Npr. svako veče kada legnem da spavam (ovo je sigurno 10ak godina aktivno sigurno), konstantno stiskam prste na nogama i to radim neprestano.. Možda vam smešno zvuči, ali moram da opišem to skroz detaljno, da bi neko od vas možda znao o čemu se radi... Bukvalno pravim tempo, neki ritam.. Stisnem prste na levoj nozi, pa levu butinu i tako na desnoj strani i tako u krug i to baš brzo.. Godinama bukvalno i ne primećujem to, jer je postala kao neka navika.. Mislim da to radim svako veče kada legnem da spavam, a sa prstima na nogama i u toku dana tipa kada sam za računarom, u prevozu, dešava se često..
Takodje je moja devojka primetila da kada legnemo da spavamo, ja se bukvalno cimnem par puta da ja to nisam ni svestan. Bukvalno legnemo i posle 10 sekundi se cimnem i ona mi kaže kada to uradim, a ja uopšte nemam osećaj da to radim, a budan sam, samo zatvorim oči.
E sad, ja shvatam da je to neka nervoza, živci ili šta već, ne verujem da je samo tik... Plaši me što to radim godinama i nikada nisam to shvatao ozbiljno.. Inače sam takav da se za gluposti iznerviram, ne znam zbog čega, ali bukvalno je glupost neka dovoljna da puknem ponekad.. Pokušavam da se što manje nerviram, ponekad uspe neko vreme, ali čim imam neki pritisak, tipa da spremam ispite i da ne mogu da stignem ili bilo šta, tada pucam na sve... Mislim da mi je to od malena, tj. u osnovnoj sam se dosta nervirao oko nekih predmeta i malo sa mojima i možda je od tada i počelo (lupetam, ali pokušavam kao da povežem sa nečim).
Sve ovo deluje kao da sam neki čudak, ali to su neke sitnice koje se ne vide, a koje ja baš često radim, pa sam se zabrinuo da ne šteti zdravlju (što sigurno šteti, ali da vidim koliko i kako da rešim to), a popričaću sa mojima o tome takođe, pa da odem možda kod nekog lekara.
Svako mišljenje bi mi značilo svakako, hvala unapred svima!
