedeća stanja upućuju na poremećaj spavanja:
* buđenje s osjećajem umora nakon sedam ili osam sati spavanja
* spontano padanje u san za vrijeme sastanaka i društvenih događanja
* neugodan osjećaj gmizanja i trnci u nogama praćeni neodoljivom potrebom za pomicanjem nogu, pogotovo ukoliko se javljaju nakon lijeganja u krevet
* vrlo glasno hrkanje i nemiran san
Ukoliko je bilo koje od tih stanja prisutno možda se radi o poremećaju spavanja ili nekom medicinskom stanju povezanom s tim poremećajem, čije izlječenje čovjeku može u zaista promijeniti život.
Za zdravlje čovjeka nije važan samo dostatan broj sati sna, jednako važna je i njegova kvaliteta. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Za vrijeme određenih faza i razdoblja ciklusa spavanja luči se cijeli niz hormona i drugih tvari koje pomažu u regulaciji metabolizma i ostalih čimbenika koji utječu na zdravstveno stanje. Promjena strukture sna može dovesti do osjećaja umora i pospanosti, pa čak i povećati rizik od nastanka cijelog niza ozbiljnih medicinskih stanja.
Valja razlikovati probleme sa spavanjem, primarne poremećaje sna, te poremećaje sna koji su uzrokovani nekim medicinskim stanjem.
Problemi sa spavanjem
Problemi sa spavanjem često nastaju zbog loše higijene spavanja, odnosno loših navika. Radi se o navikama i čimbenicima okoline na koje se može utjecati i koje je moguće kontrolirati. Ovdje spadaju pušenje, konzumiranje alkohola ili kofeina, intenzivno vježbanje ili konzumiranje velikih obroka hrane prije spavanja. Tu su također i umor uzrokovan promjenom vremenskih zona prilikom putovanja i psihološki stresovi koji dovode do otežanog uspavljivanja ili spavanja, poput rokova na poslu, ispita, bračnih konflikata ili poslovnih kriza. Ove probleme je moguće ublažiti osmišljavanjem i provođenjem dobrog programa higijene spavanja.
Primarni i sekundarni poremećaji spavanja
Primarnih i sekundarnih poremećaja spavanja ima više od 85, no najčešći su nesanica ili insomnija, apnea kod spavanja, sindrom nemirnih nogu i narkolepsija.
Nesanica ili insomnija
Najčešći simptomi nesanice su pospanost, umor, poremećaj koncentracije i pažnje, bolovi u mišićima, depresija i stanje pretjerane osjetljivosti poput osjećaja napetosti, zabrinutosti ili nervoze.
Često se dešava da čovjek ne može navečer zaspati, a s druge ga strane san uhvati ispred televizora, za vrijeme gledanja filma, čitanja, pa čak i za vrijeme vožnje automobila.
Radnje za koje se smatra da pomažu uvođenju u san mogu čak imati suprotan učinak i otežati problem, a tako djeluje i samo očekivanje da će san biti loš. Sve to su neugode, jadi i opasnosti nesanice.
Mnogi ljudi ponekad pate od privremene nesanice koja traje nekoliko dana ili tjedana. Uzroci takve nesanice najčešće su uobičajene životne situacije poput nekog stresnog događaja, emotivnog stresa, bolesti ili akutne boli, poremećaja u higijeni spavanja ili poremećaji dnevnog ritma.
Takva privremena nesanica obično nestaje kada nestane i njezin uzrok.
Apnea kod spavanja
Apnea je prestanak disanja koji može trajati 10, 20 ili 30 sekundi, nakon čega čovjek počne grčevito hvatati zrak. Taj se ciklus može ponavljati cijele noći, a da spavač toga nije ni svjestan, ali se ujutro budi suhih usta, s glavoboljom i mamurlukom. Također je moguća pospanost tijekom dana, te značajan gubitak pamćenja, otežana koncentracija, poremećaj pažnje, ćudljivost i ostali problemi.
Postoje dvije vrste apnee: opstruktivna i središnja. Kod opstruktivne apnee dolazi do suženja grla za vrijeme spavanja što onemogućava protok zraka kroz dišne putove. Kada padne razina kisika mozak šalje poruku "probudi se i diši." Te epizode mogu se javiti čak i do 100 puta u jednom satu. Središnja apnea je puno rjeđa, javlja se u samo 10% slučajeva, uzrokovana je time što mozak ne šalje signal za disanje, a prati različite srčane i neurološke poremećaje.
Ovaj poremećaj javlja se u 2% žena i u 4% muškaraca srednjih godina, dakle njegova učestalost je ista kao učestalost šećerne bolesti ili astme. Također je primarni čimbenik rizika za nastanak visokog krvnog tlaka. Na sreću, ukoliko se postavi točna dijagnoza, apneu je moguće uspješno liječiti putem fizikalne ili mehaničke terapije, kirurškog liječenja, te nespecifične terapije.
Fizikalna ili mehanička terapija uključuje primjenu zraka pod tlakom koji se putem maske ili nosnog nastavka upuhuje u dišne putove i drži ih otvorenima tako da zrak slobodno cirkulira. Druga mogućnost je primjena naprava koje jezik i donju vilicu drže u položaju prema naprijed, što kod lakšeg oblika apnee sprječava sužavanje dišnih putova. Naprave se izrađuju za svakog pacijenta posebno, a obično ih postavljaju zubar ili ortodont.
Kirurško liječenje sastoji se u uklanjanju tkiva poput krajnika, trećeg krajnika, nosnih polipa, te strukturalnih deformacija koje mogu zatvarati dišne putove. Postoje različiti postupci, ali ni jedan nije u potpunosti učinkovit niti bez rizika. Također je vrlo teško predvidjeti rezultat kirurškog zahvata, te moguće popratne pojave.
Nespecifična terapija odnosi se na biheviorističke aspekte koji mogu biti važan dio programa liječenja. Neki od primjera ove vrste terapije su smanjenje tjelesne težine kod pretilih ljudi, što može dovesti do smanjenja broja epizoda apnee. Također pomaže izbjegavanje konzumiranja tvari poput alkohola i tableta za spavanje, koje povećavaju vjerojatnost pojave produženih epizoda apnee. Neki ljudi pate od apnee samo kada leže na leđima, pa se uz pomoć jastuka ili neke naprave koja im pomaže da leže na boku problem može smanjiti.
Sindrom nemirnih nogu
Oko 15% ljudi, posebno kada je vrijeme za spavanje, u nogama osjeća trnce, unutarnji svrbež ili grčeve, praćene neodoljivom potrebom da uklone te neugodne osjećaje energičnim pomicanjem nogu. Ovo su klasični simptomi sindroma nemirnih nogu koji onemogućava padanje u san, a također može čovjeka buditi iz sna, tjerajući ga da šetnjom olakša neugodu. Iako se ne smatra medicinski ozbiljnim stanjem, simptomi ovog poremećaja mogu biti različite jačine, od neugode do ozbiljnih smetnji koje značajno utječu na život osobe koja od njega pati.
Većina ovih ljudi također pati od poremećaja koji se sastoji u povremenom nekontroliranom pokretanju nogu, odnosno pokretanju prstiju, stopala, ponekad koljena ili kuka, koje se ponavlja za vrijeme spavanja. Često se javlja u obliku kratkih trzaja mišića, naglih pokreta ili savijanja noge.
Jednako kao i kod apnee za vrijeme sna, spavači ne moraju biti svjesni da ovi poremećaji ometaju njihov san i vrlo ih često tek njihovi partneri ili partnerice upozore na njihovu pojavu. Važno je imati na umu da oba poremećaja mogu biti vezana uz niz drugih medicinskih stanja, uključujući anemiju zbog pomanjkanja željeza. Stoga svakako treba zatražiti liječničku pomoć.
Osobe koji pate od sindroma nemirnih nogu obično dobro reagiraju na terapiju, ali s obzirom na to da se simptomi mogu javljati sporadično i sa spontanim remisijama stalno uzimanje lijekova opravdano je samo ukoliko se simptomi javljaju najmanje tri noći u jednom tjednu. Terapija se dobiva isključivo na liječnički recept i potrebno ju je provoditi pod liječničkim nadzorom.
Narkolepsija
Sindrom narkolepsije karakteriziran je spontanim padanjem u san. Prvi simptom je obično pretjerana pospanost tijekom dana. Radi se o neodoljivoj želji za spavanjem u trenutku kada osoba želi biti budna. Narkolepsija je povezana s katalepsijom, iznenadnom slabošću ili paralizom često izazvanima smijanjem ili nekim drugim intenzivnim osjećajem, zatim paralizom u snu, vrlo zastrašujućom pojavom u kojoj je čovjek napola budan ali se ne može pomicati, te halucinacijama, odnosno vrlo zornim i zastrašujućim snovima koji se javljaju na početku ili pred kraj sna. Osoba također može pokazivati znakove automatskog ponašanja, odnosno izvođenja rutinskih ili dosadnih zadataka, čega se kasnije ne sjeća u potpunosti.
Ovaj poremećaj može se liječiti bihevioristički ili putem lijekova. Bihevioristička terapija uključuje izbjegavanje rada u smjenama, izbjegavanje konzumiranja teških jela i alkohola, poštivanje rasporeda noćnog spavanja, te strateški raspoređene dnevne odmore. Lijekove treba davati kontrolirano, njihova doza mora biti individualizirana, a propisuju se stimulanti kojima se pokušava povećati razina pažnje, te antidepresivi kojima se kontroliraju gore navedena stanja vezana za narkolepsiju.
Medicinski uzroci nesanice
Nesanica može biti uzrokovana cijelim nizom medicinskih stanja, bolovima, pa čak i nekim lijekovima, a loša higijena spavanja dodatno je otežava. Ukoliko je neko medicinsko stanje uzrokovalo nesanicu, njezino je liječenje vezano u prvom redu uz liječenje tog stanja. Veza između različitih medicinskih stanja i poremećaja sna vrlo je složena i obostrana i nije u potpunosti jasno kako ti različiti čimbenici međusobno djeluju. Međutim, postizanje što boljih terapijskih učinaka ovisi i o komponenti sna, o kojoj svakako treba voditi računa. Stoga je vrlo važno liječnika obavijestiti o poremećajima sna koji mogu otežati znakove primarne bolesti, kako bi ih on mogao uključiti u cjelokupni plan liječenja.
* Depresije su gotovo uvijek povezane s poremećajima sna. Ljudi koji pate od tjeskobe mogu imati poremećaje sna uzrokovane prisilnim mislima, nemogućnošću da se opuste, opsesivnim osjećajem brige i pretjeranom mentalnom aktivnošću. Bipolarni, panični i psihijatrijski poremećaji također su povezani s poremećajima sna.
* Bol uzrokovana artritisom i drugim reumatskim bolestima, karcinomima i različitim neurološkim poremećajima poput neuropatije uzrokovane dijabetesom, obično izaziva nesanicu. Želučani i crijevni poremećaji kao što su refluks želučanog sadržaja i čir na želucu, te stenokardija uzrokovana bolešću srca, mogu izazvati bolove u prsima čija je posljedica buđenje po noći. Pored toga se za vrijeme određenih faza sna mogu pojaviti cluster glavobolje uzrokovane nedostatnim spavanjem.
* Ostale bolesti koje često imaju noćne simptome i tako mogu uzrokovati nesanicu su učestali nagon na mokrenje uzrokovan povećanom prostatom, otežano disanje uslijed kongestivnog zatajivanja srca i emfizema, nepokretnost uzrokovana paralizom ili Parkinsonovom bolešću, povećana štitnjača, moždani udar, te alkoholizam.
* Još jedan važan razlog zbog kojeg liječnika treba obavijestiti o poremećajima sna je to što ti poremećaji mogu biti uzrokovani ili otežani uzimanjem lijekova poput antidepresiva, lijekova za regulaciju povišenog krvnog tlaka, lijekova za regulaciju srčanog ritma, antibiotika, antihistaminika, bronhodilatatora, lijekova za stimulaciju središnjeg živčanog sustava, kortikosteroida, lijekova protiv zatvora, diuretika, nesteroidnih lijekova s protuuopalnim djelovanjem, i drugih.
Nesanica se obično liječi na dva načina: primjenom lijekova ili biheviorističkih strategija za uspavljivanje.
U medikamentozno liječenje spada uzimanje hipnotika koji ne spadaju u grupu benzodiazepina, koji brzo djeluju, ne izazivaju poremećaj strukture sna ili njegove kvalitete, te ne izazivaju ovisnost. Ostale hipnotike bi trebalo koristiti samo kod određenih pacijenata jer se radi o jakim lijekovima koji imaju snažan učinak na kvalitetu sna i mogu izazvati teške popratne pojave, uključujući pospanost tijekom dana i stvaranje ovisnosti. Ponekad se koriste i neki od lijekova protiv depresije koja je često povezana s nesanicom, čija je popratna pojava sedacija.
Biheviorističke strategije uključuju ograničavanje spavanja, odnosno mjesta na kojem se spava. Osnovna ideja je da se spava isključivo u krevetu, te da krevet služi samo za spavanje. Nije dobro satima ležati budan u krevetu. Ukoliko se ne zaspi u roku od otprilike 25 minuta, bilo bi dobro ustati i raditi nešto što smiruje, poput čitanja knjige. Na taj će se način smanjiti neugodna asocijacija na krevet u kojem se ne može zaspati i na kraju se može stvoriti pozitivna asocijacija na krevet u kojem se dobro spava.
Takvo ograničavanje spavanja će prije ili kasnije dovesti do umora i pospanosti već rano uvečer, odnosno do nestanka problema nesanice. Potrebno je, međutim, u tim danima ograničavanja sna paziti na sigurnost, jer pospanost može biti opasna, na primjer pri vožnji automobila. U biheviorističke strategije spadaju i kontrola stimulansa, što znači da spavaća soba ne bi trebala služiti za gledanje televizije ili konzumiranje hrane nego za spavanje.
Još jedna strategija je i opuštanje, to jest korištenje određenih tehnika za relaksaciju tijela i uma, što će olakšati uvođenje u san i smanjiti vjerojatnost buđenja tijekom noći. Moguće je i provođenje kognitivne biheviorističke terapije u kojoj psiholog pomaže ukloniti asocijacije vezane za loš san.Odabir bilo kojeg od ovih oblika terapije mora se osnivati na detaljnoj analizi i postavljanju točne dijagnoze.
Nesanica nije samo vrlo neugodna nego i opasna. Studije pokazuju da kronična nesanica, odnosno manje od šest ili sedam sati sna na noć, povećava smrtnost, čak da je rizik veći nego kod pušenja, visokog krvnog tlaka ili bolesti srca. Stoga je važno nesanici pristupiti vrlo ozbiljno, kao prema bilo kojem drugom medicinskom stanju. Svakako je potrebno paziti na higijenu spavanja, te liječnika obavijestiti o svim simptomima.
Budite li se umorni i neispavani? Taj neugodan osjećaj prati vas cijeli dan? Možda patite od poremećaja spavanja. Važno je znati da osjećaj pospanosti i težine u nogama i očnim kapcima koji se proteže cijeloga dana nije normalan, a činjenica da se netko uvijek tako osjeća ne znači da je to stanje u redu.
Problemi sa spavanjem
Primarni i sekundarni poremećaji spavanja
Nesanica ili insomnija
Apnea kod spavanja
Sindrom nemirnih nogu
Narkolepsija
Medicinski uzroci nesanice
Normalno stanje je uvijek se osjećati odmoreno nakon buđenja i zadržati taj osjećaj tijekom dana.
Sljedeća stanja upućuju na poremećaj spavanja:
* buđenje s osjećajem umora nakon sedam ili osam sati spavanja
* spontano padanje u san za vrijeme sastanaka i društvenih događanja
* neugodan osjećaj gmizanja i trnci u nogama praćeni neodoljivom potrebom za pomicanjem nogu, pogotovo ukoliko se javljaju nakon lijeganja u krevet
* vrlo glasno hrkanje i nemiran san
Ukoliko je bilo koje od tih stanja prisutno možda se radi o poremećaju spavanja ili nekom medicinskom stanju povezanom s tim poremećajem, čije izlječenje čovjeku može u zaista promijeniti život.
Za zdravlje čovjeka nije važan samo dostatan broj sati sna, jednako važna je i njegova kvaliteta. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Za vrijeme određenih faza i razdoblja ciklusa spavanja luči se cijeli niz hormona i drugih tvari koje pomažu u regulaciji metabolizma i ostalih čimbenika koji utječu na zdravstveno stanje. Promjena strukture sna može dovesti do osjećaja umora i pospanosti, pa čak i povećati rizik od nastanka cijelog niza ozbiljnih medicinskih stanja.
Valja razlikovati probleme sa spavanjem, primarne poremećaje sna, te poremećaje sna koji su uzrokovani nekim medicinskim stanjem.
Problemi sa spavanjem
Problemi sa spavanjem često nastaju zbog loše higijene spavanja, odnosno loših navika. Radi se o navikama i čimbenicima okoline na koje se može utjecati i koje je moguće kontrolirati. Ovdje spadaju pušenje, konzumiranje alkohola ili kofeina, intenzivno vježbanje ili konzumiranje velikih obroka hrane prije spavanja. Tu su također i umor uzrokovan promjenom vremenskih zona prilikom putovanja i psihološki stresovi koji dovode do otežanog uspavljivanja ili spavanja, poput rokova na poslu, ispita, bračnih konflikata ili poslovnih kriza. Ove probleme je moguće ublažiti osmišljavanjem i provođenjem dobrog programa higijene spavanja.
Primarni i sekundarni poremećaji spavanja
Primarnih i sekundarnih poremećaja spavanja ima više od 85, no najčešći su nesanica ili insomnija, apnea kod spavanja, sindrom nemirnih nogu i narkolepsija.
Nesanica ili insomnija
Najčešći simptomi nesanice su pospanost, umor, poremećaj koncentracije i pažnje, bolovi u mišićima, depresija i stanje pretjerane osjetljivosti poput osjećaja napetosti, zabrinutosti ili nervoze.
Često se dešava da čovjek ne može navečer zaspati, a s druge ga strane san uhvati ispred televizora, za vrijeme gledanja filma, čitanja, pa čak i za vrijeme vožnje automobila.
Radnje za koje se smatra da pomažu uvođenju u san mogu čak imati suprotan učinak i otežati problem, a tako djeluje i samo očekivanje da će san biti loš. Sve to su neugode, jadi i opasnosti nesanice.
Mnogi ljudi ponekad pate od privremene nesanice koja traje nekoliko dana ili tjedana. Uzroci takve nesanice najčešće su uobičajene životne situacije poput nekog stresnog događaja, emotivnog stresa, bolesti ili akutne boli, poremećaja u higijeni spavanja ili poremećaji dnevnog ritma.
Takva privremena nesanica obično nestaje kada nestane i njezin uzrok.
Apnea kod spavanja
Apnea je prestanak disanja koji može trajati 10, 20 ili 30 sekundi, nakon čega čovjek počne grčevito hvatati zrak. Taj se ciklus može ponavljati cijele noći, a da spavač toga nije ni svjestan, ali se ujutro budi suhih usta, s glavoboljom i mamurlukom. Također je moguća pospanost tijekom dana, te značajan gubitak pamćenja, otežana koncentracija, poremećaj pažnje, ćudljivost i ostali problemi.
Postoje dvije vrste apnee: opstruktivna i središnja. Kod opstruktivne apnee dolazi do suženja grla za vrijeme spavanja što onemogućava protok zraka kroz dišne putove. Kada padne razina kisika mozak šalje poruku "probudi se i diši." Te epizode mogu se javiti čak i do 100 puta u jednom satu. Središnja apnea je puno rjeđa, javlja se u samo 10% slučajeva, uzrokovana je time što mozak ne šalje signal za disanje, a prati različite srčane i neurološke poremećaje.
Ovaj poremećaj javlja se u 2% žena i u 4% muškaraca srednjih godina, dakle njegova učestalost je ista kao učestalost šećerne bolesti ili astme. Također je primarni čimbenik rizika za nastanak visokog krvnog tlaka. Na sreću, ukoliko se postavi točna dijagnoza, apneu je moguće uspješno liječiti putem fizikalne ili mehaničke terapije, kirurškog liječenja, te nespecifične terapije.
Fizikalna ili mehanička terapija uključuje primjenu zraka pod tlakom koji se putem maske ili nosnog nastavka upuhuje u dišne putove i drži ih otvorenima tako da zrak slobodno cirkulira. Druga mogućnost je primjena naprava koje jezik i donju vilicu drže u položaju prema naprijed, što kod lakšeg oblika apnee sprječava sužavanje dišnih putova. Naprave se izrađuju za svakog pacijenta posebno, a obično ih postavljaju zubar ili ortodont.
Kirurško liječenje sastoji se u uklanjanju tkiva poput krajnika, trećeg krajnika, nosnih polipa, te strukturalnih deformacija koje mogu zatvarati dišne putove. Postoje različiti postupci, ali ni jedan nije u potpunosti učinkovit niti bez rizika. Također je vrlo teško predvidjeti rezultat kirurškog zahvata, te moguće popratne pojave.
Nespecifična terapija odnosi se na biheviorističke aspekte koji mogu biti važan dio programa liječenja. Neki od primjera ove vrste terapije su smanjenje tjelesne težine kod pretilih ljudi, što može dovesti do smanjenja broja epizoda apnee. Također pomaže izbjegavanje konzumiranja tvari poput alkohola i tableta za spavanje, koje povećavaju vjerojatnost pojave produženih epizoda apnee. Neki ljudi pate od apnee samo kada leže na leđima, pa se uz pomoć jastuka ili neke naprave koja im pomaže da leže na boku problem može smanjiti.
Sindrom nemirnih nogu
Oko 15% ljudi, posebno kada je vrijeme za spavanje, u nogama osjeća trnce, unutarnji svrbež ili grčeve, praćene neodoljivom potrebom da uklone te neugodne osjećaje energičnim pomicanjem nogu. Ovo su klasični simptomi sindroma nemirnih nogu koji onemogućava padanje u san, a također može čovjeka buditi iz sna, tjerajući ga da šetnjom olakša neugodu. Iako se ne smatra medicinski ozbiljnim stanjem, simptomi ovog poremećaja mogu biti različite jačine, od neugode do ozbiljnih smetnji koje značajno utječu na život osobe koja od njega pati.
Većina ovih ljudi također pati od poremećaja koji se sastoji u povremenom nekontroliranom pokretanju nogu, odnosno pokretanju prstiju, stopala, ponekad koljena ili kuka, koje se ponavlja za vrijeme spavanja. Često se javlja u obliku kratkih trzaja mišića, naglih pokreta ili savijanja noge.
Jednako kao i kod apnee za vrijeme sna, spavači ne moraju biti svjesni da ovi poremećaji ometaju njihov san i vrlo ih često tek njihovi partneri ili partnerice upozore na njihovu pojavu. Važno je imati na umu da oba poremećaja mogu biti vezana uz niz drugih medicinskih stanja, uključujući anemiju zbog pomanjkanja željeza. Stoga svakako treba zatražiti liječničku pomoć.
Osobe koji pate od sindroma nemirnih nogu obično dobro reagiraju na terapiju, ali s obzirom na to da se simptomi mogu javljati sporadično i sa spontanim remisijama stalno uzimanje lijekova opravdano je samo ukoliko se simptomi javljaju najmanje tri noći u jednom tjednu. Terapija se dobiva isključivo na liječnički recept i potrebno ju je provoditi pod liječničkim nadzorom.
Narkolepsija
Sindrom narkolepsije karakteriziran je spontanim padanjem u san. Prvi simptom je obično pretjerana pospanost tijekom dana. Radi se o neodoljivoj želji za spavanjem u trenutku kada osoba želi biti budna. Narkolepsija je povezana s katalepsijom, iznenadnom slabošću ili paralizom često izazvanima smijanjem ili nekim drugim intenzivnim osjećajem, zatim paralizom u snu, vrlo zastrašujućom pojavom u kojoj je čovjek napola budan ali se ne može pomicati, te halucinacijama, odnosno vrlo zornim i zastrašujućim snovima koji se javljaju na početku ili pred kraj sna. Osoba također može pokazivati znakove automatskog ponašanja, odnosno izvođenja rutinskih ili dosadnih zadataka, čega se kasnije ne sjeća u potpunosti.
Ovaj poremećaj može se liječiti bihevioristički ili putem lijekova. Bihevioristička terapija uključuje izbjegavanje rada u smjenama, izbjegavanje konzumiranja teških jela i alkohola, poštivanje rasporeda noćnog spavanja, te strateški raspoređene dnevne odmore. Lijekove treba davati kontrolirano, njihova doza mora biti individualizirana, a propisuju se stimulanti kojima se pokušava povećati razina pažnje, te antidepresivi kojima se kontroliraju gore navedena stanja vezana za narkolepsiju.
Medicinski uzroci nesanice
Nesanica može biti uzrokovana cijelim nizom medicinskih stanja, bolovima, pa čak i nekim lijekovima, a loša higijena spavanja dodatno je otežava. Ukoliko je neko medicinsko stanje uzrokovalo nesanicu, njezino je liječenje vezano u prvom redu uz liječenje tog stanja. Veza između različitih medicinskih stanja i poremećaja sna vrlo je složena i obostrana i nije u potpunosti jasno kako ti različiti čimbenici međusobno djeluju. Međutim, postizanje što boljih terapijskih učinaka ovisi i o komponenti sna, o kojoj svakako treba voditi računa. Stoga je vrlo važno liječnika obavijestiti o poremećajima sna koji mogu otežati znakove primarne bolesti, kako bi ih on mogao uključiti u cjelokupni plan liječenja.
* Depresije su gotovo uvijek povezane s poremećajima sna. Ljudi koji pate od tjeskobe mogu imati poremećaje sna uzrokovane prisilnim mislima, nemogućnošću da se opuste, opsesivnim osjećajem brige i pretjeranom mentalnom aktivnošću. Bipolarni, panični i psihijatrijski poremećaji također su povezani s poremećajima sna.
* Bol uzrokovana artritisom i drugim reumatskim bolestima, karcinomima i različitim neurološkim poremećajima poput neuropatije uzrokovane dijabetesom, obično izaziva nesanicu. Želučani i crijevni poremećaji kao što su refluks želučanog sadržaja i čir na želucu, te stenokardija uzrokovana bolešću srca, mogu izazvati bolove u prsima čija je posljedica buđenje po noći. Pored toga se za vrijeme određenih faza sna mogu pojaviti cluster glavobolje uzrokovane nedostatnim spavanjem.
* Ostale bolesti koje često imaju noćne simptome i tako mogu uzrokovati nesanicu su učestali nagon na mokrenje uzrokovan povećanom prostatom, otežano disanje uslijed kongestivnog zatajivanja srca i emfizema, nepokretnost uzrokovana paralizom ili Parkinsonovom bolešću, povećana štitnjača, moždani udar, te alkoholizam.
* Još jedan važan razlog zbog kojeg liječnika treba obavijestiti o poremećajima sna je to što ti poremećaji mogu biti uzrokovani ili otežani uzimanjem lijekova poput antidepresiva, lijekova za regulaciju povišenog krvnog tlaka, lijekova za regulaciju srčanog ritma, antibiotika, antihistaminika, bronhodilatatora, lijekova za stimulaciju središnjeg živčanog sustava, kortikosteroida, lijekova protiv zatvora, diuretika, nesteroidnih lijekova s protuuopalnim djelovanjem, i drugih.
Nesanica se obično liječi na dva načina: primjenom lijekova ili biheviorističkih strategija za uspavljivanje.
U medikamentozno liječenje spada uzimanje hipnotika koji ne spadaju u grupu benzodiazepina, koji brzo djeluju, ne izazivaju poremećaj strukture sna ili njegove kvalitete, te ne izazivaju ovisnost. Ostale hipnotike bi trebalo koristiti samo kod određenih pacijenata jer se radi o jakim lijekovima koji imaju snažan učinak na kvalitetu sna i mogu izazvati teške popratne pojave, uključujući pospanost tijekom dana i stvaranje ovisnosti. Ponekad se koriste i neki od lijekova protiv depresije koja je često povezana s nesanicom, čija je popratna pojava sedacija.
Biheviorističke strategije uključuju ograničavanje spavanja, odnosno mjesta na kojem se spava. Osnovna ideja je da se spava isključivo u krevetu, te da krevet služi samo za spavanje. Nije dobro satima ležati budan u krevetu. Ukoliko se ne zaspi u roku od otprilike 25 minuta, bilo bi dobro ustati i raditi nešto što smiruje, poput čitanja knjige. Na taj će se način smanjiti neugodna asocijacija na krevet u kojem se ne može zaspati i na kraju se može stvoriti pozitivna asocijacija na krevet u kojem se dobro spava.
Takvo ograničavanje spavanja će prije ili kasnije dovesti do umora i pospanosti već rano uvečer, odnosno do nestanka problema nesanice. Potrebno je, međutim, u tim danima ograničavanja sna paziti na sigurnost, jer pospanost može biti opasna, na primjer pri vožnji automobila. U biheviorističke strategije spadaju i kontrola stimulansa, što znači da spavaća soba ne bi trebala služiti za gledanje televizije ili konzumiranje hrane nego za spavanje.
Još jedna strategija je i opuštanje, to jest korištenje određenih tehnika za relaksaciju tijela i uma, što će olakšati uvođenje u san i smanjiti vjerojatnost buđenja tijekom noći. Moguće je i provođenje kognitivne biheviorističke terapije u kojoj psiholog pomaže ukloniti asocijacije vezane za loš san.Odabir bilo kojeg od ovih oblika terapije mora se osnivati na detaljnoj analizi i postavljanju točne dijagnoze.
Nesanica nije samo vrlo neugodna nego i opasna. Studije pokazuju da kronična nesanica, odnosno manje od šest ili sedam sati sna na noć, povećava smrtnost, čak da je rizik veći nego kod pušenja, visokog krvnog tlaka ili bolesti srca. Stoga je važno nesanici pristupiti vrlo ozbiljno, kao prema bilo kojem drugom medicinskom stanju. Svakako je potrebno paziti na higijenu spavanja, te liječnika obavijestiti o svim simptomima.
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
-
tamaraft
- Stalni član
- Postovi: 6556
- Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 1:32 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: Planeta Zemlja
Poremećaj sna
Spavanje je deo našeg života. Tokom spavanja se odmaramo i fizički i psihički. Tokom budnog stanja postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu, pa je spavanje nužno kako bi se ta ravnoteža ponovno uspostavila.
Poremećaji sna su česti, a uprkos ustaljenom mišljenju, pogađaju i decu. Neki oblici su češći kod dece, a neki kod odraslih. Nema deteta koje barem jednom nije imalo problema sa spavanjem, ali o poremećaju govorimo kad zbog problema u spavanju dete ima poteškoća u svakodnevnim aktivnostima: umorno je, pospano, teško se koncentriše na učenje ili počinje da izbegava odlaske na školske izlete zbog svog ponašanja u snu jer se stidi.
Poremećaje spavanja možemo podeliti u četiri velike grupe: primarni poremećaji spavanja - pretpostavlja se da se javljaju zbog nenormalnosti u mehanizmima koji su odgovorni za početak ili usklađivanje perioda budnosti i spavanja. Ove poremećaje delimo na: disomnije - obeležene nenormalnostima u količini, kvalitetu i vremenu spavanja; parasomnije – obeležene nenormalnim ponašanjem ili fiziološkim događajima koji se javljaju u vezi sa spavanjem, specifičnim fazama spavanja ili prelazom spavanje – budno stanje.
poremećaj spavanja vezan za druge duševne poremećaje
poremećaji spavanja zbog narušenog opšteg zdravstvenog stanja
poremećaji spavanja prouzrokovani psihoaktivnim supstancama.
Kad govorimo o poremećajima spavanja, pre svega mislimo na primarne poremećaje.
Disomnije
Primarna insomnija - Reč je o poremećaju koji karakterišu teškoće početka ili održavanje spavanja ili neodmarajuće spavanje. Ovaj poremećaj je češći kod odraslih, iako nije isključen ni kod dece. Ako se javlja kod dece, onda je najčešće prouzrokovan spoljnim faktorima: dete ima problema u školi ili s vršnjacima, tako da noću razmišlja da li ima problema s odvajanjem od roditelja. Važno je naglasiti da lagan i isprekidan san ima porodičnu podlogu.
Primarna hipersomnija - Obeležena je preteranom pospanošću i takođe se češće javlja u nekim porodicama. Ovaj poremećaj obično počinje u adolescenciji, a najintenzivniji je između 15. i 30. godine života.
Narkolepsija - Reč je o ponavljajućim i nekontrolisanim napadima odmarajućeg spavanja. Pospanost se smanjuje nakon napada spavanja, da bi se vratila nekoliko sati kasnije. Narkolepsiji najčešće prethodi period dnevne pospanosti. Poremećaj najčešće klinički postaje izražen tokom adolescencije. Porodična istraživanja upućuju na ulogu genetičkih faktora u razvoju ovog poremećaja.
Poremećaji spavanja vezani za disanje - Radi se o isprekidanom disanju koje dovodi do preterane pospanosti ili nesanice. Ovaj poremećaj najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi, a kod dece je povezan s povećanim krajnicima. Opisana je porodična sklonost ovom poremećaju.
Poremećaj rasporeda spavanja-budnosti - Bitno obeležje ovog poremećaja je trajan ponavljajući model isprekidanog spavanja, koji je posledica nesklada između ličnog endogenog sistema spavanje-budnost s jedne strane i zahteva okoline s druge strane. Češće se javlja kod osoba koje rade u noćnim smenama, a često i kod adolescenata: ritam spavanja i budnosti kod adolescenata je različit od ritma odraslih, kao i od zahteva okoline. Ako prate svoj ritam, adolescenti kasno odlaze na spavanje, imaju potrebu za dugim spavanjem, a zahtevi ranog ustajanja zbog škole kod njih izazivaju stalan osećaj umora.
Parasomnije
Noćne more – Bitna karakteristika ovog poremećaja je ponavljanje zastrašujućih snova koji dovode do buđenja. Sadržaj noćnih mora vezan je za preteće fizičke opasnosti (proganjanje, napad, povreda) ili opasnost može biti manje naglašena, ali je naglašena lična greška ili nelagdnost (snovi u kojima smo osramoćeni, pad na ispitu, loša ocena u školi). U većini slučajeva noćne more ne ponavljaju stvarne događaje. Može se javiti više noćnih mora tokom jedne noći, obično s ponavljajućom temom. Završavaju buđenjem i dugotrajnim osećanjem straha, što dovodi do teškoća ponovnog spavanja. Najčešće počinju između treće i šeste godine života. Većina dece barem povremeno sanja takve snove, ali oni uglavnom nakon nekoliko godina povremenog javljanja spontano iščeznu. U uzrastu od tri do pet godina 10 - 50 odsto dece ima toliko snažne noćne more da se roditelji ozbiljno uznemire. Ponekad se noćne more mogu javiti i u odrasloj dobi. Ako je učestalost visoka (nekoliko nedeljno), snovi mogu da postanu izvor zabrinutosti.
Noćni strahovi - Ovaj poremećaj obeležen je ponavljanim, iznenadnim buđenjem iz sna. Obično se javljaju tokom prve trećine spavanja, počinju vrištanjem ili plakanjem i traju do deset minuta. Epizode straha praćene su uzbuđenjem i ponašanjem koje odgovara intenzivnom strahu. Tokom epizode noćnog straha dete teško probudimo ili utešimo, a ako se probudi, ne seća se sna ili se seća samo u fragmentima. Drugi dan se ne seća ničega. Noćni strahovi obično počinju kod dece između četvrte i dvanaeste godine života i spontano prolaze tokom adolescencije. Neka istraživanja govore i o porodičnoj sklonosti.
Mesečarenje - Reč je o ponavljajućim epizodama složenog motoričkog ponašanja koje počinje tokom spavanja, a uključuje ustajanje iz kreveta i hodanje. Epizode se javljaju u prvoj trećini noći. Tokom mesečarenja smanjena je budnost i mogućnost odgovaranja na nadražaje. Sećanje na događaje drugi dan je ograničeno. Epizode mesečarenja uključuju različita ponašanja: od blagih kada dete sedi u krevetu, gleda oko sebe, čupka ćebe ili pokrivač, do složenijih kada ustane, izlazi iz sobe, čak i kuće, jede, priča. Većinom se radi o jednostavnijim radnjama, ali opisane su i složenije tipa upravljanja mašinama. Ako se nakon epizode mesečarenja probudi, dete je zbunjeno. Između 10 i 30 odsto dece doživi barem jednu epizodu mesečarenja, ali ponavljane epizode su ipak ređe (do 5 odsto dece). Mesečarenje je često među članovima iste porodice.
Individualni terapijski pristup
Važno je naglasiti da se svi poremećaji spavanja mogu javljati i kod odraslih i kod dece, ali neki su ipak češći kod dece. Poremećaji spavanja iz grupe parasomnija češći su kod dece, a većina poremećaja spontano se povlači u periodu nakon adolescencije.
Narkolepsija i hipersomnija su najčešće kod adolescenata, a insomnija (nesanica) je češća kod odraslih, iako se i ona može javiti kod dece. Povremene teškoće spavanja javljaju se kod zdrave dece, ali ako je poremećaj takvog intenziteta da dete ima problema u svakodnevnom funkcionisanju, bilo da je stalno umorno ili izbegava druge ljude zbog ponašanja u snu, onda govorimo o poremećaju.
Lečenje poremećaja spavanja je individualno. Uvek moramo voditi računa o tome da li poremećaj spavanja ide uz neke druge poremećaje (duševne ili fizičke) ili se možda radi o konzumiranju psihoaktivnih supstanci.
Intenzivni noćni strahovi i noćne more često su povezani sa separacijskim problemima kod dece, što se može lečiti psihoterapijom. Samo u posebnim prepisuju se lekovi.
Spavanje je deo našeg života. Tokom spavanja se odmaramo i fizički i psihički. Tokom budnog stanja postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu, pa je spavanje nužno kako bi se ta ravnoteža ponovno uspostavila.
Poremećaji sna su česti, a uprkos ustaljenom mišljenju, pogađaju i decu. Neki oblici su češći kod dece, a neki kod odraslih. Nema deteta koje barem jednom nije imalo problema sa spavanjem, ali o poremećaju govorimo kad zbog problema u spavanju dete ima poteškoća u svakodnevnim aktivnostima: umorno je, pospano, teško se koncentriše na učenje ili počinje da izbegava odlaske na školske izlete zbog svog ponašanja u snu jer se stidi.
Poremećaje spavanja možemo podeliti u četiri velike grupe: primarni poremećaji spavanja - pretpostavlja se da se javljaju zbog nenormalnosti u mehanizmima koji su odgovorni za početak ili usklađivanje perioda budnosti i spavanja. Ove poremećaje delimo na: disomnije - obeležene nenormalnostima u količini, kvalitetu i vremenu spavanja; parasomnije – obeležene nenormalnim ponašanjem ili fiziološkim događajima koji se javljaju u vezi sa spavanjem, specifičnim fazama spavanja ili prelazom spavanje – budno stanje.
poremećaj spavanja vezan za druge duševne poremećaje
poremećaji spavanja zbog narušenog opšteg zdravstvenog stanja
poremećaji spavanja prouzrokovani psihoaktivnim supstancama.
Kad govorimo o poremećajima spavanja, pre svega mislimo na primarne poremećaje.
Disomnije
Primarna insomnija - Reč je o poremećaju koji karakterišu teškoće početka ili održavanje spavanja ili neodmarajuće spavanje. Ovaj poremećaj je češći kod odraslih, iako nije isključen ni kod dece. Ako se javlja kod dece, onda je najčešće prouzrokovan spoljnim faktorima: dete ima problema u školi ili s vršnjacima, tako da noću razmišlja da li ima problema s odvajanjem od roditelja. Važno je naglasiti da lagan i isprekidan san ima porodičnu podlogu.
Primarna hipersomnija - Obeležena je preteranom pospanošću i takođe se češće javlja u nekim porodicama. Ovaj poremećaj obično počinje u adolescenciji, a najintenzivniji je između 15. i 30. godine života.
Narkolepsija - Reč je o ponavljajućim i nekontrolisanim napadima odmarajućeg spavanja. Pospanost se smanjuje nakon napada spavanja, da bi se vratila nekoliko sati kasnije. Narkolepsiji najčešće prethodi period dnevne pospanosti. Poremećaj najčešće klinički postaje izražen tokom adolescencije. Porodična istraživanja upućuju na ulogu genetičkih faktora u razvoju ovog poremećaja.
Poremećaji spavanja vezani za disanje - Radi se o isprekidanom disanju koje dovodi do preterane pospanosti ili nesanice. Ovaj poremećaj najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi, a kod dece je povezan s povećanim krajnicima. Opisana je porodična sklonost ovom poremećaju.
Poremećaj rasporeda spavanja-budnosti - Bitno obeležje ovog poremećaja je trajan ponavljajući model isprekidanog spavanja, koji je posledica nesklada između ličnog endogenog sistema spavanje-budnost s jedne strane i zahteva okoline s druge strane. Češće se javlja kod osoba koje rade u noćnim smenama, a često i kod adolescenata: ritam spavanja i budnosti kod adolescenata je različit od ritma odraslih, kao i od zahteva okoline. Ako prate svoj ritam, adolescenti kasno odlaze na spavanje, imaju potrebu za dugim spavanjem, a zahtevi ranog ustajanja zbog škole kod njih izazivaju stalan osećaj umora.
Parasomnije
Noćne more – Bitna karakteristika ovog poremećaja je ponavljanje zastrašujućih snova koji dovode do buđenja. Sadržaj noćnih mora vezan je za preteće fizičke opasnosti (proganjanje, napad, povreda) ili opasnost može biti manje naglašena, ali je naglašena lična greška ili nelagdnost (snovi u kojima smo osramoćeni, pad na ispitu, loša ocena u školi). U većini slučajeva noćne more ne ponavljaju stvarne događaje. Može se javiti više noćnih mora tokom jedne noći, obično s ponavljajućom temom. Završavaju buđenjem i dugotrajnim osećanjem straha, što dovodi do teškoća ponovnog spavanja. Najčešće počinju između treće i šeste godine života. Većina dece barem povremeno sanja takve snove, ali oni uglavnom nakon nekoliko godina povremenog javljanja spontano iščeznu. U uzrastu od tri do pet godina 10 - 50 odsto dece ima toliko snažne noćne more da se roditelji ozbiljno uznemire. Ponekad se noćne more mogu javiti i u odrasloj dobi. Ako je učestalost visoka (nekoliko nedeljno), snovi mogu da postanu izvor zabrinutosti.
Noćni strahovi - Ovaj poremećaj obeležen je ponavljanim, iznenadnim buđenjem iz sna. Obično se javljaju tokom prve trećine spavanja, počinju vrištanjem ili plakanjem i traju do deset minuta. Epizode straha praćene su uzbuđenjem i ponašanjem koje odgovara intenzivnom strahu. Tokom epizode noćnog straha dete teško probudimo ili utešimo, a ako se probudi, ne seća se sna ili se seća samo u fragmentima. Drugi dan se ne seća ničega. Noćni strahovi obično počinju kod dece između četvrte i dvanaeste godine života i spontano prolaze tokom adolescencije. Neka istraživanja govore i o porodičnoj sklonosti.
Mesečarenje - Reč je o ponavljajućim epizodama složenog motoričkog ponašanja koje počinje tokom spavanja, a uključuje ustajanje iz kreveta i hodanje. Epizode se javljaju u prvoj trećini noći. Tokom mesečarenja smanjena je budnost i mogućnost odgovaranja na nadražaje. Sećanje na događaje drugi dan je ograničeno. Epizode mesečarenja uključuju različita ponašanja: od blagih kada dete sedi u krevetu, gleda oko sebe, čupka ćebe ili pokrivač, do složenijih kada ustane, izlazi iz sobe, čak i kuće, jede, priča. Većinom se radi o jednostavnijim radnjama, ali opisane su i složenije tipa upravljanja mašinama. Ako se nakon epizode mesečarenja probudi, dete je zbunjeno. Između 10 i 30 odsto dece doživi barem jednu epizodu mesečarenja, ali ponavljane epizode su ipak ređe (do 5 odsto dece). Mesečarenje je često među članovima iste porodice.
Individualni terapijski pristup
Važno je naglasiti da se svi poremećaji spavanja mogu javljati i kod odraslih i kod dece, ali neki su ipak češći kod dece. Poremećaji spavanja iz grupe parasomnija češći su kod dece, a većina poremećaja spontano se povlači u periodu nakon adolescencije.
Narkolepsija i hipersomnija su najčešće kod adolescenata, a insomnija (nesanica) je češća kod odraslih, iako se i ona može javiti kod dece. Povremene teškoće spavanja javljaju se kod zdrave dece, ali ako je poremećaj takvog intenziteta da dete ima problema u svakodnevnom funkcionisanju, bilo da je stalno umorno ili izbegava druge ljude zbog ponašanja u snu, onda govorimo o poremećaju.
Lečenje poremećaja spavanja je individualno. Uvek moramo voditi računa o tome da li poremećaj spavanja ide uz neke druge poremećaje (duševne ili fizičke) ili se možda radi o konzumiranju psihoaktivnih supstanci.
Intenzivni noćni strahovi i noćne more često su povezani sa separacijskim problemima kod dece, što se može lečiti psihoterapijom. Samo u posebnim prepisuju se lekovi.
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.