Shizofrenia

Pravo mesto za sva Vaša pitanja koja ne možete klasifikovati u neki od
podforuma. Pitajte sve što Vas zanima a odgovor će ponuditi stručni
saradnici ili korisnici foruma sa sličnim iskustvima.

Moderatori: vlada99, mr ph. Silvio, ModeratA, moderato, admin

Odgovori
Einstein1
Novi član
Novi član
Postovi: 2
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 1:08 am

Shizofrenia

Post od Einstein1 »

Nadam se da ce ovu temu razraditi i neko od lekara sa iskustvom, jer mi je potreban veoma pouzdan savet. Prilicno mi je poznata ova bolest koju sam naveo kao naslov teme. Moja majka zivi pod ovom dijagnozom. Ona je godinama bila pod kontrolom lekova i mesecnih injekcija. Ona nije od rodjenja imala ovu bolest. Vec kasnije kroz zivot kada je dozivela teze shokove raznih dogadjaja. Kao mali se secam da je bila stabilnog stanja pod lekovima i injekcijama. Ali znala je nekada da upadne u veoma tesku krizu i jednostavno samo pukne. Iz nje izbije agresivnost i sve zivo napadne. Sreca pa je tu bio otac koji je morao odmah da reaguje. Bude par meseci u bolnici i opet na slobodu. Gde kasnije bude opet sve normalno i to po nekoliko godina. Ali opet navodim pod kontrolom lekova i zastitnih injekcija. Evo sada je proslo 7 godina otkada je je imala svoj poslednji napad. 7 godina "normalnog" zivota. Sada opet se moze primetiti povremena agresivnost, ne spavanje. Kao u trenucima kada ce odjednom "puci". Izbegava uzimanje redovno lekova. Nece na primi injekciju.
Pitanje za one koji mi mogu savetovati. Sta da uradim kao preventivu i odmah sprecima onaj fatalan ispad te bolesti? Razmisljam ako odem na psihijatrijsko odeljenje i zamolim da je dovedu u boonicu na nekoliko nedelja da malo stabilizuju to stanje, da ce me odbiti i reci kako oni nisu nadlezni da uduzimaju nikome slobodu. Postoji li nekakav senatorijum u Srbiji gde mogu da zatrazim pomoc? Sem u Sapcu ono jedno odeljenje. Da li predlazete da na duze vreme ostane u senatorijumu i tamo prakticno bude njen zivot? Ne znam. Znam samo da se ja moram jednom ozeniti imati dece. A zajednickog zivota sa takvom osobom tesko da moze biti. Jedino da se ja udaljim. Ali koliko je to humano. Ostaviti je da se sama bori. Pravi skandale po komsiliku itd. Ne znam. Molim vas pomozite mi i posavetujte me ispravno. Jedino hvala mogu da kazem. A ako slucajno imate dodirnih tacaka sa ovom vrstom pacijenata, mozda i licni kontakt pa da razmotrimo to i sa te strane. Vi predlazite. Ja sam isuvise mlad. Ne mogu vise ovako.
Majmunche
Stalni član
Stalni član
Postovi: 1001
Pridružio se: Sre Mar 14, 2007 7:46 pm

Post od Majmunche »

Tuzno je to da u nasoj zemlji nema nikakve podrske za tesko obolele ni od bioloskih ni od psiholoskih problema. Sav teret padne na porodicu. Da si u Americi, mogla bih da ti predlozim puno opcija, i kad god radim sa porodicama ozbiljno mentalno obolelih, nemam osecaj da nekome nesto oduzimam, nekoga na nesto osudjujem, vec da im pomognem da biraju izmedju par dobrih resenja.

Sigurno je da bi bilo najbolje da se stabilizuje sada, pre nego sto opet dodje to psihoticne epizode. Da li je tvoja majka imala nekog psihoterapeuta, ili psihijatra? Ko joj prepisuje te lekove i koje injekcije prima? Zato sto bi ta osoba trebalo da primeti proene i da reaguje, a ne ti. Ako ima nekog ko je prati, mozda idi da se posavetujes i da vidis da li bi oni mogli da porade na tome sa njom, bilo u razgovorima, bilo da urade neku intervenciju i da je posalju na lecenje.

Mislim da i kod nas a i ovde, dugotrajna institucionalizacija nije vise opcija. To je dobro, naravno, ali kada postoje druge usluge, kojih kod nas nema. Trebalo bi mozda da odes u neki centar za socijalni rad, bilo pri bolnici ili opstini (kolege iz Srbije, pomazite, ne znam gde se to kod nas nalazi) i pitas za njihov savet i pomoc.

Najbitinije je da u ovome nisi sam (iako se tako najcesce osetis) vec da je sto vise strucnih ljudi upoznato sa situacijom tvoje majke i da pokusaju da pomognu.

To je zaista sve sto mi trenutno pada na pamet. Tvoja situacija je bas teska, ali ne i bezizlazna, samo se potrudi da napravis mrezu podrske oko tvoje mame, da obavestis sto vise ljudi koji mogu da pomognu (prvo profesionalno, porodica retko tu moze da bude od pomoci).
Einstein1
Novi član
Novi član
Postovi: 2
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 1:08 am

Post od Einstein1 »

Prvo da Vam zahvalim na podrsci i odgovoru. Ja nisam mnogo javna osoba. Mislim ne volim o svojim problemima mnogo da pricam. Znam one price ne treba se zatvarati u sebe itd. Ali tesko je promeniti to. Zato sam ja eto pisao na forumu, iako je to za mene bilo mnogo otkrivanja. Poslusao sam Vas i otisao sa majkom kod njenog doktora. Samo ukratko da Vam kazem kako je proslo. Doktor ne poznaje moju majku u stanju dok je odlazila u bolnice. U to vreme je lecio jedan drugi lekar. Koji je pokojni vec. Mozda Ste i culi za cuvenog dr. Jekica. I tako prakticno on moze da donosi dijagnoze na osnovu njenog ponasanja sada. Tako da joj je prakticno dao lekove koje da pije uz injekcije, koje ne sme da preskace. A znate kako je kad ja ne mogu konstantno da budem kraj nje. Evo sada cu mozda opet morati otici na duzi period od kuce. Ja sam to sve rekao i njemu, doktoru. Njegov odgovor je bio da nema na osnovu cega da je stavi na lecenje. Nema ono posmatranje. Nego tamo koga zatvore mora da se leci. A ona nije dosal do te granice.
Ali dobrobar sam zapoceo tu mrezu kao sto Ste mi savetovali. U nekom momentu cu znati kome da se obratim bar ako nesto krene naopako. Da ne ureknem sada vec tri dana je malo boljeg stanja. Ja sam uspeo da kontrlosem da li pije na vreme lekove. Ona to i ne zna. Ja sam pratio "ispod oka" da li uzima. Vi shvatate to. Pa eto jos jednom zahvalnost Vama iako je tesko da samo ovako izrazim zahvalnost. Ja kad bih jednostavno mogao samo da pobengnem od svega. Ali shvatam da to moze svakom da se desi i da ne treba tako da gledam na to. Ali sa jedne strane i treba. Drzava bi trebala da izadje u susret. Oduzih ja mnogo.
Puno pozdrava
Odgovori