Pravo mesto za sva Vaša pitanja koja ne možete klasifikovati u neki od
podforuma. Pitajte sve što Vas zanima a odgovor će ponuditi stručni
saradnici ili korisnici foruma sa sličnim iskustvima.
Gospodjo Filos,
postoje i biljni i mineralni preparati (mada sam sigurna da to vec i sami znate) koji mogu doprineti regulaciji hiperglikemije, bilo kao monoterapija u pocetnim stadijumima dijabeta, bilo kao dopuna lekovima kada nisu dovoljno uspesni. Primetila sam da su pacijenti zadovoljni ucinkom preparata hroma - Chromium-picolinate, 200mcg, proizvodjac Natural Wealth, cimeta - proizvodjac Farmalogist i Diabeconom, proizvodjac Himalaya. Mozda mozete pokusati da zdravu ishranu svog sina dopunite i ovim fito i mineralnim preparatima.
Na drugom mestu sam dala linkove za iskustva pacijenata sa homeopatijom i akupunkturom u Beogradu, ali nije zgoreg da ih i ovde ponovim, mozda pronadjete neku korisnu informaciju:
Danas sam čitala vašu prepisku sa Dr Ivicom i upoznata sam sa vašim stavovima u vezi homeopatije.
Za mene je ovo potpuno nova oblast iako imam dva izuzetno pozitivna lična iskustva u vezi sa lečenjem biljem pa mi je, verovatno zbog toga, blisko pameti da pokušam i sa homeopatijom za svog sina.
Jedno moje iskustvo je vezano za promene na grliću materice (rađena je i biopsija, papa III grupa), kada je jedna doktorka sa Ginekološke klinike u Višegradskoj ulici (u pitanju je naš eminentni stručnjak - onkolog, da ne spominjem ime) preporučila konizaciju. Ja sam u tom momentu imala 34 godine i postojala je mogućnost da ću još rađati pa sam odlučila da pokušam nekom od alternativnih metoda. Koristila sam biljne tinkture i meleme samo mesec dana, a onda sam otišla kod iste doktorke, na istu kliniku na novi pregled, kolposkopiju pri čemu je ona, ne prepoznavši me, rekla da je sve u redu (ovaj put na grliću nije bilo promena, osim malog ožiljka) i pitala me je zašto sam došla. Kada sam joj, naivno verujući da ću možda pomoći još nekome, ispričala da sam već bila kod nje i šta sam posle toga radila, ona je počela da viče na mene (u pravom smislu reči da urla) kako sam je ja obmanula i kako se tako nešto može desiti možda jednom u milion slučajeva (da se te ćelije koje su bile na mom grliću prosto "sljušte"). Na moje pitanje zašto ne može da prihvati da sam baš ja takav slučaj nisam dobila odgovor.
Od tada je prošlo devet godina. Ja sam koristila slične tinkture, čajeve i meleme ukupno dve godine (po izuzetno pristupačnim cenama) i ništa slično mi se više nije pojavilo, a na kontrole sam išla na dva različita mesta u istom danu prvo na 15 dana, zatim jednom mesečno, pa na tri meseca, zatim na 6 meseci i sada idem jednom godišnje, kao što je uobičajeno (naravno uvek se rade svi potrebni testovi i pregledi) i od pre tri godine više ne postoji ni taj mali ožiljak.
Moje drugo iskustvo je vezano za promene na koži za koje su mi razni privatni dermatolozi prepisivali masti sa kortikosteroidima uvlačeći me godinama u začarani krug smanjivanja imuniteta kože i sve češćeg pojavljivanja promena na sve većoj površini i samim tim upotrebljavanja sve veće količine raznih "mazalica" pri čemu niko nije ni pokušao da pronađe uzrok svega toga. Najlakše je bilo reći, čini mi se "neurodermatitis", tj. promene nastaju na nervnoj bazi.
Prošle godine sam odlučila da više ne koristim takve masti i prestala sam sa svim mazanjima. U roku od tri nedelje koža mi je, na površini od oko 10 x 30 cm sa obe strane stomaka, bila kao pečena, u vidu crvenih tačkica koje su užasno svrbele. U januaru sam otišla na Kožnu kliniku u Deligradskoj da bi mi jedna mlada doktorka, očigledno bez iskustva (lično smatram da je u dermatologiji i alergologiji iskustvo od presudnog značaja) ponudila opet sličnu "magičnu" mast od koje sve nestane za par dana, a kada sam ja to odbila rekla je da bih onda ja mogla malo češće da dolazim jer bi ona volela malo da me "prati i posmatra". Pa zar je to lečenje?! Pa zar je takvo ponašanje primereno jednom specijalisti?
Naravno, nije mi palo na pamet da budem pokusni miš pa sam se bacila u potragu za alternativom. I naravno, našla sam! Stigla sam kod jedne divne žene koja živi u Golubincima, dobila sam kupku, melem i kataplazmu, pila sam i čaj, koristila sam ih tri meseca na način koji smo određivale konsultujući se jednom nedeljno (napominjem da su svi preparati potpuno prirodni, sa atestima urađenim u Farmakološkom institutu u Beogradu). Posle tri nedelje koža se potpuno očistila, posle četiri nedelje se pojavio mali recidiv, mestimično, koji je trajao tri dana i onda je sve nestalo. Od sredine drugog meseca sam koristila samo melem i to do kraja trećeg meseca i od tada se više ništa na koži nije pojavilo. Ceo tretman sam radila prošle godine od sredine februara, do sredine aprila i evo sada ce skoro godinu dana od tada.
Ja sam svesna da se ni ovde nije lečio uzrok, ali posledica ipak više nema. Možda je ipak i uzrok nestao.
Što se tiče mog sina, pošto on ne prima insulin, kao dopunu lečenju koristimo Čaj protiv šećerne bolesti, Instituta Dr Josif Pančić, koji kupujem u apoteci i za koji nikako nisam uspela da saznam na koji način i na koji segment dijabetesa deluje, a od preparata sa hromom koristimo Oligogal-Cr, i naravno pivski kvasac koji ga je prepun. Cimet moj sin uzima u svežem obliku jer ipak mislim da je to bolje od bilo kakvih tableta koje su pune raznih E-ova.
S obzirom da je od dijagnostikovanja dijabetesa proteklo tek 4 meseca i da nam je trebalo dosta vremena da pronađemo približno odgovarajući način ishrane (naravno još uvek tragamo i eksperimentišemo) tek sada se otvaraju vremenske mogućnosti da se pozabavimo i alternativnim metodama. Tako sam naišla na sajtove na kojima ljudi iznose svoja izuzetna iskustva u korišćenju homeopatskog preparata ARNICA 30C kod dijabetesa tip 1, pa sam tako i započela ovu temu na ovom forumu, kao i temu "Homeopatija" u delu foruma "Pitanja i odgovori". Dobila sam mnoge korisne informacije, stupila sam u kontakt sa jednim homeopatom i zakazala sam pregled, a nabavili smo i ARNICU i počeli korišćenje. Danas je treći dan i još uvek ne želim ništa o tome da kažem ali sam spremna da za nekoliko dana iznesem ovde naše iskustvo.
Izuzetno mi je drago što ova tema ima toliko učesnika koji su spremni da iznesu svoje mišljenje i da razmene informacije!
Gospodjo Filos,
Iskreno mi je veoma drago sto ste uspeli da savladate zdravstvene probleme ovako potpuno i efikasno. Ni meni pristup i uskogrudost pojedinih lekara, kakve ste opisali, nikada nije bio nimalo jasan. Zbog slicnih licnih i iskustava ljudi iz moje okoline (pogresna Dg, apsolutno neadekvatna terapija i sl) sam postala veoma skepticna prema konvencionalnom pristupu u medicini, mada, naravno, ima primera sjajnih doktora (koji su ujedno i izuzetne licnosti, usudila bih se da kazem). I ja sam na pocetku studija imala veliko poverenje u alopatske lekove, kakvo verovatno ima vecina ljudi, dok me iznenadjuce simplifikovan pristup, mehanicizam u lecenju i, najvise od svega, nedovoljna efikasnost (koja se ne poklapa sa proklamovanim mehanizmima dejstva, jer bi onda ucinkovitost trebalo da bude skoro stopostotna), a visoka incidenca ozbiljnih nezeljenih dejstava, nisu poljuljali u tom uverenju. Jednostavno, sto sam vise ucila o alopatskim, hemijskim preparatima i dublje ulazila u farmakologiju i farmakokinetiku – sto sam vise znala o lekovima, to sam ih vise izbegavala. S te strane, zanimljivo samouvereno mi zvuci izjava ljudi koji su van ove struke da VERUJU u konvencionalnu medicinu. Pitam se da li oni imaju neka znanja i statistike koje ja u strucnoj literaturi, nazalost, nisam imala prilike da vidim, pa na tome baziraju svoje „vjeruju“ ili, jednostavnije, na svom neznanju i nedovoljnoj upucenosti u problematiku.
Kako god, odlicno sto ste Vi pronasli nacin da se izlecite u pravom smislu te reci. Kako mogu da primetim, skoro svi ljudi koji posegnu za „alternativom“ to rade tek kad se posle svih ispostovanih standardnih terapijskih procedura, to pokaze kao nedelotvorno. Tim pre su njihova iskustva vrednija (jer je „alternativa“ uspela da izleci ono sto „oficijela“ nije) i tim vise bi trebalo da se uzmu u razmatranje i proucavanje preparati koji su pomogli. Ne postoji nijedno logicno objasnjenje zasto se to ne desava, osim mozda onog o ugrozenim interesima farmaceutske industrije (i mozda egoima onih koji su njeni zagovornici, premda je u medicini, kako je ja dozivljavam, stvar valjda u izlecenju, a ne o egu belih mantila).
U pravu ste sto koristite svezi cimet – ja sam predlozila ovaj preparat iz iskustva da je vecini pacijenata jednostavnija upotreba u obliku tableta.
Sto se tice Oligogala, cula sam misljenja nekih koleginica, specijalista famraceutske tehnologije, da u Oligogalu-Se selen nije bio vezan na odgovarajuci nacin. Da li to vazi i za Oligogal-Cr, zaista ne znam. Ja licno imam vise poverenja u tehnologiju stranih farmaceutskih kuca (ne zbog onog, cesto pogresnog, da je sve strano bolje, nego zbog visih standarda u procesu proizvodnje – GMP, ISO itd. koje moraju da ispune, a koje nase kuce tek uvode), ali ako preparat pomaze (a ne steti), to je najvaznije.
Institut „Josif Pancic“ je, po meni, ustanova od velikog poverenja, s obzirom i na tradiciju i na to kakav kadar u njoj radi (vecina zaposlenih su doktori nauka, a marketing od pre par godina vodi jedna vrlo sposobna koleginica, tako da se za njihova preparate sada zna u mnogo sirim krugovima od cisto naucnih). Zato verujem da je cajna mesavina koju koristite napravljena potpuno u skladu sa aktualnim znanjima iz farmakognozije, a njegovi sastojci i empirijski imaju potvrdjeno hipoglikemijsko dejstvo. Ni ja nisam uspela da pronadjem koji je tacan mehanizam, ali ako se obratite nekom iz Instituta, moguce da bi bili voljni da Vam daju kratak sazetak mehanizama.
Kod sebe imam sazetak dejstava biljaka u sastavu preparata Diabecon, koji je dostavio proizvodjac i zastupnik, pa ce Vam mozda biti zanimljivo da ga pogledate. Vecina biljaka je nama nepoznata jer dolaze sa podrucja Indije i nacin izrade je specifican jer se bazira na ajurvedskoj recepturi i kombinovanju velikog broja sastojaka kako bi se postigao sinergizam, a eliminisale nezeljene reakcije. Relativno je nov na nasem trzistu (i mozda ga nema u svakoj apoteci), ali su dosadasnja iskustva pacijenata, kao sto sam rekla, pozitivna, a i cena je relativno pristupacna.
Diabecon – glavnodelujući sastojci:
Gymnema sylvestre – stimuliše sekreciju insulina od strane pankreasa. Ekstrakt lišća sadrži gimnemičku kiselinu koja inhibira adenohipofizni odgovor na stres i hiperglikemički odgovor na adrenalin i hormon rasta. Takođe ima regenerativno dejstvo na β-ćelije pankresa.
Pterocarpus marsupium – pokazuje hipoglikemičko dejstvo sprečavajući apsorpciju glukoze u tankom crevu. Utvrđeno je da njegova flavonoidna frakcija epikatehin pomaže regeneraciju pankreasnih β-ćelija. Takođe stimuliše sintezu proinsulina, povećava koncentraciju insulina i snižava nivo glukoze u krvi. Osim ovoga, ima i hipoholesterolemijsko dejstvo.
Glycyrrhizae glabra (slatki koren, likviricija) - sadrži izolikviricigenin koji inhibira aktivnost aldoza-reduktaze, što se manifestuje povoljnim efektom na povišenu koncentraciju šećera u krvi. Osim ovoga, glicirizinska i gliciretinska kiselina imaju antivirusno, hepatoprotektivno, imunostimulirajuće i antiinflamatorno dejstvo, a glicirizinska kiselina poboljšava resorpciju drugih lekova.
Eugenia jambolana – snižava nivo glukoze u krvi ali i u urinu i smanjuje polidipsiju, uobičajenu manifestaciju dijabetesa.
Mormodica charantia – plod i seme proizvode polipeptid strukturno sličan insulinu, za koji je dokazano da ima hipoglikemijski efekat kod svih tipova dijabetesa. On takođe povećava iskorišćavanje glukoze na periferiji i potencira dejstvo tolbutamida.
Ocimum sanctum – pokazuje hipoglikemijsku , antibakterijsku i antistresnu adaptogenu aktivnost. Snižava nivo glukoze i potencira dejstvo egzogenog insulina.
Ukupno, ova biljno-mineralna formulacija deluje tako da snižava nivo glukoze natašte i postprandijalno, povećava sekreciju insulina i osetljivost perifernih tkiva na insulin, povećava iskorišćenje glukoze na periferiji i snižava nivo HbA1c. Dodatno popravlja lipidni status snižavajući vrednosti LDL, VLDL, ukupnog holesterola i tirglicerida, a povećavajući vrednost HDL holesterola. Ovi nalazi su dobijeni na osnovu najmanje 25 istraživanja, od čega 16 kliničkih i 9 ekperimentalnih.
Nadam se da cete i sa Arnicom imati pozitivna iskustva kao sto ste imali sa fitopreparatima. Literatura iz homeopatije opisuje postizanje normoglikemije i upotrebom razlicith drugih konstitucionalnih sredstava, zavisno od licnosti pacijenta, te ce Vas homeopata mozda odrediti i neki drugi lek koji odgovara somatskoj i mentalnoj konstituciji Vaseg sina. U svakom slucaju, nadam se cete se za neko vreme javiti sa lepim vestima!
P. S. Sto se tice Vaseg neurodermatitisa, moguce da ste postigli i sustinsko izlecenje uzroka, s obzirom da ste biljni preparat koristili i oralno, a ne samo lokalno, kako je najcesca praksa u dermatologiji. Inace, farmakologija jasno kaze:
„Lokalno antiinflamatorno dejstvo se manifestuje brzim eliminisanjem simptoma i znakova zapaljenja, ali je ono simptomatsko jer dermatosterodidi ne uklanjaju uzrok; zato posle prekida primene dermatosteroida dolazi do egzacerbacije simptomatologije.“ (Kažić, „Gotovi lekovi 10“, 2005.god), te ne razumem zasto su Vasi dermatolozi ponavljali ovu nedelotvornu terapiju.
Poštovana MrPh_Ana!
Vaš prethodni tekst me je ostavio bez reči. Vreme i pažnja koje ste posvetili mom sinu i meni uveliko prevazilazi sve ono što smo do sada dobili od doktora. Da ne pominjem obilje korisnih informacija!
Na žalost pažnja lekara koji su se "brinuli" o mom sinu dok je mesec dana ležao u bolnici, po otkrivanju diabetesa, svodila se na ljubazne osmehe i nikakve informacije. U stručnost osoblja ne želim da ulazim jer je u pitanju eminentna ustanova na području endokrinologije. Ono što me je posle desetak dana od smeštaja u bolnicu zapanjilo jeste sagledavanje potpune nezainteresovanosti mladih lekara koji tamo rade za stanje pacijenata. O 24 pacijenta smeštena na tom odeljenju brinulo je pet lekara (toliko sam ih ja tamo srela, a broj kreveta je ograničen) što znači da su oni mogli da imaju potpuni uvid u pojedinačno stanje svakog pacijenta do u najmanju sitnicu (verovatno je to i bila ideja kada ih je toliko tamo zaposleno). Suprotno svim očekivanjima, ti doktori ne znaju čak ni šta ti pacijenti jedu iako je unos hrane jedino merilo za određivanje količine insulina koju pacijenti primaju. Hrana je potpuno neprilagođena dijabetičarima (pretpostavljam da je to nekakva dijetalna ishrana na nivou celog kliničkog centra), pa sam na moje pitanje zašto uveče, za večeru, pacijenti dobijaju pun tanjir masnih špageta od belog brašna, a ako su gladni mogu da dobiju i dodatak, dobila odgovor od jedne mlade lekarke, uz osmeh, da to nema veze jer sutradan ujutro, kada svi pacijenti imaju šećer 15 ili 20 lekari znaju od čega je to. Osim toga, pacijent u sobi mog sina (stariji čovek, potpuno neobrazovan na temu dijabetesa i verovatno u šoku što se tu našao) kupio je sebi keks i sok sa šećerom i držao ih na stočiću pored kreveta, koristeći ih naravno, a da niko od osoblja nije reagovao, osim u smislu da su mu stalno povećavali dozu insulina. Reagovao je moj sin, objasnivši mu zašto to ne sme da jede.
Osim toga, posle tri-četiri dana doktorka me je ljubazno poslala u njihovu dijetetsku službu, kod "stručnjaka" koji će mi dati spisak namirnica koje moj sin može da koristi. Tamo me je tek sačekalo iznenađenje. Dobila sam jedan list A4 formata sa primerima obroka za sedam dana u kojima je osnovu nakupljanja 2500 dnevnih kilokalorija predstavljao hleb, koga je za obrok bilo preporučivano čak i po 150 grama (za one koji nikada nisu imali potrebu da mere hleb, to je pet prilično velikih parčića, pa zamislite sebe kako za doručak jedete pet sendviča). Ta dijeta se odnosila podjednako i na muški i na ženski pol, i na mlade i na stare, i na sportiste i na one neaktivne i kada sam postavila pitanje o tome, jer moj sin ima 20 godina, bavi se sportom i sigurno nema iste dnevne potrebe kao i gospodin iz njegove sobe koji je jeo kekse sa šećerom, a koji ima 60 godina, dobila sam odgovor da je to za sve isto. Pri svemu tome posao tih dijetetičarki u bolnici je samo to, znači da svakome ko dođe daju samo taj jedan papir.
Kada sam sve to sagledala, odlučila sam trinaesti dan boravka mog sina u bolnici da on potpuno prestane da uzima bolničku hranu i ja sam mu svaki dan donosila pet obroka spremljenih kod kuće, a u skladu sa njegovim stanjem i potrebama, pa otuda i njegova remisija i na dve kontrole posle toga vrednosti HBA1C od 6.6 i 6.8.
Mi još uvek tragamo za idealnim načinom ishrane, ali ono što su nam u bolnici rekli, a to je da on mora da bude na strogoj dijeti i da ne sme da jede "ovo" i "ono" zaista nije istina. U pitanju je samo pravilna kombinacija hrane, dobro poznavanje sastava namirnica i poznavanje, za ishranu dijabetičara pojmova od presudnog značaja, a koje nam u bolnici niko nije pomenuo (pitanje je da li su za njih ikada i čuli), kao što su glikemijski indeksi (glycemic index) i glikemijski unosi (glycemic load) za određenu vrstu hrane. Na svu sreću, u današnje vreme nam je dostupan internet i čovek kada pročita dovoljan broj informacija nauči da razlikuje vredno od nevrednog i može da nađe gomilu pravih i korisnih informacija (kao i preko ovog foruma), pa valjda doktori na to i računaju kada nam ne pružaju nikakve informacije.
Poštovana gospođo MrPh_Ana, zamolila bih vas još nešto! Pošto sam se telefonom raspitala za preparat koji ste mi preporučili, DIABECON, u nekoliko apoteka i za koji oni nisu čuli, molila bih vas da mi pošaljete na privatnu poštu ime proizvođača tog preparata i zastupnika kod nas (ukoliko se javno objavljivanje tih informacija kosi sa pravilima ovog foruma) kako bih mogla lakše da ga pronađem!
Gospodjo Filos,
bila sam vrlo zauzeta ovih nekoliko dana i nisam stizala da idem na internet, ali vidim da ste se i sami odlicno snasli. Nadam se da ce vam preparat biti od pomoci.
Ono sto ste napisali o odnosu prema pacijentima ne treba nikakav dalji komentar. Istina je da smo svom zdravlju ipak sami najveci prijatelji (i cesto i neprijatelji), ali ne moramo bas celi posao oko njega i da odradimo sami, pogotovu jer je zdravstveno osiguranje obavezna kategorija. Zasto se ovakvo stanje ne menja godinama (i zasto u mnogim apotekama rade nemedicinski radnici, na primer), pitanje je na koje, nazalost, ne ocekujem da cemo nekad dobiti logican i razuman odgovor. U medjuvremenu nam jedino preostaje da sami dovoljno informisemo i koliko god je moguce zdravijim nacinom zivota pomognemo sebi.
Ako naidjete na jos neka pitanja i nedoumice, bice mi drago da vam odgovorim najbolje koliko umem.
[quote="Filos"]Da li neko može, na osnovu ličnog iskustva, da mi preporuči neku homeopatsku ordinaciju ili homeopatu po imenu, po mogućnosti iz Beograda ili Novog Sada, gde sam čula da ih najviše i ima?
Moje dete ide kod Homeopate dr Lazara Trifunovica u Novom Sadu 021-526-728 "Agora".
Krenuli smo kod homeopate jer je popio more antibiotika za 5 godina, zaradio tri virusne upale pluca, i pri tome koristio Flixotide(dijagnostikovana astma, alergija na grinje i polen drveca.., i pored toga bi prosvirao svakih mesec-dva).
Na kraju nam je nas pedijatar preporucio homeopatiju, a ja sam isla na to da je sigurno manje stetno od pumpice i antibiotika i da nemam sta izgubiti.
Desilo se da je mome detetu homeopatija poboljsala imunitet, postepeno smo se skinuli sa pumpica , antibiotike vise nije pio, gnojnu anginu i upalu uha smo lecili homeopatskim lekovima (uz nadzor pedijatra).
Stoga bih svima koji imaju problema sa zdravljem, preporucila da probaju ovaj vid lecenja- necete nista izgubiti.
Sto se tice bolnickog osoblja, nemojte se cuditi i razocarati. Oni sa nocnim dezurstvima imaju dobru zaradu tako da se i ne moraju truditi oko pacijenata. Nemaju nikakvu obavezu a i kontrola je veoma slaba ili je i nema. Svaka cast pojedinim lekarima koji bez obzira na platu imaju pre svega ispravan profesionalan stav prema struci kojom se bave. Inace sto se toga tice, kada posmatram moj stari auto R-4 koji je u perfektnom stanju, postajem ljubomoran jer njegov majstor ima mnogo bolji stav od mnogih lekara koje sam sretao. Zeleo bih da pokrenem diskusiju na ovom forumu na ovu temu mislim da je to veoma znacajno i potrebno. I interesuje me sta misli medicinsko osoblje o ovoj temi, kako bi smo na neki nacin poboljsali pre svega strucnost a samim tim i kvalitet lecenja pacijenata.
razocarani, koji je skoro izgubio svoju majku.
obracam Vam se sa molbom za sugestiju. Naime, vodila sam sina na homeopatski pregled zbog nocnog mokrenja, u februaru je napunio 5 godina. Prvo mu je prepisan preparat Ignatia 6H, a da drugu granulicu uzme 8H uzne nakon 15 dana. Reakcija na drugu je bila prilicno burna, temperatura preko 39, pa mu je onda prepisana Belladona, cini mi se 8H.
Napretka bas nesto i nema. Nakon prve granulice, bili smo dosli u fazu da ga ja dignem jednom u toku noci da piski (napominjem da ima izuzetno cvrst san) i da onda do ujutro bude suv, uglavnom. Nakon prelaska na Belladonu, stanje se donekle i pogorsalo (ja sam sve pripisivala reakciji organizma), ali evo vec dve noci upiski se po dva puta - prvi put oko pola 12, a drugi put izmedju 2 i 3.
Na kontrolu idemo u cetvrtak. Ja sam malo istrazivala po internetu i naisla na neke homeopatske preparate koji su se do sada pokazali dobro u lecenju nocnog mokrenja. Znam da je homeopatija, pre svega, vezana za individualni pristup, ali me interesuje da li mislite da bi sledeci preparati mogli da nam pomognu:
Equisetum
Causticum
Kreosotum
Medorrhinum
Pulsatila
Plantago Major
Iamo iskustva sa lecenjem deteta od jakih alergija i jakog ekcema (lecen je u isnostranstvi gde se i rodio i gde i zivi).
To lecenje se ne meri danima vec mesecima, pa i godinama.... neko poboljsanje postoji, ali ne znam da li je to zbog homeopatije ili ostalog nacina lecenja (jer homeopatija ne iskljucuje i klasicne lekove).