sta je f48?
Moderatori: mr ph. Silvio, ModeratA, moderato, admin, vlada99
sta je f48?
Jednoj prijatelici je dijagnosticirano fobija f48. Interesuje me da mi nesto detalnije objasnite sta je to. Na net sam nasao ovu klasifikaciju:
**F48 Drugi neurotski poremecaji**
F48.0 Neurastenija - nervni zamor
F48.1 Sindrom depersonalizacije-derealizacije
F48.8 Drugi oznaceni neurotski poremecaji
F48.9 Neurotski poremecaj,neoznacen
Hvala i pozdrav
**F48 Drugi neurotski poremecaji**
F48.0 Neurastenija - nervni zamor
F48.1 Sindrom depersonalizacije-derealizacije
F48.8 Drugi oznaceni neurotski poremecaji
F48.9 Neurotski poremecaj,neoznacen
Hvala i pozdrav
-
- Novi član
- Postovi: 5
- Pridružio se: Sre Dec 05, 2007 8:32 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Kontakt:
Tip&top,
Kako je svim "profesionalcima" ovde bilo jako tesko da vam odgovore na ovo jednostavno pitanje (i svi pride kao znaju odgovor, ali ih sve nekako mrzi da ga podele sa vama), ja cu vam, kao relativno neupuceni farmaceut, reci da postoji knjiga koja se zove "Medjunarodna klasifikacija bolesti" ili tome slicno, a koju ima valjda vecina lekara i mnoge apoteke, u kojoj su prilicno jasnim jezikom, ne preopsirno, ali dovoljno da se stvori predstava o bolesti, napisane karakteristike svih bolesti za koje se koristi ovo slovo-brojke oznacavanje. Za dalju podelu je bitno koji broj stoji iza pocetnog f48, on preciznije ukazuje o kom poremecaju je rec. Ako mozete da nekako dodjete do te knjige, verujem da cete dobiti odgovor na svoje pitanje. Ako ne, vidite da li iza tog f48 stoji jos nesto, pa cu vam ja u apoteci prepisati o cemu se radi i poslati vam.
Kako je svim "profesionalcima" ovde bilo jako tesko da vam odgovore na ovo jednostavno pitanje (i svi pride kao znaju odgovor, ali ih sve nekako mrzi da ga podele sa vama), ja cu vam, kao relativno neupuceni farmaceut, reci da postoji knjiga koja se zove "Medjunarodna klasifikacija bolesti" ili tome slicno, a koju ima valjda vecina lekara i mnoge apoteke, u kojoj su prilicno jasnim jezikom, ne preopsirno, ali dovoljno da se stvori predstava o bolesti, napisane karakteristike svih bolesti za koje se koristi ovo slovo-brojke oznacavanje. Za dalju podelu je bitno koji broj stoji iza pocetnog f48, on preciznije ukazuje o kom poremecaju je rec. Ako mozete da nekako dodjete do te knjige, verujem da cete dobiti odgovor na svoje pitanje. Ako ne, vidite da li iza tog f48 stoji jos nesto, pa cu vam ja u apoteci prepisati o cemu se radi i poslati vam.
Hvala! Mislim da se radi o neurasteniji.Iz neta sam nasao sledece:
Neurastenija
Neurastenija predstavlja vrstu neuroze koju karakterišu sledeći simptomi: napetost, opšta slabost, brzo umaranje, nervoza, slaba koncentracija, poremećaji spavanja, nedostatak interesovanja, pritisak u glavi, osećaj bola koji se vezuje za različita mesta u telu, malaksalost, znojenje, tahikardija, zujanje u ušima i sl.
Uzrok nastanka
Uzrok je nepoznat, mada se smatra da su predisponirajući faktori: genetska predispozicija, stres, uzrast između 20 i 55 godina i muški pol.
Klinička slika
Smatra se da je neurastenija najčešći oblik neuroza. Neurastenija se manifestuje nervnom slabošću sve do potpune iscrpljenosti snaga. Kod neurastenije se aktiviraju potencijalna žarišta infekcija, pojavljuju se problemi sa holesterolom, čirom na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Ova bolest je svojevrsni katalizator koji otkriva somatsko obolenje. Portret neurasteničara se uvek oslikava na isti način: radi se o eksplozivnom, razdražljivom karakteru, koji lako plane, koga izdaju nervi ili potpuno suprotno, o apatičnom čoveku, uvek spremnom da zaplače, koji oseća hronični umor i iscrpljenost svih životnih snaga.
Interesantno je, međutim, sledeće: povećana razdražljivost i eksplozivnost neurasteničara nisu usmereni prema sebi, već isključivo prema onima koji ga okružuju. Takvog čoveka svi i sve razdražuje, on često postaje kapriciozan, lako se razgnevi i razjari. Karakteristična je napetost, opšta slabost, brzo umaranje, nervoza, slaba koncentracija, poremećaji spavanja, nedostatak interesovanja, pritisak u glavi, osećaj bola koji se vezuje za različita mesta u telu, malaksalost, znojenje, tahikardija, zujanje u ušima i sl.
Podtipovi (uz opšte karakteristike javljaju se i sledeći simptomi):
Cerebralna: glavobolje, nesanica, hronična iznurenost, anksioznost, zabrinutost, kontinuirani osećaj imora.
Spinalna: bol u leđima, izmenjen senzibilitet u vidu paljenja, peckanja i osećaja jeze.
Gastrointestinalna: mučnina, povraćanje, nadustost trbuha, smenjivanje opstipacija (zatvora) i proliva
Kardijalna: palpitacije (lupanje srca), oštar bol u grudima
Lečenje
Prva metoda lečenja je kognitivna bihevioristička terapija. Drugi je pristup uzimanje lekova (amitriptilin, efexor, buspiron), često u obliku jednog od antidepresiva koji deluje na hemijske reakcije u našem mozgu. Medikamentozna terapija primenjuje se uz psihoterapiju, a nikako umesto nje.
Neznam samo dali se ovo moze izleciti ili samo ublaziti stanje?
Neurastenija
Neurastenija predstavlja vrstu neuroze koju karakterišu sledeći simptomi: napetost, opšta slabost, brzo umaranje, nervoza, slaba koncentracija, poremećaji spavanja, nedostatak interesovanja, pritisak u glavi, osećaj bola koji se vezuje za različita mesta u telu, malaksalost, znojenje, tahikardija, zujanje u ušima i sl.
Uzrok nastanka
Uzrok je nepoznat, mada se smatra da su predisponirajući faktori: genetska predispozicija, stres, uzrast između 20 i 55 godina i muški pol.
Klinička slika
Smatra se da je neurastenija najčešći oblik neuroza. Neurastenija se manifestuje nervnom slabošću sve do potpune iscrpljenosti snaga. Kod neurastenije se aktiviraju potencijalna žarišta infekcija, pojavljuju se problemi sa holesterolom, čirom na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Ova bolest je svojevrsni katalizator koji otkriva somatsko obolenje. Portret neurasteničara se uvek oslikava na isti način: radi se o eksplozivnom, razdražljivom karakteru, koji lako plane, koga izdaju nervi ili potpuno suprotno, o apatičnom čoveku, uvek spremnom da zaplače, koji oseća hronični umor i iscrpljenost svih životnih snaga.
Interesantno je, međutim, sledeće: povećana razdražljivost i eksplozivnost neurasteničara nisu usmereni prema sebi, već isključivo prema onima koji ga okružuju. Takvog čoveka svi i sve razdražuje, on često postaje kapriciozan, lako se razgnevi i razjari. Karakteristična je napetost, opšta slabost, brzo umaranje, nervoza, slaba koncentracija, poremećaji spavanja, nedostatak interesovanja, pritisak u glavi, osećaj bola koji se vezuje za različita mesta u telu, malaksalost, znojenje, tahikardija, zujanje u ušima i sl.
Podtipovi (uz opšte karakteristike javljaju se i sledeći simptomi):
Cerebralna: glavobolje, nesanica, hronična iznurenost, anksioznost, zabrinutost, kontinuirani osećaj imora.
Spinalna: bol u leđima, izmenjen senzibilitet u vidu paljenja, peckanja i osećaja jeze.
Gastrointestinalna: mučnina, povraćanje, nadustost trbuha, smenjivanje opstipacija (zatvora) i proliva
Kardijalna: palpitacije (lupanje srca), oštar bol u grudima
Lečenje
Prva metoda lečenja je kognitivna bihevioristička terapija. Drugi je pristup uzimanje lekova (amitriptilin, efexor, buspiron), često u obliku jednog od antidepresiva koji deluje na hemijske reakcije u našem mozgu. Medikamentozna terapija primenjuje se uz psihoterapiju, a nikako umesto nje.
Neznam samo dali se ovo moze izleciti ili samo ublaziti stanje?
Tip&top,
obratila sam paznju na recepte poslednjih par dana i videla da je f48 cak relativno cesta dijagnoza. Lekari najcesce propisuju samo anksiolitik tipa bromazepam, premda njega ionako ima skoro svaki hronicni pacijent.
Terapija je, koliko vidim, dugotrajna. Moguce da poboljsanja ima, ali da se neko potpuno izlecio i da je potom trajno prestao da uzima lekove, ne bih se usudila da tvrdim.
Sto se tice psihoterapije, nju ne pokriva obavezno osiguranje, tako da je skoro niko od pacijenata ne ukljucuje u svoje lecenje. Mozda bi sa njom uspesnost lecenja bila povecana.
U svakom slucaju, podrska okoline i adekvatan pristup svakako da ce biti od nezamenljive pomoci pacijentu.
obratila sam paznju na recepte poslednjih par dana i videla da je f48 cak relativno cesta dijagnoza. Lekari najcesce propisuju samo anksiolitik tipa bromazepam, premda njega ionako ima skoro svaki hronicni pacijent.
Terapija je, koliko vidim, dugotrajna. Moguce da poboljsanja ima, ali da se neko potpuno izlecio i da je potom trajno prestao da uzima lekove, ne bih se usudila da tvrdim.
Sto se tice psihoterapije, nju ne pokriva obavezno osiguranje, tako da je skoro niko od pacijenata ne ukljucuje u svoje lecenje. Mozda bi sa njom uspesnost lecenja bila povecana.
U svakom slucaju, podrska okoline i adekvatan pristup svakako da ce biti od nezamenljive pomoci pacijentu.
-
- Stalni član
- Postovi: 97
- Pridružio se: Pon Maj 26, 2008 10:51 pm
- Koliki je zbir brojeva cetiri i pet: 5
- Lokacija: beograd
Ovako,mislim da stvarno nije u redu deliti lekcije nekome ko je zabrinut za stanje svog bliznjeg,bez obzira o kome se radilo.Smatram da je svakom psijijatrijskom pacijentu koji ima svoju dijagnozu njegov lekar objasnio o cemu se radi i kako se izboriti sa problemom.Ali,covek nije usamljeno ostrvo i ne zivi sam i njegovo stanje ne zavisi samo od njega samog.
svakom coveku sa problemom je potrebna podrska okoline.a ona moze da pomogne samo ako je upucena,ako razume i shvata sa cime treba da se nosi i,naravno,ako ima zelje i volje da pomogne.
Pa zato evo moje skromne pomoci..
Lepo ste pojasnili samu sifru,mada sifra kao sifra kod psihijatrijskih poremecaja ne znaci puno sama za sebe,jer je to veoma promenljiva ,nekonstantna brojka,jer se tu zapravo radi o dusi,o patnji duse,a patnja se ne iskazuje siframa...
Ukratko.o samoj neurasteniji,mogu da kazem da se,na zalost,radi o hronicnom poremecaju gde farmakoterapija sama za sebe nije dovoljna,a potpuno i trajno izlecenje nije realan cilj terapije.
Realni ciljevi mogu biti:smanjiti jacinu i ucestalost ispoljavanja simptoma,smanjiti izrazeno ponasanje kad se simptomi jave,sprecavanje komplikacija,poboljsavanje kvaliteta zivota...
oblici lecenja mogu biti:farmakoterapija,kognitivno-bihejvioralna psihoterapija,psihodinamska porodicna terapija,bracna terapija,psihoterapija podrskom,ucenje tehnika za kontrolu simptoma (ventilacija,relaksacija), i kombinovano (integrativno) lecenje koje je i najbolja varijanta.
Prednosti K-B terapije u odnosu na farmakoterapiju su sto ona menja nacin razmisljanja i ponasanja osobe,promovise aktivan stav prema lecenju,uci je kako da se nosi sa strahom koji se javlja,duze traju pozitivni efekti do sledeceg recidiva.
Prednosti farmakoterapije u odnosu na KBT su sto ona brze deluje,smanjuje telesne simptome i misicnu napetost,veca je pogodnost u slucajevima kad posstoji nepodnosenje simptoma,tezeg oblika poremecaja,i kad postoji depresija,sto je cest slucaj,zatim prednost je i sto se FTh jednostavno primenjuje,dostupnija je svakome i jeftinija je.
Na zalost,zivimo u drustvu koje vise prihvata,nudi i pruza jeftinije metode lecenja,a individualna
psihoterapija u drzavnim ustanovama prakticno ne postoji i osiguranje je ne pokriva.
Poteskoce u primeni KBT su jos i sto je to zahtevan vid lecenja u smislu sto je potebno da pacijent bude spreman na introspekciju,preispitivanje samog sebe,otvaranje debate sa samim sobom,kod pacijenta je strana ideja da nisu vazni simptomi,vec njihovo subjektivno tumacenje,sumnjicavost,tesko podnosenje izazvanih simptoma.
Ono sto okolina moze da uradi,sem ukljucivanja u neku vrstu sistemske psihoterapije,jeste pokazivanje empatije (shvatiti kako se pacijent oseca),ne osudjivanje,i shvatiti da je opasnost onakva kako je sam pacijent dozivljava,tacnije: SVET JE ONAKAV KAKVIM GA VIDIMO!
Preporuka:integrativno,kombinovano lecenje kod dobrog psihijatra i psihoterapeuta.
svakom coveku sa problemom je potrebna podrska okoline.a ona moze da pomogne samo ako je upucena,ako razume i shvata sa cime treba da se nosi i,naravno,ako ima zelje i volje da pomogne.
Pa zato evo moje skromne pomoci..
Lepo ste pojasnili samu sifru,mada sifra kao sifra kod psihijatrijskih poremecaja ne znaci puno sama za sebe,jer je to veoma promenljiva ,nekonstantna brojka,jer se tu zapravo radi o dusi,o patnji duse,a patnja se ne iskazuje siframa...
Ukratko.o samoj neurasteniji,mogu da kazem da se,na zalost,radi o hronicnom poremecaju gde farmakoterapija sama za sebe nije dovoljna,a potpuno i trajno izlecenje nije realan cilj terapije.
Realni ciljevi mogu biti:smanjiti jacinu i ucestalost ispoljavanja simptoma,smanjiti izrazeno ponasanje kad se simptomi jave,sprecavanje komplikacija,poboljsavanje kvaliteta zivota...
oblici lecenja mogu biti:farmakoterapija,kognitivno-bihejvioralna psihoterapija,psihodinamska porodicna terapija,bracna terapija,psihoterapija podrskom,ucenje tehnika za kontrolu simptoma (ventilacija,relaksacija), i kombinovano (integrativno) lecenje koje je i najbolja varijanta.
Prednosti K-B terapije u odnosu na farmakoterapiju su sto ona menja nacin razmisljanja i ponasanja osobe,promovise aktivan stav prema lecenju,uci je kako da se nosi sa strahom koji se javlja,duze traju pozitivni efekti do sledeceg recidiva.
Prednosti farmakoterapije u odnosu na KBT su sto ona brze deluje,smanjuje telesne simptome i misicnu napetost,veca je pogodnost u slucajevima kad posstoji nepodnosenje simptoma,tezeg oblika poremecaja,i kad postoji depresija,sto je cest slucaj,zatim prednost je i sto se FTh jednostavno primenjuje,dostupnija je svakome i jeftinija je.
Na zalost,zivimo u drustvu koje vise prihvata,nudi i pruza jeftinije metode lecenja,a individualna
psihoterapija u drzavnim ustanovama prakticno ne postoji i osiguranje je ne pokriva.
Poteskoce u primeni KBT su jos i sto je to zahtevan vid lecenja u smislu sto je potebno da pacijent bude spreman na introspekciju,preispitivanje samog sebe,otvaranje debate sa samim sobom,kod pacijenta je strana ideja da nisu vazni simptomi,vec njihovo subjektivno tumacenje,sumnjicavost,tesko podnosenje izazvanih simptoma.
Ono sto okolina moze da uradi,sem ukljucivanja u neku vrstu sistemske psihoterapije,jeste pokazivanje empatije (shvatiti kako se pacijent oseca),ne osudjivanje,i shvatiti da je opasnost onakva kako je sam pacijent dozivljava,tacnije: SVET JE ONAKAV KAKVIM GA VIDIMO!
Preporuka:integrativno,kombinovano lecenje kod dobrog psihijatra i psihoterapeuta.